lil wish

16.04.2008., srijeda

Moram se izjadati nekome....

Teta Riba si, eto, gleda stan.
I zove te oglase i dogovara ta gledanja.

U subotu je nazvala jednog stričeka i okvirno dogovorila da se čuju početkom tjedna. Osim ostalih informacija, tip je spomenuo da su u tom stanu podstanari i da se on mora dogovoriti s njima kad bi se došlo pogledati.
I nazove ona njega jučer.
Ja - Dobar dan, zvala sam vas u subotu pa smo se dogovorilil da se ovih dana čujemo i da odem pogledati taj i taj stan.
On - Može, kad vam paše?
Ja - Može u 6?
On - Može, ali dajte da se čujemo još jednom u 4 pa da potvrdimo dogovor.
Ja - Može!

16.02 - izlazim iz firme i zovem da potvrdim dogovor.
Mob mu zvoni valjda 20 puta, al nema odgovora.
16.10 - zovem ponovo.
I opet dugo zvoni i nema odgovora.
Okrenem broj još koji put, ali ništa.
A vrijeme prolazi.
Ulazim u tramvaj i vozim se, sa čekanjima na semaforima, do busa.

16.35 - ponovno zovem i momčina se napokon javi.
Ja - Dobar dan, zovem u vezi gledana stana, da potvrdimo dogovor.
On - Joj, žao mi je ali gospođe nema u stanu, tako da to otpada.
Ja - Pa super, baš ste mi mogli i javiti, jer sam ja na pola puta i sad se moram okrenuti i vratiti doma.
On - Ali gospođo, ja se s nikim nisam dogovorio za gledanje stana za danas u 6.
Ja - Kako niste? Pa čuli smo se!
On - Ne znam, ali ja se s nikim nisam dogovorio za gledanje stana danas.
Ja - Koliko vas koristi taj mobitel?
On - Ne znam, možda ste zvali, ali ja se nisam ni sa kim dogovorio za gledanje stana danas.
Ja - Ma dogovorili smo se i ja sam već krenula, i zovem vas i sad mi...
On - Ali gospođo, JA SE NISAM S NIKIM DOGOVORIO ZA GLEDANJE STANA DANAS!!! I NISAM VAM REKAO DA KRENETE!
Ja - Čekajte, jel se još netko javlja na taj mobitel?
On - Ne, samo ja.
Tu meni već ide para iz ušiju....
Ja - Čujte, ja sam zvala danas oko jedan, dva. I dogovorila se za gledanje stana u 6 s time da nazovem u 4 da potvrdimo dogovor, ne?
On - Da! Ali dajte shvatite gospođo - nema gospođe doma!
Ja - Gledajte, nema gospođe doma - nema je doma. Ok! Ali, sve i da ste prije 5 minuta saznali da gospođe nema doma, mogli ste mi bar poruku poslati da je nema. Ako se ne varam, dogovor je bio da u 4 nazovem i ja od 4 zovem, ali se vi niste javljali. Ja sam krenula s posla s drugog kraja grada, jer nisam tamo u susjedstvu da mogu krenuti u 15 do 6 da bi u 6 bila tamo....
On (prekine me) - S drugog kraja grada? Pa ja nisam znao.... Jel vam paše da sutra onda odemo. U pola 7 da budemo sigurni?
Ja - Ne znam ima li svrhe nastaviti ovaj razgovor uopće, uostalom, kaj ću ja sutra, opet vas zvati od 4 pa da mi vi u 15 do 6 javite da je to otpalo?
On - Pa ne, pa dogovorit ćemo se!
Ja - Kad vas mogu nazvati a da vi sigurno znate da će gospođa biti doma, da ja ne krenem opet, pa da se sa pola puta vraćam?
On - Joj, ne znam, evo, nazovite me u tri, pa ću sigurno znati. Jel može, evo, da se čujemo onda u tri pa da se dogovorimo....
Ja - Dobro. Onda sutra u 3.

I mislim si - Jebateled, koji kreten!!! Pa jel mu u interesu prodati taj stan ili ne?!
I najradije bi ga nazvala i dogovorila se da se nađemo danas u pola 7 i da se uopće ne pojavim, jer sasvim sigurno taj stan neću ići vidjeti. Ne pada mi na pamet!
I da podijelim broj okolo da ga ljudi zovu i dogovaraju se za gledanje i da ga ostave da čeka.

On se nije s nikim dogovorio za gledanje?!?!?!?!
Jadac....
- 08:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

10.03.2008., ponedjeljak

Moram vam se pohvaliti! ;)

Oprala ja kosu jučer i mala moja Oliva me fenila. cerek
Pa kaže - Sad ću ti napravit fizulju. Napraviću ti najljepšu fizulju, ko Snjeguljica....
Ja - Da?
Ona - Seka Jiba, baš si ljepa! Sad će se svi uljubit za tebe!
Pa si vi mislite.... smijeh
- 08:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

05.03.2008., srijeda

Ne znam kak da to nazovem.....

Pita me Micika danas - Jel si ti nešto ljuta na mene?

Pitanje je prouzročeno mojim odmakom. Odmakom u uobičajenoj komunikaciji. Ne mogu glumiti, nikad nisam ni mogla....

Najradije bi joj odgovorila - DA!!! DAAAAAAAAAAA!!!!!
I vrištala bi taj DA dok joj ne bi uši proparao.
Kako da joj objasnim da mi se gadi?!
Da, mislim da je to prava riječ....
Ne, nije meni ništa napravila.... Ja sam svoj gard prema ekipi na poslu odavno digla.
I ne povjeravam nikome svoje osobne stvari.
Ali to što sam vidjela u tom odnosu između Micike i Cicike u zadnjih mjesec dana.... To mi je pregrozno....

Uglavnom, da skratim priču - Cicika je jedna (meni) skroz simpa ženskica. Simpa i naivna do bola!
A Micika je, otkad je počela tu raditi, dobra, kao, samo samnom i sa Cicikom. S njom čak i bolja.
I ova joj se povjeravala.... Rekla joj je neke stvari koje je muče i tište. I ova joj je kao podrška.
Podrška koja meni govori šta i kako ova proživljava i osjeća. Sa naglaskom na to - "Kažem samo tebi i nemoj, molim te, nikome reći!"

Ok - takva sam i isto kako ne volim da se o meni priča (Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi čini), ne volim ni da se o drugima priča. A pogotovo ne volim započinjati ikakve priče.

