nedjelja, 21.03.2010.
U potrazi za dušom
Odlučila sam krenuti u potragu za svojom dušom,
Dugo sam vremena provela plačući,
Očajavajući, predbacujući.
Tko mi je ukrao dušu?
Gdje mi je nestala?
Tko mi je odvukao pažnju?
Tko je rezuckao dijelove mene
I s kakvim namjerama?
Što je napravio s mojim krpicama,
Neku pozlaćenu kapu
Ili ih odbacio u otpad?
Tko? Kako? Zašto?
Hodala sam svijetom,
Istraživala, pitala za savjete,
Pitala svjedoke-
Tko? Kada? Jeste li vidjeli?
Išla sam dalje, vukla za rukav,
Ponekad nasilno nasrtala na prolaznike:
Vrati mi moju dušu!
Vrati, znam da je kod tebe!
I tako od jednog do drugog,
Ponekad nailazeći na otpor,
Ponekad samo na nijemo čuđenje.
Lopovi, svi ste vi lopovi, kradice,
Nekad sam proklinjala,
Stiskala preostale komadiće,
Duboko ih zakopavala,
Osvrćući se da im nitko ne nasluti trag.
Živjela šutke,
Bez riječi, bez misli, bez emocija
Da ih tko ne ukrade.
I onda, kojeg li trenutka radosti,
Uz rame muškarca,
Vidjela sam svoje krpice
Rastrte preko cijelog svijeta,
I svaki je čovjek u svom kaputu
Nosio djelić mene.
Ja sam bila u svima,
Oduvijek.
I vidjeh da su krpice
koje sam pohlepno stiskala u rukama,
njegove, a ne moje,
I obli me neka čudna toplina,
Što držim njega u svojim rukama,
I što moju krpicu on prelama među prstima.
I vidjeh da su granice samo iluzija,
I da se svaki čovjek prelijeva s drugim ljudima.
Ne vrijedi biti sebičan s dušama.
- 22:09 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
