put u beskraj https://blog.dnevnik.hr/lili30

četvrtak, 14.07.2011.

POZDRAV IZ ZAGORJA

Evo me konačno. Dolutala sam natrag i tu sam ponovo s vama. Prošlo je užasno puno vremena, izdogađalo se svega i svačega u međuvremenu, bilo je puno veselih dana a previše tužnih ali poput feniksa, ojačana i nova, izronila sam iz ponora, vratila sam se u normalu i nastojim ostati sretna i zadovoljna kao što sam sada.

Trenutno sam na privremenom boravku u jednom malom ljupkom mjestašcu u Hrvatskom Zagorju.

Bavim se poljodjelskim radovima, borim se s korovom u cvjetnjaku i vrtu, berem plodove uloženog truda, pretačem vino u podrumu (a što je idealan posao u ovim tropskim vrućinama jer je tamo ugodna radna temperatura, taman koliko treba da se rashladim), kosim travuljagu koja raste kao pomahnitala i imam još kojekakvih drugih zgodnih načina kako korisno utrošiti vrijeme. Najbitnije od svega je to što ovdje uživam u miru koji mi pruža ovo okruženje, okrepljujem dušu razigranim pjevom ptičica koje me bude u ranu zoru, odmaram oči zelenilom koja me okružuje i punim baterije pozitivnom vibrom koje ovdje ima u izobilju.



Najviše me raduje moj cvijetnjak koji mi je trenutno najdraža zanimacija i odmor za dušu, punjač baterija, raskoš za oči i sreća što mi cvijetići zahvaljuju na uloženom trudu.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ali nije ovdje sve tako ljupko i krasno. Šetajući sa svojim pesekima uz potok koji bi trebao krasiti ovaj predivni krajolik, ugledam prizor koji me je ostavio bez daha. Katastrofa. Neki likovi su našli rješenje problema kako da se riješe svojih olupina automobila pa su ih lijepo strmeknuli u potok. Evo kako ta "krasota" izgleda.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kad sam već spomenula peseke, našu dragu Samaricu na žalost nismo pronašli. Još uvijek se nadamo da je pronašla novi dom i da je sretna ali se ipak bojimo da ju je neki pijani krivolovac upucao pa je i ona završila kao otpad u potoku. U međuvremenu smo udomili drugu kujicu, lijepu i umiljatu Neru koju smo jako zavoljeli ali Samara će zauvijek imati svoje mjesto u našim srcima i nikada je nećemo preboljeti i zaboraviti.

Ovo je naša Nera.

Image and video hosting by TinyPic





14.07.2011. u 23:46 • 11 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2013 (2)
Srpanj 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (24)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Svibanj 2005 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju



moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com





ARHIVA POSTOVA

Put u beskraj zvan Pariz

Argentina - Brazil

Poruka u ogledalu

Svaki dan života je specijalan

Tegla od krastavaca

Prijatelj

Odvoji vremena

Pismo kćeri ili sinu

Pametni magarac

Vodonošina priča

Ovo bi trebali znati i upamtiti

Kako se nositi s rakom...

Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine

Priča o mišu

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Mojoj Ivani

12 životnih fraza

Povratak

Obitelj

Evo me k tebi, moje more

Otok Žut

Bonaca

Vrgada

Aspartam


Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.




Linkovi

Banner by:nistasenedogadjaslucajno



Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...












NE PITAJ VIŠE

Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Vesna Parun





SVJETLOST

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

Enes Kišević

Kontakt

putubeskraj@gmail.com











AMULETI

Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.
Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek

Zvonimir Golob




GRLICE U ŠUMI

Ne znam te, reče, ne sjećam se više
na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku smo dugo
izgubili smo jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona.
Ti nisi onaj i ja nisam ona.
Ne znam te, reče, pokriva te trava
i pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče, i ugasi svijeću.
Ni tvoje usne prepoznati neću.
Ne znam te, reče, i otvori vrata
i otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče, i nekamo ode.
Grlice u šumi. Mjesec iznad vode.


Zvonimir Golob




JA TE OBOŽAVAM

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

Charles Baudelaire




SKRIVENA BOL

Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.


D.Cesarić