Nekako sam si to tumačila kao - Micika je dobra samnom pa samo meni to i govori jer zna da ja to neću širiti dalje.

I onda, u zadnje vrijeme, svaki put kad se sretnem sa Micikom, a netko je još s nama u društvu, Micika priča tom nekome o Ciciki i stvarima koje je ova podijelila s njom. U povjerenju.

U POVJERENJU!!!!!

Cicikine osobne stvari.

A kad ju je Cicika jednom upitala da zašto je to nešto nekome rekla - ova joj je "objasnila" da nije ona, nego jedan kolega. I da nek mene pita ako joj ne vjeruje, jer sam ja bila s njima.

Nije me pitala, jer iako nismo toliko dobre kao njih dvije, Cicka mi vjeruje.

A voljela bih da me je pitala....

Fuj....
- 17:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

29.02.2008., petak

Svaki put se rasplačem....

Koliko puta sam već dobila ovaj mejl, al svaki put ga pročitam od početka do kraja i svaki put si ne mogu pomoći i iskontrolirati te svoje suze.... Svaki put....

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu s posebnim potrebama, otac jednoga od učenika podijelio je s uzvanicima priču koju, vjerujemo, neće zaboraviti nitko tko je tada događaju prisustovao.
Nakon što je zahvalio školi i njezinom predanom osoblju, postavio je slijedeće pitanje : "Ako nije ometena vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori savršeno je stvoreno. Ali moj sin Shay ne može učiti one stvari koje mogu druga djeca. Ne može razumijeti stvari kao druga djeca. Gdje je prirodni poredak stvari, kada se radi o mome sinu? "
Publika je utihnula nakon toga pitanja.

Otac je nastavio. "Vjerujem da se, u trenutku kada dijete tjelesno i umno invalidno poput Shaya dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama pokaže i ponudi, u obliku načina kako drugi ljudi tretiraju to dijete. "
Tada je ispričao sljedeću priču :

Shay i njegov otac su šetali pored parka, gdje su neki dječaci koje je Shay
poznavao igrali baseball. Shay je upitao oca : "Misliš li da bi me pustili da igram s njima ? "
Shayev otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko poput Shaya
igra za njihovu ekipu, ali je isto tako znao koliko bi njegovom sinu značilo
da mu dopuste igrati. Znao je kako bi mu to podarilo toliko potreban osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, osjećaj da je prihvaćen usprkos invaliditetu.
Shayev je otac prišao jednom od dječaka na terenu i upitao ( ne očekujući
previše) bi li Shay mogao zaigrati s njima. Dječak se u nevjerici okrenuo
oko sebe i rekao : "Gubimo za 6 optrčavanja, a igra je u osmoj izmjeni (inače, po pravilima igre, ima 9 izmjena). Pa, može igrati za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju udarača u devetoj izmjeni. "
Shay se malo namučio hodajući do ekipne klupe. Sa širokim osmijehom je obukao majicu svoje ekipe. Otac ga je gledao s majušnom suzom u oku i osjećajem topline u srcu. Dječaci su vidjeli sreću toga oca, gledajući kako mu sin biva prihvaćen. Pri kraju osme izmjene Shayeva ekipa je osvojila par bodova putem nekoliko optrčavanja, ali je još uvijek bila u zaostatku za tri. Na početku zadnje, devete izmjene, Shay je navukao rukavice i zaigrao na desnom polju. Iako nikakvi hici lopte još nisu krenuli u njegovom pravcu, bio je očito u euforičnom raspoloženju. Bio je ushićen zbog prilike da BUDE u igri i na polju. Razvukao je osmijeh od uha do uha dok mu je otac mahao sa tribina. Na kraju devete izmjene, Shayeva ekipa je opet osvojila bod i optrčavanje. Sada, sa dva izbacivanja i punim bazama, smiješilo im se pobjedničko optrčavanje i došao je Shayev red da bude udarač.
Da li da daju Shayu palicu za udaranje i priliku da igra u tome trenutku - i da time odustanu od šanse za pobjedu?
Na opće iznenađenje, Shayu je dana palica za udaranje. Svi su znali da je to bila nemoguća misija jer Shay nije znao ni palicu ispravno držati, a kamoli pravilno, snažno i precizno udariti lopticu.
Ipak, kad je Shay kročio na bazu, protivnički se bacač, uvidjevši da Shayeva ekipa riskira poraz za taj jedan trenutak u Shayevu životu, malo približio kako bi bacio loptu nježnije da Shay palicom barem dotakne loptu. Došao je i prvi udarac i Shay je zamahnuo nespretno i promašio. Bacač se opet malo približio i bacio nježno loptu prema Shayu. U tom trenutku Shay je zamahnuo i pogodio sporu, prizemljenu loptu, odbacivši je prema bacaču.
Igra bi u ovome trenutku bila gotova. Bacač je podigao sporu loptu. Mogao
je lako dobaciti loptu prvom svojem igraču sa baze, kako bi Shay ispao i kako bi bio kraj igre i laka pobjeda.

No, umjesto toga, bacač je bacio loptu iznad glave prvoga igrača sa baze, van dosega svih svojih suigrača u ekipi. Svi su, i sa tribina i igrači obiju ekipa, uzvikali : " Shay, trči do prve!! Trči do prve !! " Nikada prije u svom životu Shay nije toliko daleko trčao. Uspio je stići do prve baze, zapravo, doteturao je do bazne linije, širom otvorenih očiju, upitnog pogleda.
Svi povikaše, "trči do druge, trči do druge!!!" Uhvativši dah, Shay je nespretno potrčao prema drugoj bazi, očito se boreći naprežući da stigne do nje. Dok je Shay pristizao drugoj bazi, igrač desnog polja uhvatio je loptu. Bio je to najmanji momak u ekipi, kojemu se pružila prva prilika da bude ekipni heroj. Mogao je baciti loptu čuvaru druge baze, ali je shvatio bacačevu namjeru pa je i on, također, bacio visoku loptu iznad glave i van dosega čuvara treće baze. Shay je trčao prema trećoj bazi, kao u nekom deliriju dok su se igrači ispred njega okupili oko završne baze.
Svi su povikali i poljum je odzvanjalo: "Shay, Shay, Shay, sve do kraja, Shay !!!"
Shay je dosegao treću bazu jer mu je protivnički igrač pritrčao da mu pomogne i usmjeri ga prema njoj vičući, "Trči do treće! Shay, trči do treće !!!"

