Kao što neki od vas znaju, neki dan sam napunila 18 godina. Kako se osjećam? Ništa bitno drugačije: a)mogu van sa svojom osobnom, a ne nečijom zdravstvenom b)ne šokiram ljude po vani svojim maloljetnim godinama c)postoji i mala stvar zvana odgovornost, vezana uz tu brojku 18 / i ne mislim samo na kaznenu odgovornost/ A inače...morao se 18. dostojno proslavit. Više puta. Al ajde, od svih tih nezaboravnih proslava, trebala bi se usredotočit na ovaj vikend, proslavu s frendicama iz razreda. Plan je bio El rio-Nina. Kažem bio. Prije toga naravno prethodilo je papanje torte, kolačića i napijanje kod mene uz neizostavne party kapice iz Konzuma( 8 kuna / pakovanju od 6). I malo danceanja na moje nove cajkice (zahvaljujući mom dragom). Nekako je krivo krenulo odmah čim smo ušle u bas. Ja se sjetila da sam zaboravila osobnu. Izađemo iz basa da zovem starog da mi je donese. No, izlazeći iz basa, frendica skuži da mi se suknja poderala dajući svekolikom pučanstvu pogled i više na moju pozadinu. Nazovem starog... -molim te, donesi mi osobnu, iglu i konac. -molim?! -samo donesi, nemoj ništa pitat. Naravno, za bas je bilo prekasno pa nas je moj stari odvezao. Uslijedilo je užurbano šivanje suknje u wc-u El ria( hvala Rea). Onda sam se ponadala da će ostatak večeri krenut kako treba. I je ispočetka. Minnie & Rea & Ady Naravno, svaka kapica je bila krajnje personalizirana. Ja kao zločesta profesorica biologije... Ja ne znam, jesu li to već moj stare godine ili nešto drugo, ali ja ne mogu izdržat dulje od 2 u El riu...bojim se da ću preć u drugo agregatno stanje. No, prije nego što je do toga uopće došlo, uspjela sam se zakačit s čovjekom nezgodnog karaktera i Fešn guru majicom, kojeg neću imenovat (a nisam ja bila jedina tu večer, kao dokaz da nemam ja problema, nego on). Krenusmo na Ninu. Neuspješno. Ne bih u detalje. Samo pogledajte u box sa strane u rubriku „zaštitar kojeg ne volim, a on mene još više ne voli“. Vratismo se ispred El ria gdje prosjedismo 2 sata u društvu mog dragog, tj. pijanih ljudi koji gaze srne po hrvatskim cestama i onda rade gulaš od njih. (sad znate gdje je nestala Bambijeva mama) Usput sam upoznala Ljubu (eee, koja reklama...) kojem sam zahvalna na bočici, zgodno je došla. Na kraju smo normalno ušle na Ninu na kojoj baš i nije bilo nešto... Ja & Minnie Pozdrav momku koi se htio slikat & Minnie & Ady I tako...sve u svemu muy zabavno. Bit će još ovakvih sexy rođendana, a moj tipp mjeseca je da si za slijedeći rođendan obavezno nabavite kapice u Konzumu, jer garantiraju zapaženost. |
Ima jedna cura. 18 godina, zgodna, ali i simpatična i pametna. Recimo da je u vezi s odraslim muškarcem od 30 godina, dobro situiranim. I recimo da oboje priznaju da nisu skupa iz ljubavi. On je sretan- ima pokraj sebe mladu i zgodnu curu. Ona je sretna- materijalno joj pruža više nego što bi mogao neki mlađi. Ona je takva da cijeni materijalnu stranu života, i vjeruje da se ne živi od ljubavi. On je takav da podsvjesno, iako možda svjesno ne razmišlja o tome, shvaća da ona nije s njim iz ljubavi, već iz interesa. I dok su obadvije strane svjesne ovog odnosa , sretne i zadovoljne, dobivaju ono što žele, u čemu je problem i ima li itko od nas pravo suditi takvoj vezi? Ljubav je jako klimava stvar. Jedan dan je ima, drugi