Dragi,"računam na čudo"
Jesen je okupirala grad. Vruće kestenje izvelo je invaziju na gradski park.Pukovnici listopada razbacuju lišće po korzu.
Ne mogu se oduprijeti dojmu da sam prisiljena uhvatit prvog stranca i držat ga za ruku dok prolazim kraj one zgrade gdje dugo ne ulazim. U kafeu me nema stoljećima..U onoj ulici su se vijekovi izmjenjali od mog zadnjeg posjeta.. I sve je daleko. Uzela sam pištolj i ubila Gospođu Emociju noćas. Postavljala je previše pitanja.Nije smjela. Sad će svi bit sretni i zadovoljni. Spriječila sam rađanje nedostajanja. Nedostajanja svih vrsta. A ponajviše nedostajanja tebe..I ironično...Rekla sam da ne vjerujem u čuda..Ali kako je je netko već jednom rekao..."ne vjerujem u čuda..ali zbog tebe sam bila spremna povjerovat.."