U trenu kada je Shay dotakao treću, dječaci iz obje ekipe i gledatelji skočili su na noge vičući, "Shay, trči do zadnje! Osvoji i zadnju!" Shay je posljednjim snagama utrčao na zadnju bazu i stao na ploču. Svi na terenu su ga grlili i bio je slavljen kao heroj koji je osvojio poen utakmice i time osigurao pobjedu svoje ekipe.

"Taj dan - reče otac nježno, dok su mu se suze kotrljale niz lice - dječaci obiju ekipa pomogli su donošenju komadića prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet".

Shay nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne
zaboravivši kako je bio heroj, kako je radi toga njegov otac bio sretan, kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće !


Koliko malo treba.....

- 10:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.02.2008., srijeda

Friške novosti!!!!

Imam još dvije trudnice! smijeh
Lažem, tri! smijeh smijeh smijeh
Jednu volim, a drugu ne.
Treću niti ne poznajem....
Al nema veze, svim trima želim sve, sve, sve najbolje!
I klincima, naravno....
I da sve prođe bez ikakvih problema.

Zapravo, kad bolje razmislim, mislim da imam 5 trudnica....

Moj macan se zaljubio! cerek
Moj macan je pravi macan! yes
Moj macan je zgodan, lijep, dugodlak i mrcina. smijeh
Moj macan je nježan! kiss
Moj macan je pažljiv! yes
Moj macan i ja smo se jučer loptali - dodavali si lopticu...thumbup
Moj macan je pametan! yes
Moj macan je faca! rofl
Moj macan ima dvije "prijateljice".... rofl
Jednu žuto-bijelu, a drugu sivo-bijelu.... yes
Žuto-bijela je za prije podne... njami
A sivo-bijela je za popodne.... party
I onda odmor.... smokin

Sam se nadam da mi dvije zadnjenavedene trudnice neće dovesti mlađ u dvorište i na brigu tatici.... mah
- 12:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.02.2008., ponedjeljak

Vikend kratko traje....

Jučer sam navečer bila u kinu i gledala Zauvijek djeveruša, nikad nevjesta. Tko voli romantične komedije - preporučam! Filmić je presladak!

Prije toga sam bila na rođendanu maloj sestrični.

A večer prije na rođendanu frendičinoj šefici.
Šeficu sam upoznala na frendičinom vjenčanju, prije par mjeseci, sjedile smo jedna drugoj preko puta i čavrljale, a i plesale. Skroz jedna simpatična žena. I prešle na "ti" po njenoj želji. I sad sam ja s njom na ti, a moja frendica na "vi". To mi je malo čudno, ali...
Uglavnom.... I svi me vole, svima sam duhovit. Čekaju na red da me upoznaju....
Nazove me frendica u petak i kaže mi da joj je šefica rekla da me pozove na rođendan, jer da sam joj tako super. Tako da....

I svi me vole, svima sam duhovit, čekaju na red da me upoznaju....

- 09:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.02.2008., četvrtak

Nešto sam tankih živaca u zadnje vrijeme....

Ne znam šta je...
Nije ni bitno...
Ali ne da mi se....
Slušat sranja....
Trpit sranja...
I slične stvari....
Hmmmm... kad bolje razmislim, znam šta je.... još samo par dana - kad jedno krene, drugo bu stalo.... Ifjunouvotajmin....

Prvo i trenutno najviše mi tlak diže ona iz niže spomenutih postova 1, 2 i 3.
Počela se ponašati točno onako kako su mi curke rekle da će se ponašati... Ko ostavljena povrijeđena baba....
I sad, malo-malo, koristi priliku da me popljuje glavnoj.

Al neće to tako još dugo!

A onda, malo čačkam tu po blogu i vidim jednog sirotog Gaupea, koji je, kako mi se čini, umjesto L slučajno stisnuo A dok si je upisivao nick....
I nekak si mislim kak mi ga je žao, jer očito nema nikakav drugi život nego da s glupostima spama blogove.

I pronađem jedan tekst koji me dirne svojom "širokopoglednošću"! Pisac bloga se dotaknuo svih logičnih situacija, osim najlogičnije. I mislim si, da li se osvrnuti i na to, al na kraju odustanem, jer....
Objasnila sam si to mladošću pisca bloga i očito nedostatkom iskustva.
Jer ako sam nešto u životu naučila je - da nema pravila i da nikad, ali baš nikad, pa čak i kad nam se čini da je situacija 100% logična i da ništa drugo ne može biti nego onako kako se čini logičnim - ipak može biti drugačija. Sa vlastite kože.
Neću ulaziti u detalje, nije bitno, a pametnome dosta.

...
Ovaj blog je zapravo skoro pa ista stvar kao i stvaran svijet - s nekima se ne sretneš nikada... s nekima se nađeš od prve... s nekima ti se dogode lijepe stvari... za neke ti je žao da si ikad ijedno slovo napisao ili izrekao... neke sretneš i ne možeš ih opet naći... a neke sretneš i zaboraviš....
A opet, neki ti se urežu u trajno (lijepo) sjećanje....

Mdaaa...
Život je lijep.....


- 09:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.02.2008., petak

E, Kinky, Kinky....

Za pojam virdžina/tombelija/ muškarača (pogrdno) sam prvi put čula prije nekoliko godina, kada su mi igrom slučaja u rukama završili originalni rukopisi gospođe etnologinje čijeg se imena ne sjećam (tema mi je bila zanimljivija od njenog imena, što mi je sada žao i pa ću i to pročačkati).
S obzirom da me tema prilično zaineresirala i nakon što sam iščitala rukopise žene koja se bavila time pa i razgovarala sa virdžinama, odlučila sam još malo proispitati situaciju i razgovarala sam s svojim jednim etnologom, pa i nekim ljudima iz tih krajeva.
Super je to Kinky napisala, ali si ne mogu izbjeći dojmu da u nekim dijelovima dolje napisanog teksta iznosi svoje pretpostavke koje mogu ali i ne moraju imati veze sa stvarnim stanjem. A što je onda (sudeći po komentarima) ostavilo traga u čitateljima kao da su to isključive činjenice, jer mi ljudi masu puta čujemo samo ono što želimo čuti i držimo se toga kao činjenica.
Ne bih htjela da ovo ispadne post u kojem napadam bilo koga ili započinjanje svađe, ovo bi trebao biti post koji prikazuje sliku iz malčice drugačijeg kuta. Vidim da je u komentarima kod Kinky bilo ljudi koji su ovako ili onako sebi tumačili to što su pročitali i iskreno, ne zanima me čak niti tko kako doživljava to pročitano o virdžinama, ali, svejedno, došlo mi je da napišem i ja koje slovo.
Nazovimo ovo nekom nadopunom teksta….

