siesta zivota
Njezin zivot,predivni mali cabaret vise
nije razglednica.
Drveni konjici su stali i vise nema
ruzicastih i tirkiznih dana.
Samo cijena na unutrasnjoj strani
njezinog novog skupog kaputa.
Cijena za koju je prodaše neki vilenjaci
i trolovi pobjegli sa obala Katalonije.
Vise nema caja i kolaca.
Nema srebrnih vrpci.
Nema njene siluete u malom kafeu.
Nema njegovog lika provucenog izmedju
stranica misticne knjige.
Nema.Nema......Nema.
Magija nadolazace plime melankonije guta
ljubicaste andjele koji je cuvahu mnogo
vjekova.Pogled nehajno bacen u daljinu,
sjedeci na rubu kreveta kraj prozora.
Iza te daljine ostade neki bolji zivot.
Neki Istanbuli i šarene haljine napola
zaboravljenih trenutaka.
I sve ce to prasina sakriti,
pobjedonosna misao,samo ako dopusti.
Sanjajuci ritam Portugala i kupanje
u bijeloj cokoladi. Hineci euforiju.
Zaboravljajuci neke jutarnje voznje biciklom
kroz stari korzo.
Utapajuci se u neonskim svijetlima
podzemnih hramova.
Sve ce to prasina sakriti.
Tako stvarno.Tako opipljivo.
A ona ce i dalje samo sjediti kraj prozora,
umotana u bijelu plahtu,cekajuci da
niknu prve articoke.
