Natoči me u čašu pred svim tim ljudima...
Ponekad dok sunce se odmara na starim gradskim zidinama dopustim savršenom izmišljenom čovijeku da mi dotakne rame. Bretela svilene potkošulje klizne nevino dok sat u daljini otkucava dvanaesticu. U moju sobu se uvuče Meksiko i tada poželim da me netko voli kao Diego R. Fridu K. Suviše uobičajene jednostavne ljubavi i romantike bi me ipak zagušilo.Tragično utonem u krevet na sredini sobe.Erotika se razljeva sa zidova ali ja sam čista kao i prvog trena.Sparina je gotovo opipljiva i to je upravo onaj tren kada strast dobiva novu dimenziju i ja obožavam upropastit taj tren vrativši se u stvarnost. Ne dopuštam si sjetu i ne krivim se što sam si nametnula ovaj celibatski gotovo pustinjski život. Jer.. Između kompromisne ljubavi i sjedenja na stepenicama očekujući savršenog Godoa mog života..uvijek iznova...biram sa smiješkom...drugu opciju...
