put u beskraj http://blog.dnevnik.hr/lili30

četvrtak, 23.10.2008.

Mamino oko

Dragi prijatelji, u ponedjeljak ću biti podvrgnuta jednoj operaciji pa sam malo "sentiš" raspoložena. Operacija nije zahtjevna ali svaka anestezija je rizik, kao što znate i sami. Uvijek postoji opasnost da se iz nje ne probudite i da više nikad ne ugledate sve one najdraže u životu koji vam znače cijeli svijet. Danas sam dobila ovaj mail od svoje prijateljice koji me jako dirnuo u dušu. Stoga sam ga htjela podijeliti s Vama.

Voli Vas

Lili



Moja mama imala je samo jedno oko. Izbjegavao sam ju. Bila mi je teret.

U školi je kuhala za nas učenike i učitelje.

Jednog dana mi je prišla pred kolegama da mi zaželi lijep dan.

Bio sam jako ljut i tužan, kako je nije bilo sram da takva priđe k meni i da mi radi samo na sramotu.

Zato sam ju ignorirao sa ljutitim pogledima da vidi što je učinila i postao sam za nju stranac.

Jednog od sljedećih dana prišao mi je jedan učenik i rekao: “Ej, tvoja mama ima samo jedno oko!”

Bilo me je tako sram, bio sam tako ljut da sam zaželio da se majka zauvijek izgubi...

S njom sam se istoga dana poriječkao i odbrusio sam joj: “Ako mi misliš raditi takve scene da mi se drugi učenici rugaju, zašto radije ne umreš?

Moja majčica nije ni odreagirala...

Bio sam pun ljutnje i ni sukunde nisam znao što govorim.

Potpuno sam zaboravio na nju i njezine osjećaje i posvetio sam se samo sebi. Htio sam otići od kuće i više se nikad vratiti. Zato sam se u učenju prilično potrudio i dobio sam priliku studiranja u Singapuru.

Zatim sam se oženio.

Kupio sam si kuću.

Dobio sam djecu.

Bio sam sretan i zadovoljan sa svojim životom i djecom i udobnosti koju sam imao.

Jednoga dana posjetila me moja majka...

Nije me vidjela godine i godine tako da me nije odmah ni prepoznala.

Stajala je na vratima i moja djeca su se podrugljivo smijala i govorila da je došla neka pridošlica.

Kriknuo sam na nju kako se usuđuje tako prestrašiti moju djecu. “Gubi se!” – rekao sam joj.

Moja mama je na to odgovorila: “Oh, oprostite. Vjerojatno sam došla na krivu adresu” – i brzo je otišla.

Neki dan sam na svoju kućnu adresu u Singapuru dobio poziv za susret bivših učenika.

Otišao sam na taj susret lažući ženi da moram na službeni put.

Kako sam išao do mjesta susreta, prošao sam mimo svoje stare kuće gdje sam proživio djetinjstvo zbog puke radoznalosti.

Susjedi su mi rekli da je majka umrla.

Nisam spustio ni jedne jedine suze.

Susjede su mi u ruke predale majčino pismo kojeg je napisala prije nego li je umrla.



Dragi moj sine,
Ovaj tren mislim na tebe. Žao mi je što sam došla u tvoju kuću u Singapuru i prestrašila tvoju djecu. Bila sam tako sretna kad sam čula da dolaziš na susret sa učenicima.

Oprosti mi, što sam ti bila u času odrtastanja veliki teret.

A vidiš... Dok si bio mali, doživio si nesreću i izgubio jedno oko.

Zato ja, kao tvoja majka, nisam imala srca gledati tebe kako odrastaš samo s jednim okom, pa sam ti dala svojega.

Bila sam tako ponosna na svojega sina koji je s tuđim okom vidio svijet.



S ljubavlju,

tvoja mama.


Image and video hosting by TinyPic

23.10.2008. u 15:55 • 16 KomentaraPrint#^

Žensko - ženska podrška

Ovo posvećujem svim divnim i snažnim ženama, pa i onima koje su, poput mene, krhke i osjetljive, podložne stresovima i lako povredive, pa ih to zaboli......