To je bio prvobitni uvod mog posta, ali kad sam jučer navečer upisala virdžina u google i kad sam pročačkala po stranicama po kojima je i Kinky čačkala, vidjela sam bitno drugačiju sliku o svemu.
Ljudi stvarno ne bi trebali pisati o nečemu o čemu nemaju pojma, jer mi u današnje vrijeme smo naviknuti na današnji tempo života i ne možemo ni shvatiti kako se u to doba živjelo i razmišljalo.
Naime, google je otvorio stranice i stranice, neke na kojima su tekstovi ljudi koji su godinama to proučavali (skidam kapu za citate iz tih tekstova), neke koje su pisali ljudi koji su o tome samo čuli i neke forume na kojima su ljudi pisali isključivo svoja mišljenja i rekla-kazala o tome. A najružnije, zapravo, najžalosnije u cijeloj priči je to što cijeli Kinkyn članak ima homoseksualne konotacije, kao da se cijeli svijet vrti isključivo i samo oko pimpeka i mačkica i homoseksualaca. Nekome se možda i vrti! Freud bi tu svakakve dijagnoze iščačkao, čini se meni.... I šta mi je još ružnije - ispada da je Kinky birala samo dijelove tekstova i rečenica koje je mogla secirati tako i pridodati im homoseksualni štih....

U svakom slučaju, razgovarala sam s ljudima i čitale originalne rukopise, i nigdje nije uopće spominjano da su virdžine postajale virdžine zbog svog seksualnog opredjeljenja, čak i na tom forumu odakle je iščačkana jedna Kinkyina rečenica, piše drugačije, a to se vidi niže dolje.

Kinky kaže:
Mačkica skrivena pod hlačama

Kako biste opisali osobu sa uvodne slike ovoga teksta? Kao postarijeg, izboranog muškarca iz neke ruralne sredine na čijem se licu i tijelu primjećuje da ga život baš i nije mazio? Ili – kao postariju, sasušenu ženu, zakamufliranu u mušku odjeću, koja frizurom, gestama i stavom odmalena glumi muškarca? Drugi opis je mnogo bliže istini. I ne, nije izuzetak. I ne, ne pojavljuje se tamo negdje na Zapadu gdje su ljudi mnogo liberalniji od nas Balkanaca, već upravo na Balkanu. I ne, sasvim paradoksalno, ova pojava ne svjedoči prisutnosti velike tolerancije spram transvestitizma na ovim prostorima. I da, to je razlog zašto me zaintrigirala virdžina.

TKO JE VIRDŽINA?
Virdžine su žene sa Kosova, Metohije, sjevernog dijela Albanije i Crne Gore, rođene u 19. i početkom 20. stoljeća, koje su, najčešće, odmalena odgajane kao muška djeca, iz više razloga. Nadjenuli bi im muško ime, oblačili ih u mušku odjeću i pripisivali im muške uloge u društvu, a ostali muški članovi tog društva, inače izrazito patrijarhalni i konzervativni, su ih doživljavali sebi ravnima. Drugi nazivi za virdžinu (lat. virginitas=djevičanstvo) su i tobelija (tur. tobe=zavjet), ostajnica ili zavjetovana djevojka.


Moje mišljenje:
Nisam čula za odgajanje virdžina odmalena, to mi nitko od gore spomenutih ljudi nije spomenuo, znam samo da je to odluka koju neka djevojka/žena donosi sama.

Kinky kaže:
RAZLOZI NASTANKA VIRDŽINE
Postoji nekoliko razloga (a ujedno i vrsta virdžina) zašto su ženska djeca ili već odrasle žene preuzimale uloge i rodne karakteristike muškaraca:

1) NEDOSTATAK ODRASLIH MUŠKARACA U OBITELJI – djevojke iz obitelji postaju virdžine dok netko od mlađih muškaraca iz obitelji ne odraste. One svojevoljno šišaju kosu, oblače mušku odjeću i tako obavještavaju zajednicu da su preuzele status virdžine. Za vrijeme trajanja zavjeta imaju ograničenu pravnu i poslovnu sposobnost, npr mogu sudjelovati na plemenskih skupštinama, ali bez prava glasa i sl. Nakon isteka zavjeta se mogu udati, ali to se, u pravilu, ne događa.

2) PRIJETNJA KRVNE OSVETE – ukoliko neki član djevojčine obitelji nekome 'duguje krv' pa mora ostati u kućnom pritvoru, ne mogavši obavljati svoje uobičajene aktivnosti, tada se djevojka privremeno zavjetuje na celibat, prelazi u status virdžine te može obavljati poslove koje inače obavljaju samo muškarci.

3) RASKID ZARUKA – ovo je oblik trajnog odricanja prava na udaju gdje se albanske djevojke zavjetuju na celibat, nakon raskida svojih zaruka. Uzrok tome je činjenica da je u tradicionalnoj kulturi Albanaca raskid zaruka sa ženine strane legitiman povod za krvnu osvetu. Zavjet se daje javno, nakon čega virdžina preuzima socijalni identitet muškarca. Ako zavjet prekrši i uda se za drugog muškarca, obitelj bivšeg zaručnika ima pravo na krvnu osvetu.

4) ZAVJET NAKON RAZVODA – u ovom se slučaju radi o rastavljenim ženama koje se zavjetuju da se više neće udavati. Zavjet se daje u krugu dviju obitelji, nema javni karakter, a ako se žena ponovno uda, obitelj bivšeg muža ima pravo na krvnu osvetu. One šišaju kosu, ali ne mijenjaju ime i ne nose mušku odjeću, kreću se u ženskom društvu, obavljaju ženske poslove, ali im je dozvoljeno druženje s muškarcima.

5) IZOSTANAK MUŠKE DJECE U OBITELJI – djevojke zbog ovog razloga preuzimaju identitet muškarca, pošto njihov otac nema muško dijete, a kako bi se nastavila loza (iako, realno, one se zavjetuju na celibat i ne smiju imati djece) ili kako očevo imanje ne bi došlo u miraz ženskom djetetu. Odmah od rođenja su proglašene za 'sina' te odmalena odgajane kao dječaci. Često njihov biološki spol okolini ostaje nepoznat, a u javnom i privatnom životaju uživaju sve muške povlastice.

