Lilly


"Rekli su da je dosla iz provincije....strpavsi u kofer snove i ambicije..."


Dođi,stranče, stajati samnom na kiši...


Sivilo iz sobe uklanjam žutom lampom dok se spremam još jedan dan izbrojati sama.
Jastuci po podu bježe od sa Nine Simone koja izlazi iz zvučnika. Dok ja tražim gumene bombone da bar malo zasladim spoznaju da me ovdjeu ulici Lava pod brojem jedan nitko ne može pronaći.
Učinilo mi se da sam noćas gledala svijet sa prozora dok su se zli jezici hranili mojim otpacima prošlosti. Vrtim pramen kosen vraćajući film gdje sam ja to bila godinama i koga to tražim a ne mogu naći. I bez suvišne filozofije točim si zeleni čaj pitajući se hoću li sutra shvatiti da sva moja postignuća mogu stati na samo jedan papir a4 formata.
Maštam o sedamdesetdrugoj i vremenima kojima sam trebala kročiti a nisam. Možda u predvorju svog sna ipak nisam trebala otvoriti vrata iza kojih se krila moja budućnost. Za što sam se ja to borila? Kad sad unaprijed znam svoj svaki neiskorišteni korak. Teško je znati što donosi sutra dok pokušavaš živjet kao većina-danas. Iza ogledala vidim jednoroge i morske konjice. Uzimam kolačić...i opet izgovaram svoju čaroliju: o tom ću misliti sutra...:-)

30.08.2006. u 12:48 | 26 Komentara | Print | # | ^

Natoči me u čašu pred svim tim ljudima...



Ponekad dok sunce se odmara na starim gradskim zidinama dopustim savršenom izmišljenom čovijeku da mi dotakne rame. Bretela svilene potkošulje klizne nevino dok sat u daljini otkucava dvanaesticu. U moju sobu se uvuče Meksiko i tada poželim da me netko voli kao Diego R. Fridu K. Suviše uobičajene jednostavne ljubavi i romantike bi me ipak zagušilo.Tragično utonem u krevet na sredini sobe.Erotika se razljeva sa zidova ali ja sam čista kao i prvog trena.Sparina je gotovo opipljiva i to je upravo onaj tren kada strast dobiva novu dimenziju i ja obožavam upropastit taj tren vrativši se u stvarnost. Ne dopuštam si sjetu i ne krivim se što sam si nametnula ovaj celibatski gotovo pustinjski život. Jer.. Između kompromisne ljubavi i sjedenja na stepenicama očekujući savršenog Godoa mog života..uvijek iznova...biram sa smiješkom...drugu opciju...

24.08.2006. u 11:00 | 34 Komentara | Print | # | ^

....možda...samo možda....postoji još onaj trag do nas...

post posvećujem svima koji vole-ono što ja želim ponovno naučiti....



Držala je cijelu noć mjesec u rukama iznad njegova kreveta. U daljini je čula vlakove koji su odvozili sante leda iz njezina srca.Tako je davno zadnji put pogledala sliku ogledala i vidjela osmijeh...Tako je davno zadnji put nazvala nekog svojim. Njena ljepota bila je samo ogrlica koja je previše stezala oko vrata. Nije znala više značenje riječi toplina. A opet ....noćas je držala mjesec za nekog dječaka koji je bio možda samo malo preživahan.možda samo malo prenepredvidljiv. A opet....iz njegovog oka zračio je onaj dobri stari magnetizam divljine.Znala je da bi on mogao obuhvatiti vjetar njezinih plesnih koraka ako dovoljno jako raširi ruke...Znala je da bi mogao nastavit njenu melodiju...znala je...I čekala da mu san kaže sve ono što sama nije mogla....

14.08.2006. u 09:45 | 15 Komentara | Print | # | ^

...Još jedan dan je izgurala sama....


Ljubičasti odsjaj u njezinim očima odavao je ostatke jučerašnjih emocija. Zgrozila se nad odrazom u ogledalu i nabila velike naočale oponašajući retro divu. Telefon je zvonio neprestano dok ga je koristila kao rekvizit u igranju tenisa sa zidom. Nije teško nositi ledeni plašt kada se navikne na prvotni šok. Jedne oči su je promatrale skriveći dok se pravila da to ne primjećuje...Na tisuću zašto...Odgovor je uvijek bio samo jedan-Njezine bijele cipelice nisu željele više gaziti po tuđim srcima, prljajući se...dok traže put ka onom pravom...

09.08.2006. u 13:51 | 12 Komentara | Print | # | ^



xoxo ALL REGARDS TO:Rawkstar e