Image and video hosting by TinyPic



Netko će uvijek biti ljepši


Netko će uvijek biti pametniji


Nečija kuća će biti veća


Netko će voziti bolji automobil


Nečija djeca će biti uspješnija u školi


Nečiji muž će biti uspješniji u kućnim popravkama


Zato zaboravi na sve to i voli sebe i okolnosti u kojima živiš



Razmisli o tome… Najljepša žena na svijetu možda ima pakao u svom srcu.


Žena sa najviše pohvala u svom poslu možda ne može imati dijete.


Najbogatija žena, koju poznaješ – ima automobil, kuću, odjeću
– ali možda je vrlo usamljena.


Zato voli sebe, voli sebe kakva si upravo sada. Reci sebi: ‘Dovoljno sam sretna, ne moram biti u stresu.’


“Za svijet ti bi mogla biti dovoljna samo jedna osoba, ali za jednu osobu ti si čitav svijet.”




Image and video hosting by TinyPic

23.10.2008. u 13:37 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 22.10.2008.

Šaputanje

Još malo šale......



Pogledavajući očajno na sat i već gotovo siguran da njegov zaposlenik sigurno neće stići na vrijeme završiti izvještaj koji bi trebali prezentirati na sastanku, šef se odluči nazvati ga doma...




- Bok! – odgovori šaptajući jedan dječji glasić.

- Bok. Jel’ ti tata doma?

- Da... – odgovara šaptajući.

- Mogu li s njime razgovarati?

- Ne – odgovori klinac vrlo tihim glasom.




Već pomalo ljut, šef pokuša razgovarati s nekom drugom odraslom osobom:

- A jel’ ti tamo mama?

- da...

- Može li ona razgovarati sa mnom?

- Ne. I ona je zauzeta.




- Jel’ još netko tamo?

- Da... - šapče.

- Tko?

- Jedan policajac

Pomalo začuđen šef nastavi govoreći:

- I što radi tamo taj policajac?

- Razgovara s tatom, a mama je s jednim vatrogascem. - Odgovori još uvijek šaptajući.



Osjetivši veliku zbunjenost s druge strane telefonske žice, šef ga upita sav preplašen:

- Odakle dolazi sva ta buka?




Helikopter.

- Helikopter?

Eh, da. On je dio ekipe za potragu.


- Ma što se to tamo dešava?

A glasić će šaptajući i kroz smijeh:




"- Traže me...!" .




Image and video hosting by TinyPic

22.10.2008. u 12:11 • 1 KomentaraPrint#^

ZA RAZMISLITI

Evo malo šale za naše jače polovice.

1.STVORI BOG MAGARCA I REČE MU: Bit ćeš magarac, radit ćeš od zore do mraka,
teglit ćeš na svojim leđima sve što ti stave i živjet ćeš 30.godina.»
Magarac odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali ...30 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?»
I usliša Bog magarca i načini ga tako.

2.ZATIM STVORI BOG PSA I REČE MU :«Bit ćeš pas, čuvati ćes kuću čovjekovu, jesti ćeš što ti stave, i živjet ćeš 25.godina.»
Pas odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali ...25 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?»
I usliša Bog psa i načini ga tako.

3.ONDA STVORI BOG MAJMUNA I REČE MU :«Bit ćeš majmun, skakat ćes sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu svoje okoline i živjet ćeš 15.godina.»
Majmun odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali ...15 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 5.?»
I usliša Bog majmuna i načini ga tako.

4.KONAČNO STVORI BOG MUŠKARCA I REČE MU :«Bit ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na Zemlji,gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom, to ti nikad neće uspijeti) i živjet ćeš 30 godina.»
Muškarac odgovori: «Hvala ti i neka bude volja tvoja Gospodine, ali
... 30 godina je premalo. Zar mi ne bi moglo dati i onih 20 godina što ih magarac neće,15 što ih je odbio pas i 10 što ne htjede majmun?»
I usliša Bog muškarca i načini ga tako.