SPOL I ROD VIRDŽINE
Nevezano iz kojeg su se razloga odlučivale na prihvaćanje statusa virdžine, uz ove se žene, po meni, veže jedna zabluda. Naime, u literaturi sam često nailazila na komentare da one mijenjaju svoj spol. Međutim, ne, ja bih rekla da se tu radi o promjeni roda, iz ženskog u muški, dok im spol ostaje netaknut. Teško da bi i moglo biti drugačije, s obzirom na vrijeme, materijalne uvjete i sredinu u kojima su živjele; sofisticirane operacije promjene spola su im bile potpuno nezamislive. No, ovo je zoran primjer kako na formiranje 'muškog' i 'ženskog' ne utječe samo Priroda koja određuje njihov biološki spol, nego uvelike i kultura i društvo koji određuju rod, a u ovome se primjeru, kao izuzetak, njihov spol i rod ne podudaraju. Tome u prilog govori i činjenica da, neovisno o razlozima takvog života, virdžine se, i kada su mogle, više nisu željele udavati i postajati 'žensko'. Očito da su kultura i društvo nadvladali Prirodu. A da ne spominjem same njihove (možebitne) unutarnje homoseksualne sklonosti koje su neke od njih definitivno gajile pa im je ovakav razvoj situacije neobično odgovarao.


Moje mišljenje:
Spol se nije mijenjao – fizički one ostaju žene, mijenja se samo rod, kako je to Kinky napisala. Zavjeti se, i inače, daju i traju čitav život, barem koliko je to meni poznato. Isto je u slučaju časni i svećenika, pa i vjenčanih zavjeta. I oni se zavjetuju, iako neki od njih prekinu svoj zavjet. Ali treba uzeti u obzir da se i nekoć, kao i sada, neki ljudi čvršće drže tih zavjeta od drugih. Ha, na kraju krajeva, samo smo ljudi.

Kinky kaže:
SVAKODNEVICA VIRDŽINE
Osim muške frizure, tradicionalne muške odjeće i nošenja oružja, virdžine su imale pristup među muške članove zajednice u kojoj su živjele. Iako su znali da se ispod zakamuflirane vanjštine krije osoba s vaginom, muškarci su ih doživljavali sebi ravnima, što se meni čini prilično paradoksalnim ako uzmemo u obzir da se radi o izrazito patrijarhalnoj sredini sa rodovsko-plemenskom organizacijom društva. Virdžina bi radila sve poslove tipične za muškarca, igrala bi odmalena nogomet sa dječacima, razgovarala s njima uz čašicu pića u lokalnoj birtiji, kartala, pila rakiju, pušila, vodila očevo imanje, išla čak i u vojsku, u dokumentima bila imenom i zanimanjem upisivana kao muško, oslovljavana kao muško, zadirkivala bi druge žene te oštro, ponekad čak i agresivno, reagirala ukoliko bi drugi nju zadirkivali da je žena. Svoje grudi bi pomno zamatala zavojima da se ne primijete, negirala bi da ima mjesečnicu, a zabilježeni su i primjeri virdžina koje su imale samo nekoliko prvih mjesečnica nakon čega su im isčezle (ja nekako sumnjam u istinitost ovoga). Mnogim virdžinama je bilo dopušteno da budu sahranjene sa svim počastima inače rezerviranim za muškarce pa tako jednoj ipak nije bilo dopušteno da na sahrani žene nariču za njom, što je smrtno uvrijedilo njezinu familiju.


Moje mišljenje:
Što se statusa u društvu tiče, ljudi nas doživljavaju onako kako im pokažemo/dozvolimo da nas doživljavaju – npr. kada je mene jedan kolega, pred većim brojem ljudi, oslovio sa „mala“ (jer sam bila najmlađa trenutno i nova u firmi), rekla sam mu da si tako zove kćer i da mene tako ne oslovljava, jer i ja tu zrađujem plaću isto kao i on, i da ili neka me zove imenom ili neka mi se obraća sa kolegice. Nakon toga me nitko nije zvao mala.
Znači, predstavlja li im se ta žena, a sada muškarac, kao muškarac, i drži li korak za muškima u svemu, npr. ako nacijepa drva jednako koliko ih nacijepa prosječan muškarac u selu – kako ga drugačije doživljavati nego kao muškarca?
Što se menstruacije tiče, moguće je da nestane. To se dešava zbog promjene hormonalne slike koja se može dogoditi iz više razloga – možda i kombinacija nekorištenja određenih organa koji više ne ispunjavaju svoju svrhu i promjena načina razmišljanja iz ženskog u muški, u kombinaciji sa fizičkim poslovima koji su u ono doba (a i u današnje, recimo i to, npr. oranje, kopanje, cijepanje i sl.), u tim krajevima (u bilo kojim krajevima) bili i jesu poprilično teški za ženu. U rukopisima one žene piše da su čak i počinjale dobivati muška obilježja - bradu, brkove... Što je sasvim normalna pojava kod osoba sa poremećajem hormona.

Kinky kaže:
RELIGIJSKI MOMENT VIRDŽINA
Bitno je za naglasiti još nešto; pojava virdžina je zabilježena i među muslimanskim i katoličkim i pravoslavnim stanovništvom tih područja na kojima su živjele. Zašto je to bitno? Pa zato što, konkretno, katoličanstvo ne dozvoljava da žene uokolo hodaju obučene u muškarce bez valjanog razloga. Doduše, nisam neka slijepa poklonica koja se pretjerano interesirala za ovaj biblijski aspekt, ali sam čitala da je sv. Toma govorio da takvo oblačenje nije dozvoljeno, uz izuzetak, citiram, 'katkad to može biti bez grijeha zbog neke nužde ili zbog toga da se sakrije od neprijatelja, ili zbog nečeg drugog sličnoga.’ Pod uvjetom da katolicima ovo nešto znači, slobodno mogu reći da ne da su kultura i društvo nadvladali samo Prirodu u pogledu raskoraka spola i roda virdžina, nego su nadvladali i samu religiju, sve u ime toga da bi obitelj ponosno mogla reći kako ima 'sina' (makar i transvestiticu), da ne bi imanje otišlo u miraz (iako će na kraju i tako 'propasti', pošto virdžina nema nasljednika), u ime tradicije i krvne osvete koje su se svi bojali kao vraga ili, pak, da obitelj bez sina ne bi, prema općem vjerovanju, bila osuđena na prokletstvo i propast. Zanimljivo i znakovito (i praznovjerno), nema šta.


