Njena prodavaonica tajni...
Jedna visoka djevojka kose ukroćene u punđu koracima šara grad i neobavezno gleda izloge. Ona je žena modernog doba. Nema vremena za skupljanje suza u maramice, nije joj potrebna ruka na ramenu, niti želi da joj itko ostavlja bombone na balkonu. Robotizirala je svoje nježne korake i misli fanatično usmjerila u budućnost. Život joj je ispunjen sastancima s ljudima koji su si sami dodali etiketu njenih prijatelja. Njen krevet je uvijek poluprazan. Na desnoj polovici već dugo nema udubljenja. Subotom odlazi na tržnicu i kupuje samo domaće voće. Jer ipak ona voli svoju zemlju bez obzira što nije sigurna u značenje te riječi. Sjeda na svoj starinski bicikl i uživa u promatranju gužve.Uvijek promatranju.Nikad ne sudjelovanju.U suton dolazi u mali stan u predgrađu i priprema poslove za sutra.Napokon sjeda. I tada popije jednu ili dvije čaše cvene tekućine i sjeti se da već dugo tobože neodređeno prođe kraj određenih mjesta.Tada se dogodi. Tada krene... Sjeta naviruje sa starih požutjelih fotografija na zidu koja je podsjećaju da je nekad i ona znala osjećat. Odjeci Coodera se sudaraju sa njenim sjećanjima. Odbljesci ljubavi ispadaju iz pisama.Misli se izvlače iz njenog obruča..Povratka nema..I zaboravlja sve manire...sve trikove kojima brže broji dane...A ja...gldajući je..strahujem svakog dana sve više.....jer...najveći moj strah je da ću jednom...u suton...uz čašu crnog vina..upravo tad.. shvatiti ...da je ona..upravo ona...ja.