I tako muškarac živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do mraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući što mu daju. I na kraju živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.


Puno vas volim dragi moji blogerići.


Lili

22.10.2008. u 00:01 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 19.10.2008.

Leptir

Image and video hosting by TinyPic

”Jednog dana,
pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.


Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje.


Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.


Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.


Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.


Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.



Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.

Image and video hosting by TinyPic

Tražila sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražila sam mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.

Tražila sam bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražila sam hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

Tražila sam ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražila sam usluge ....
I Bog mi je dao prilike.

“Nisam dobila ništa od onog što sam tražila....
Ali dobila sam sve što mi je trebalo."




Živi život bez straha i suoči se sa svim preprekama i znaj da ih sve možeš savladati, ako to stvarno želiš!


Image and video hosting by TinyPic

19.10.2008. u 22:31 • 3 KomentaraPrint#^

četvrtak, 09.10.2008.

Hvala

Image and video hosting by TinyPic

Dragi moji prijatelji!

Ovim postom želim reći svima Vama kojima sam nedostajala i koji su brinuli za mene jedno veliko HVALA. Evo me ovdje s Vama, živa sam i zdrava, isplivala sam iz tmurnog razdoblja mojeg života, othrvala se s problemima koji su me gušili, prebrodila stanje koje se može nazvati predinfarktno, pobijedila emotivnu krizu, preboljela depresiju.... a sve to dijelom i uz Vašu pomoć, svih Vas koji su mi pružali iskrenu i svrsrdnu podršku, bodrili me, tješili, vedrili pa čak i mamili osmjeh na lice kad to nikom drugom nije uspjevalo (posebno hvala tebi Dida na tome), milovali mi dušu svojim pjesmama i riječima koje su izvirale iz duše predivnih ljudi, ovdje na blogosferi. Zato još jednom, hvala Vam prijatelji što ste bili uz mene kad mi je bilo najteže.

Naravno, sve ovo nikada ne bih preživjela i preboljela da uz mene nije bila ljubav mojeg života, kojem dugujem sve što imam i što jesam, pa mu zato i dajem cijelu sebe i svu moju bezgraničnu ljubav.


Image and video hosting by TinyPic

09.10.2008. u 22:49 • 9 KomentaraPrint#^

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2013 (2)
Srpanj 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (24)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Svibanj 2005 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju



moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com





ARHIVA POSTOVA

Put u beskraj zvan Pariz

Argentina - Brazil

Poruka u ogledalu

Svaki dan života je specijalan

Tegla od krastavaca

Prijatelj

Odvoji vremena

Pismo kćeri ili sinu

Pametni magarac

Vodonošina priča

Ovo bi trebali znati i upamtiti

Kako se nositi s rakom...

Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine

Priča o mišu

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Mojoj Ivani

12 životnih fraza

Povratak

Obitelj

Evo me k tebi, moje more

Otok Žut

Bonaca

Vrgada

Aspartam


Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.




Linkovi

Banner by:nistasenedogadjaslucajno



Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...












NE PITAJ VIŠE

Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Vesna Parun





SVJETLOST

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

Enes Kišević

Kontakt

putubeskraj@gmail.com











AMULETI

Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.
Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek

Zvonimir Golob




GRLICE U ŠUMI

Ne znam te, reče, ne sjećam se više
na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku smo dugo
izgubili smo jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona.
Ti nisi onaj i ja nisam ona.
Ne znam te, reče, pokriva te trava
i pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče, i ugasi svijeću.
Ni tvoje usne prepoznati neću.
Ne znam te, reče, i otvori vrata
i otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče, i nekamo ode.
Grlice u šumi. Mjesec iznad vode.


Zvonimir Golob




JA TE OBOŽAVAM

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

Charles Baudelaire




SKRIVENA BOL

Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.


D.Cesarić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se