Citat iz teksta kojeg je iskoristila:
„Na pitanje smije li muškarac oblačiti žensku odjeću ili žena mušku, sv. Toma je odgovorio negativno, ali je i dodao: Katkad to može biti bez grijeha zbog neke nužde ili zbog toga da se sakrije od neprijatelja, ili zbog nečeg drugog sličnoga. Neki oblik transvestizma bio bi, dakle, moralno i društveno prihvaćen, a neki ne bi bio prihvaćen.
Narodne pjesme svjedoče o ženskom transvestizmu koji je bio društveno prihvaćen, primjerice, djevojka koja se preoblači u muškarca i umjesto brata služi vojsku. Ili siromašna djevojka, koja se preodijeva u muškarca i služi kod svećenika, da bi tom zaradom kupila konja kako bi mogla orati njivu.
Istarske narodne pjesme iz 1921. godine pripovijedaju o još jednom razlogu preoblačenja: bolesno žensko dijete roditelji oblače u muško odijelo i zavjetuju ga da će ostati kao muškarac cijeloga života.“


Moje mišljenje:
Ovdje mislim da bi to bilo „…zbog neke nužde“. Jer, ako u obitelji fali muškaraca (iz bilo kojeg razloga), a netko treba biti muškarac, opet, iz bilo kojeg razloga - bilo da zaradi za život, bilo da skrbi na bilo koji način za obitelj, a rad muškarca je bio jedini izvor prihoda – nije li to nužda?
Krvna osveta – evo, da i o tome kažem nešto – svi tu krvnu osvetu kod Albanaca doživljavaju kao neko divljašto, i istina je da je bilo uhuhuhuuuu zaraćenih obitelji i da se krvi prolilo, zbog nama svima glupih razloga, ali….
Trebalo bi se znati jedno: krvna osveta NIJE PRAVILO!!!!
Krvna osveta je upozorenje. Ne znam da li shvaćate što pokušavam reći….
Ona zapravo znači – ne prolij moju (moje obitelji) krv, jer meni to daje za pravo da prolijem tvoju (tvoje obitelji). Oko za oko, zub za zub spika.

Hmda.... A izgleda da je virdžina bilo i u ovom području u neka davna vremena, ne? I na kraju ispada da smo svi krvavi ispod kože, ne čini vam se?

Kinky kaže:
VIRDŽINSKA MIZOGINIJA ILI MOŽDA - SAMOMRŽNJA?
Možda ne baš ortodoksna mizoginija (inače mržnja muškaraca spram žena), ali kod većine virdžina je postojao veliki antagonizam prema ženskom rodu koji se manifestirao u njihovom nadmenom i bahato superiornom stavu koji su zauzimale. Na druge žene su gledale kao na niža, manje vrijedna bića, nisu voljele provoditi vrijeme u ženskom društvu, slušajući 'ženske priče', često su im se podrugljivo obraćale ili ih zadirkivale, na opći smijeh ostatka svog muškog društva. U jednome intervjuu, virdžina kaže: 'Ženske se nadigle da imaju pravo ka’ ljudi, a kad vide da je nešto teško, odma’ pitaju đe su muški; ako je vidiš da staruši, ti je odma’ oćeraj; i nikad ne gledaj ljepotu kod ženske, ljepota je k’o rosa pred suncem.’ E sad, protumačiti ovo kao klasičnu mizoginiju bilo bi nekako prejednostavno, pošto su virdžine ipak – žene. Pitam se jesu li se one, duboko u sebi, doista mogle toliko vjerno ušaltati u tu svoju mušku ulogu te totalno smetnuti s uma da su, u konačnici, i one same iste te žene koje preziru? I zašto je baš kod većine virdžina taj prijezir toliko izražen? Ne mogu se oteti dojmu da time one zapravo itekako preziru sebe i ono što jesu ili možda upravo ono što – nisu.


Moje mišljenje:
Što se mizoginije tiče, ja smatram da one ne preziru žene, nego da je to njihov način nošenja sa tom svojom odlukom – nekako bi to protumačila kao - ja sam zapravo žena, ali nisam, pa ću na glas uvjeravati sebe i druge da je zapravo biti žena glupo, bezveze i jadno… Isto kako se npr. netko tko si silno želi auto, uvjerava da mu zapravo auto i ne treba jer je zdraviji zato što više hoda i kreće se, da bi ionako potrošio brdo para na to, pa je bolje da mu je ovako, jer će si bar ušparati za nešto drugo…. Ili, djevojka koja nikako da naleti na „onog pravog“ koja se(be) i druge uvjerava da joj nitko i ne treba jer da su svi muškarci svinje….

Kinky kaže:
MANEVARSKI PROSTOR VIRDŽINE U CELIBATU
Etnolozi u većini svojih tekstova spominju zavjetovanje virdžine na privremeni ili trajni celibat. U redu, virdžina se (više) neće zaručivati, neće se udavati i to mi je jasno. Ma čak i ako to podrazumijeva izostanak bilo kakve seksualne interakcije s muškim rodom, to mi je također jasno. Ali. Što je sa drugim ženama? Neki etnolozi su naveliko zabilježavali slučajeve virdžina koje su živjele same u zajedničkom domaćinstvu s drugom ženom. Hm, hm. Jedna žena-žena i jedna žena koja je po svemu muškarac osim po delikatnom stanju među svojim nožicama... što vam to govori? Meni se baš nekako čini da im je tadašnji tobelijski situacijski sklop ostavljao popriličnog prostora za homoseksualni manevar, neometan od strane suseljana koji bi u svakom drugom slučaju na ovakvu žena-žena zajednicu gledali s osudom. Moj stav o homoseksualizmu je inače pozitivan, no, ruku na srce, stav većine ljudi na ovim prostorima (a pogotovo na prostorima gdje su virdžine obitavale) nije, u prošlosti još i manje. Stoga mi je interesantno da su kultura i društvo iznova odnijeli pobjedu, osim nad Prirodom, osim nad religijom, u ovom su slučaju pobijedili i ljudima urođenu homofobiju. Makar i pod cijenu možebitne homoseksualne zajednice dvaju žena, to se ipak toleriralo u ime štovanja virdžine kao nesuđenog sina koji bi spasio familiju od ekonomske ili moralne dekadencije. Mogla bih ovo nazvati iskarikiranim primjerom kako ponekad društvena patrijarhalnost može, paradoksalno, potaknuti društvenu liberalnost. Fascinantno!


