barakokula

Dosla san doma.
Ma mislin se ..lipo ce mi doci malo da udahnem miris soli ili da se osvjezim u najlipsem,najcistijem moru na svitu...e..
Moja prija je iz jednog grada vozila u drugi da bi mi zajedno uživale u tim prvim pogledima na naše more....
Vručina nam sidi na glavi, ali još nedovoljno da nas zaustavi...Gibamo se usporeno ali sigurno od Zadra do Paga...
Odlazak na Pag je ulazak u jednju treću dimenziju...koja se ne može objasniti riječima,....
Kamen i sol pomiješani u zraku . Ništa nije u pokretu...osim nas.Gdje god pogledam svugdje su gola brdasca,bez iti jednog stabla...osim u ostacima starih napustenih mirina.Cak i tu su ih zimske bure "iskrivile".Svejedno lijepo ih je vidjeti..kao zelene,ukrasne botunice na jednostavnoj plavo-sivoj "odori".Iza slijedece okuke pukne pogled i ja nespremna ostanem bez daha...sa visine gledajuci na cijeli zaljev,vidim ostatke jednog zdanja koje i sada "cuva"tko zna koje stare price...mozda o gusarima iz nekih davnih vremena,mozda o djevojci sa dugim pletenicama koja je cekala svoga dragoga...kako god,ostaci tog velicanstvenog zdanja je sjedinjeno u ljepoti sa morem i hridi na kojoj stoji ,odolijeva zubu vremena i svim vremenskim cudima,prihvacajuci sve onako kako jest.Da u njoj netko zivi...mislim da ne bi bilo ljepseg ili cjelovitijeg zdanja u cijelom kraju.Ali u njoj nitko ne zivi i bas joj ta toplina nedostaje.Zbog toga ona osamljeno i dostojanstveno "samo stoji" ...stoji dok ne padne.A meni je u tom trenutku na plus 40 odjednom bilo nelagodno"hladno".Sjetih se moga tate i njegove.."ma otvori oci i usi -UCI "! Eto ... nije to bilo koja kula od karata,nego prava ljepotica ...pa "odlazi"... jer u njoj nema topline..tu vise nitko vidljiv ne stanuje...samo pokoji ribar dodje i prodje...




Uploaded with ImageShack.us


Nakon nekih samo par kilometara dolazimo u jednu sasvim drugu vremensku zonu...modernih kuca nabijenih jedna do druge..plazom prepunom suncobrana i ljudi koji nemogu "disati"od vrucine.Sjedimo ispred kafica,hladeci se eiskaffeom,promatrajuci uglavnom "strance"kako se prze na tom zalu ne mareci za stetna zracenja niti za one koji im pokusavaju prodati pecene kukuruze!!??,plasticne slape,"luft-madrace",jos koji slobodni krevet..jer je vrime od godisnjih odmora kad je dobra zarada i dok jos ima ljudi...uf,cijeli taj "susur" i cirkus svake godine u ponavljanim ciklusima umjetno-pravog "zivota",...meni nije donio onaj osjecaj topline kao ona stara mirina. .
Ali sto je tu je...zivim u ovom vremenu i "primjecujem" i jedno i drugo...mozda jedino tako mogu biti dio svega i sa zahvalnoscu voljeti sto sam tu...uzivam promatrajuci.Sjedim ispred kafica sa mojim dragim ljudima i ...vruce je...

U dusi mi je more...