već ne. Isplati li se voljeti u današnjem svijetu? Kažem namjerno isplati li se, jer ovaj svijet je materijalistički i od te činjenice ne možemo pobjeć. Ni najveća ljubav neće preživjet ako ti nemaš za platit režije i hranu. Sklad bi bilo idealno postići, ali kolikima to zaista uspije? Iako je to možda primitivno stajalište, izgled je jedan od ženinih većih i važnijih kapitala. Ako uz njega ide i dobro razvijen mozak, ja vjerujem da bi takva žena uspjela u koju god ju sredinu stavili. Koliko li samo ljudi danas živi od svog izgleda, tako da njegovu važnost ne možemo nijekati. Neke žene jednostavno shvate da bi svoj izgled mogle i „unovčiti“ tj, snaći se da im bude lakše u životu. Neke već ionako iovako nemaju potrebe za tim. Ali ne razumijem što ljudi vide toliko loše u tome. Neki zarađuju na svom mozgu i pameti, neki na snalažljivosti, zašto netko ne bi zarađivao na svom izgledu? Kod top modela, to nam je u redu, ali kad vidimo vani curu malo boljih tjelesnih atributa kako je navukla nekog bogatunčića da joj plaća cugu cijelu večer, odmah se zgraža naše (malo)građansko ćudoređe. I nazovemo je sponzorušom. I strpamo sve takve i njima slične u isti kalup. Naziv sponzoruša po meni očito dolazi od naziva sponzor, tj. pokrovitelj. Po tome sponzoruša ispada kao neki parazit koji se zakači na nekog tajkuna i siše dok sve ne posiše. I svi se jadni ograđujemo da nas ne bi slučajno obilježili tim biljegom. Po meni, gore bit licemjer, podlac, i prividno drag i divan, nego sponzoruša. Sponzoruša je anyway, po meni, više način života nego osobina karaktera. Vjerojatno najviše boli istina da su sve one potpuno iste kao i mi. Prije sam i ja sa zgražanjem gledala na „takve“. Onda sam shvatila neke stvari o životu... ...ljubav je super, al probaj ti živjet bez para; prigrlila sam materijalnu stranu života, kao jednako važnu nekim drugim stranama života ....ljubav je super, ali probaj ti i dalje vjerovat u nju, nakon što ti netko 50. put zabije nož u leđa...onda imaš osjećaj da je nekako bezveze davat se besplatno; iskreno, mislim da danas više nije takav SF prestat vjerovat u ljubav ...ljubav je super, al pare isto usrećuju...pogotovo kad ih imaš malo više , toliko da se ne moraš brinut za plaćanje računa niti za nadolazeće obaveze, i možeš si priuštit sve što poželiš Imat ću za koji dan 18 godina. Nazvala sam se sponzorušom u štafeti, koju vidim da su mnogi sa zanimanjem popratili, iz jednog razloga. Ne parazitiram na nikakvom tajkunu, niti mi je to zasad potrebno, ne procjenjem ljude po tome koliko imaju ili nemaju, imam volje zarađivat svoj kruh. I još vjerujem u ljubav. Ali shvaćam da se materijalno ne može izbacit iz cjelokupne slike. Voljela bih po tom pitanju biti bezbrižna u životu. I naučila sam da u životu nije pametno reći „nikad neću“...jer nikad ne reci nikad. Možda ću već sutra biti ono što sam osuđivala. Sponzoruša ili ne, ne smatram to više ničim pogrdnim. Mogu me zvat tako iza leđa, neću im zamjerit. Karakterizacija mi je otprilike uvredljiva onoliko koliko i klasifikacija šmelerice. Pa eto, to je moj stav, znam da ima drugačijih, bio bi ovaj svijet dosadan inače... “He who marries for love without money has good nights and sorry days.” “Money and success don't change people; they merely amplify what is already there.” “A wise man should have money in his head, but not in his heart.” “Don't come crawlin' to a man for love--he likes to get a run for his money.” |