Tekst s foruma:
„ma ima tu svašta nešto zanimljivo, naročito ti dokumentovani spojevi virdžina sa drugim ženama (u literaturi se, inače, vrlo retko implicira da su takve zajednice homoseksualne. jedan rad je čak opisao jedan takav par u fazonu "živele su složno i harmonično kao sestre"“


Moje mišljenje:
Po ovome što je gore napisano ispada da svaka žena koja živi sa ženom pod istim krovom ima homoseksualne sklonosti, ne? A što ako su to bile majka i kćer/sin? Ili sestra i sestra/brat?
Pa čak i ako nisu u krvnom srodstvu, znači li to da svaka djevojka (npr. studentica) koja danas živi sa cimericom ima homoseksualne sklonosti? Ili momak koji živi sa cimerom? A možda je takvoj ženi/muškarcu jednostavno bilo lakše živjeti sa ženom, jer se na taj način ne dovodi u napast?
Jer, koliko god potiskivana seksualnost, pitanje je da li bi se mogla othrvati spavanju (u vrlo puno slučajeva - neimaština i te spike….) u istom krevetu s osobom, ipak drugog spola i ne osjetiti nikad seksualnu želju….

Kinky kaže:
VIRDŽINA – ŽRTVA ILI SRETNA ŽENA?
I ovo me kopka. Naime, realno gledajući, osim ako su odgajane u tom smjeru od rođenja, mnoge virdžine su svjesno odabrale svoj status, želeći razvrgnuti zaruke, brak ili, pak, želeći usrećiti svoga oca, postavši mu 'sinom' i brinuvši o svojoj obitelji. Ukoliko su doista u duši bile žene, a odlučile se pomoći obitelji, zatrti svoju ženstvenost i preuzeti taj paterfamiliasovski teret na svoja pleća, pitam se jesu li time zapravo podnijele sebe na obiteljski žrtvenik, zauvijek se osudivši na životnu ulogu koja je samo to – uloga, glumljenje, skrivanje... žrtva? Ili su možda, a priori, osjetile da u njima prevladava muški karakter, možda čak i afekcija prema ženskom rodu pa su sve nabrojano učinile, ali sretne što se konačno više ne moraju skrivati i što mogu živjeti vjerodostojnije sebi nego što bi to mogle kao žene? Jer čak i danas bi žena koja odjednom voljno započne pojavni i socijalni život muškarca bila dobrano osuđivana, a one su tada, eto, imale tu privilegiju biti svoje, mnogo više nego da su, slikovito, čitav život nosile suknju (iako, doduše, ne znam s koliko su se točno tolerancije ljudi odnosili prema njihovim, potencijalno lezbijskim, zajednicama, no ja sam u ovome obična laičica pa to ostavljam etnolozima na procjenu).


Moje mišljenje:
I mi danas činimo izbore, u kojima nismo nužno sretni, ali živimo živote točno kakve smo izabrali, koliko god nam neki puta teško bilo, ne? Ili smo svi ipak, homoseksualci u duši? ;)

Kinky kaže:
VIRDŽINA NA EKRANU
Svojedobno sam gledala TV-reportažu o virdžinama koja je uključivala zanimljiv intervju jedne od živućih u kojemu se jasno vidi koliko je mizogina. Kruti stavovi, izostanak svake ženstvenosti, podrugljiv govor spram ženskog roda, čak i spram same novinarke koja ju je intervjuirala. No, osim toga, postoji i film 'Virdžina', drama redatelja Srđana Karanovića, snimljena 1991. godine. U mojoj videoteci ga nema, u medioteci još nisam provjerila, a voljela bih ga pogledati, pošto je, navodno, prilično potresan, jednako koliko i intrigantan. Ako ga je netko od vas pogledao, slobodno iznesite svoje dojmove, jako me zanimaju.

VIRDŽINA U MOJIM OČIMA
Saznavši tek za ovu pojavu, promatrala sam virdžine malo drugačijim očima, s nekom vrstom protuprijezira. Upravo zbog te njihove mizoginije, bilo mi je apsurdno da se netko može toliko ufurati u ulogu muškarca i toliko se superiorno odnositi prema ženskom rodu (ustvari, prema ikome jer ne podnosim ikakvo stavljanje sebe u povlašteniji i 'važniji' položaj), a i sam je žena. No, druživši se malo s literaturom i razmišljajući na ovu temu, promijenila sam mišljenje. Naime, u njihovom plemensko-rodovskom društvu, najčešće neobrazovanih ljudi od kojih većina u životu nije vidjela svijeta dalje od susjednog sela, je općenito takav stav muškaraca bio normalan i općeprihvaćen. Mnoge virdžine je sam život natjerao da postanu to što jesu, druge su to učinile svojevoljno, no, da bi odradile svoju ulogu kako treba i bile autentične, vjerojatno im je ta (prividna ili stvarna) mizoginija u tome pomagala i bila im odlična saveznica u dokazivanju društvu da su macho. Možda ih je na to natjeralo i nezadovoljstvo samom sobom pa je ovo bila svojevrsna negacija sebe, tko će ih znati. Mogla bih ja pomisliti 'eh, svatko može biti revolucionar u malome, da hoće', ali lako je to pričati meni u 21. stoljeću, kojoj je dostupna edukacija, iz mog sigurnog, crvenog budoarčića i više-manje civilizirane okoline u kojoj živim i koja me neće aktivno ugnjetavati izrazim li neki svoj revolucionarističko-utopistički stav. Virdžine su bile jedan od izdanaka priprostog okruženja u kojemu su se rodile te kolikogod negativnosti bih mogla pronaći analizirajući njihovo ponašanje, isto toliko bih im se mogla i diviti. Jer su se od obespravljenih žena pretvorile u muškarce i to ne bilo kakve, nego u onu vrstu koja je zadobila poštovanje svoje okoline, što nije bilo nimalo lako, kakvagod ta okolina bila. Njima je uspjelo, unatoč mačkici skrivenoj pod hlačama.

E sad... je li u današnje vrijeme hrabrije, bolje reći – pametnije, ostvarivati svoje ideje ponoseći se svojom mačkicom ili, pak, skrivajući ju i stideći se svoje iskonske, ranjive ženstvenosti, to, dragi čitatelji, ostavljam vama na procjenu. Uhvatite metaforiku. Uhvatite metaforiku.

Mijau


I još jednom moje mišljenje:
Uglavnom, ja mislim, da bi se uopće pisalo, razgovaralo ili stvaralo neka svoja mišljenja o nekim stvarima koje nam nisu tu, i nisu nam bliske, treba prvo dobro proučiti povijest, način života, način razmišljanja i još puno, puno toga. I držati se činjenica, a ne davati vlastite pretpostavke, jer….
Ima nas svakakvih, a nekima treba samo lagani okidač za svoju netrpeljivost i za dizanje zidova prema drugima.

A ispod kože smo ipak, svi krvavi....

Svi....

- 09:58 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.01.2008., četvrtak

Po život važna pitanja....

Budući da nitko nije znao odgovoriti na ovo pitanje, evo, napisat ću vam odgovor....

Odgovor!

Ha, ma nije odgovor točan odgovor, nego:

Picajzle iliti stidne uši!

No dobro....
Tu sad dolazimo do novih pitanja koja me muče....

Ako se massage izgovara mesiđ, i
ako se passage izgovara pasaž,
zašto se onda message ne izgovara masaž i passage pesiđ, ha?
- 12:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.01.2008., utorak

Pundravci

Baš me zanima znate li šta su pundravci?

Znam šta je to, ali mene taj naziv podsjeća na neku vrstu fiiiniiiih kolača... smijeh

Na šta vas podjseća?
- 15:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.12.2007., utorak

Done!

- djevojačka?
Done! party
- učenje za ispit?
Done! thumbup
- ispit položen?
Done! pjeva
- papirologija odrađena?
Done! blabla
- pizdarije oko papirologije?
Done! blabla burninmad blabla
- kumovanje?
Done! party njami party
- odrađivanje zaostataka na poslu?
Done! zubo
- črčkanje na blogu?
Done! yes

Baš sam si faca! naughty
- 11:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.12.2007., utorak

Mišo i 50

- 09:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.11.2007., četvrtak

Grupni osmjesi u 19.30

Jučer oko 19.25, nakon cjelodnevne strke na poslu, dogovora za djevojačku i odlaska u NSK na štrebenzi, čekam na Glavnome tramvaj 4 broj. Stigne tramvaj, uđem unutra, uđe još ljudijuneznamimbroj, primim se za okomitu štangu i stojim, jedva gledajuć.
I u jednom trenu začujem - Niste same!
Pogledam stariju tetu, od milja - bakicu, kako sjedi i gleda ispred sebe pa još glasnije kaže - Niste same u tramvaju!
Cerek sa stolica na suprotnoj strani. Pogledam i skužim da s te strane sjedi još 4 - 5 bakica.
I krene razgovor, vrlo glasan, da bi se između svih tih ljudi u tramvaju uspjele čuti.
"...zelje je mirisalo... si vidla onu sirotu... kak je htjela plesati... a onu u kolicima.... ja se nis' mogla napit od čaše mineralne... ja sam još pol popila... je, a kak bu tek bilo u pivovari...."
Dalo se naslutiti da su bile na kakvom babinjaku - ili kakva feštica, ili su posjetile bolesnu frendicu - tako se bar meni učinilo.
Otperjaju mi misli...Gledam tupo ispred sebe, remen od torbe mi se urezuje u rame, dve debele skripte su unutra i pritišću me... Još tjedan i pol... Hoću li uspjeti odguliti taj ispit.... Prošla, pala, sam da prođe pa da se unormalim....
Je, ja još bez glasa nisam ostala! - Ta rečenica me prene. - Ak ne'ko krene, ja budem....
I u sekundi, začuje se jedan prilično jaki alt (koliko se ja u glasove kužim - uglavnom, najdublji ženski), a pridruže mu se još njih par....
Otprilike:
"Živi život i uživaj
prolaze ti godine
starost će te upitati
...
sve možeš kupit
ali mladost ne"

Ja se nasmijem... Djevojka pored mene skine slušalice iz ušiju i osmjehuje se, žena do mene me pogleda i osmjehne se, pogledam vozača u špigl - i on se osmjehuje, pogledam ljude oko sebe i svi se osmjehuju....
I bila sam odmorna...
Ni torba na ramenu me više nije pritiskala....
Stigne stanica na kojoj trebam sići, a ja razmišljam - Da odem još koju stanicu? Tako lijepo pjevaju...
Sišla sam...
Dobila uzvratne osmjehe od njih i mahanje...
Al, preslatke su mi bile...
I tako mi uljepšale dan....


- 09:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.10.2007., utorak

Radne akcije

Počinjemo sa izradom čestitki i nakita za bor od tijesta, tjestenine i papira.

I to ćemo onda, uz adventske vijence i kolače, prodavati i od tih novaca kupiti potrebitima neke najosnovnije stvari (šećer, brašno, ulje...) koje će im trebati za nadolazeće blagdane, jer, eto - svatko zaslužuje te radosne dane provesti što ljepše. I fino papati, kao i svi mi koji si to možemo priuštiti.

Evo, neka vam to bude poziv - ili da se priključite u neku sličnu akciju u svojoj župi ili da mi napišite neku ideju, nešto što bi se od gore navedenih stvari, moglo napraviti....

Treba misliti na bližnjega, ne? kiss
- 08:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.10.2007., utorak

Poginuo je Toše Proeski

Još jedan mladi život nam je otišao...

Počivao u miru Božjemu.



Moja omiljena njegova....

Baci pogled preko ramena kad pođeš
Kad po meni ko po suhom lišću prođeš
Pa me makar laktom u grudi pogodi
Makar grub tvoj dodir bio još mi godi

Baci osmjeh ispod uvojaka barem
Da u tvoje misli bar na kratko stanem
Ko u usporenom filmu se spotakni
Preko mojih nogu ruku mi dotakni

Ref.
PRATIM TE,SVE U KORAK SVAKU STOPU POLJUBIM
SVAKU SUZU,SVAKI UZDAH OSJETIM
TU SAM DA TI NADU VRATIM
AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM
PRATIM TE
I KAD NE GLEDAM PO KORAKU TE ZNAM
SVAKI DRHTAJ TVOGA TIJELA OSJEĆAM
TU SAM DA TI NADU VRATIM
AKO PADNEŠ DA TE UHVATIM
PRATIM TE

Kad se ispod tvoga kišobrana stisnem
Ja sam sretan iako na pola kisnem
Pa me makar laktom u grudi pogodi
Makar grub tvoj dodir bio još mi godi

PRATIM TE....

Krv u glavu udari
I ko struja oživi
Ovo tijelo bar na kratko ozdravi

PRATIM TE...


http://www.tportal.hr/fset.html

- 09:22 - Komentari (41) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se