Vrijeme snova
Ostavljeno golo tijelo na zguzvanim
plahtama utopljeno u nepodnosljivi
mir provincije.
Apsolutna i nepremostiva tišina.
Na podu uredno poslagana odjeca
kao ocajnicki potez stvaranja iluzije
smislenog zivota.
U kupaonici napola odskrinutih vrata,
igra gotovo dotrajale svjetiljke.
Magla zraka teskog nekoliko vjekova
- koliko bjezi od stvarnosti.
Sve je izgubilo putanju.
Dora se stopila sa tijelom ovaj put
potpuno nesposobna da se izdigne
od istine koja joj se ceri pobjedonosno
u lice. Sklapa oci prizivajuci blazenstvo
iluzije.
Gospođica Iluzija isprva sramezljivo
a zatim sasvim koketno i neobavezno
ulazi u svaku poru njezinog brizljivo
skrojenog tijela.
Otvara šarenu haljinu i ispod
2 podsuknje raskošno joj nudi svoju
verziju stvarnosti.
Nebo prekriveno dugama.
Lizalice oblika A i oblika B iznikle iz zemlje.
Krosnje prepune bombona.
Crveno-bijeli caffe.
Mačke i psi u restoranima.
Latice ruza nosene vjetrom.
Zvuk piana tocno u podne.
Trgovina snovima.
Predivna harmonija dok hoda potpuno
bijelom ulicom
zamisljena i nasmijana u plavom.
Staje na pjesackom kako bi gospođe
srne neometano prošle.
I sanja. Vječno sanja....
Da je sve ovo skladna uvertira za
onaj zivot koji je ceka...
Onaj zivot pokrenut na vrtuljku ...
..osamdeset i neke..