Čak me donekle sram pisat o ovome jer se kao prvo osjećam licemjerno. Kao drugo jadno. Al eto, netko na ovom blog.hr mora povremeno progovorit o nekim istinama. Neki dan, povodom sve jače epidemije gripe na koju ni profesori nisu /nekim čudom/ imuni, nisam imala neki sat. I sjedim i pričam s frendicom dijeleći biskrem keksiće (predobri i ful jeftini). Čisto općenito pričamo. Iako obadvije još idemo u srednju (još mučna dva i pol mjeseca), već davnih dana smo se dogovorile da ne barimo ništa ispod 22 godine( pošto smo i ja i ona imale divnih iskustava i sa 20-godišnjacima koji se ponašaju kao djeca). Bar za ozbiljno. Tj. za vezu. Za brijanje je dovoljno da ima osnovne dijelove tijela na broju. Nemojte me krivo shvatit. Ja vjerujem da postoje normalni 18-godišnjaci, pa i oni mlađi. Al nekako i vjerujem da takvi ne izlaze van, tj. da ih ja bar nisam srela. Srela sa ih u svom ukupnom životu od nekih ubrzo 18 godina, možda dvoje. Ako. S jednim sam bila u vezi dvije i pol godine skoro, pa eto, nije li to dokaz da neki i funkcioniraju normalno. Al evo o onima koje sam promatrala vani u zadnje vrijeme(nazovimo to nekim mojim sociološkim istraživanjem /eksperimentom). Čini mi se da ta dječica od 18 godina... a)kao prvo, ne izgledaju baš još skroz razvijeno (čast iznimkama i onima na kojima se da zamjetit da će za par godina ličit na nešto) b)kreću se u hordama po barem 10 pripadnika, kao da se nečeg boje...cura možda?I kao da ne funkcioniraju izvan te grupice, ne daj Bože da ih uhvatiš nasamo... c)nemaju baš neke pojmove u odnosu prema curama (sve smo mi dobre/ loše trebe i pičke da ne kažem nešto gore...). d)Jednostavno nisu zreli za vezu. Niti ih to zanima. Omiljeni sport : zbari po suboti što više trebi i onda se ponašaj okolo u skladu s onom pjesmom The world is mine. A ful mi je jak taj stav : mogu zbarit koju god trebu, uopće nije problem. Izgleda smiješno i jadno. Vjerujte mi. Ipak je znanstveno dokazana i neoboriva činjenica da su dvije godine u zaostatku s razvojem s obzirom na cure( neki i više). Shvaćam da mnogima neće odgovarat ono što sam napisala. Možete smatrat ovaj post licemjernim, ograničenim i nezrelim, jer dijelom ga i ja takvim shvaćam budući da ispadam prilično kontradiktorna diskreditirajuću dečke jednake dobi kao što sam ja. I nemojte da vam padne na pamet da ja recimo, hipotetski govoreći jer jesam u vezi, ne bi dala priliku nekom dečku od 18 godina s kojim bi se ful poklopila. Al činjenica je da me baš ne privlače. I da sam jedna od mnogih koja tako osjećai. Sad kad bolje razmislim, nijedna moja frendica nema dečka koji ima godina isto koliko i ona...sve do jedne imaju starije dečke...bar 2 godine. Pa ne znam da li je to slučajnost ili stvarno ukazuje da ima neka trunčica istine u svemu ovom što sam napisala. I 18 godina je uzeto čisto kao primjer, jer su to moje godine. Obilježja navedena odnose se i na starije i na mlađe. Kako već unaprijed znam da će bit uvrijeđenih i povrijeđenih, ne mogu tome pomoć, osim da ne objavim ovaj post, al eto, ja onda ne bi bila ja... |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv