barakokula

24.12.2010., petak

Adio van Gospodja Danice..

Zvonim na vratima..cekam..dolazi neko,cujem kako zurno hoda..i u pozadini cujem zvonki zenski glas
" Miiilaaa ma otvori vise ta vrata!!Sta cekas!?,Ma pusti ti Moriza....on bi se samo mazija....e !
Provirila je glava omanje,tamnokose zenice ,pozdravljajuci me sa sirokim osmjehom "a jeste li vi ona sestra iz Spli...Mooooriiiiz!!! Ajme meni ako pobigne.."Ispostavilo se da je Moriz lipi,predivni macak...Stjala sam nesigurno u hodniku i cekala dok dodje Mila sa Morizom natrag.Osvrnuvsi se po hodniku,imala sam osjecaj kao da sam na nekom od onih luksuznih prekooceanskih brodova...sve u znaku mora i mornara...boje i slike.
Meni je sve to toplo..mmmm,nekako milo...kao i predivne,tamne,krupne oci ...gospodje Danice.Lezala je u krevetu sa baldahinom...samo smo se gledale i smijesile jedna drugoj..."ja san Danica iz Splita...zivila san u onoj kuci na Rivi..do urara..a vi? Tako smo se upoznale...
Radovala sam se svakom susretu sa njom...prcicajuci mi o siromastvu mornarskoga diteta i bogatstvu obiteljske ljubavi,pricajuci kao da sve to ponovo prozivljava..."znas ,ja san sudjelovala u osnivanju "drustva knjizevnika "u Splitu,,,koje lipe i teske godine...a onda slijede godine siromasne studentice u Zagrebu,Beogradu,Kölnu i o ljubavi koja ju je odvela davnih sezdesetih u" bili svit"..pa razvod..kaze "a sta ce ti i kucetina kad si uvik sam",sama u bijelome svitu sa svoje dvi curice..ali najvaznije u zivotu je... LJUBAV kaze moja gospodja Danica.Radila je puno,odgajajuci svoje dvije curice,pomazuci nasim gastarbajterima pred sudom,upoznala i dozivjela ljubav svog zivota,gradeci svoju kucu u domovini ,uz more...a di bi drugo "dite mora"..jednoga dana kad ode u pensjun..a onda je dosla neizljeciva bolest."Kazu da cu lagano umirati a ja jos iman toliko toga za napisati..."
Pricajuci...citale smo dusu jedana drugoj...postale prave prijateljice.Ona kao da vidi u meni "sebe u mladjim godinama" a ja...kao da vidim sebe u starijem izdanju.."Nemoj za nicim zalit i tek ti sad dolazi najbolje...izadji u svit i primjeni sve sta te dosad zivot naucija...bez straha..sve je to u vama gospodja Lile..ja to znan"
Bevanda i vjecni spanjulet su se naizmjenice smjenjivali u sve slabijim rukama...jer "ko zna kad je kome ura...a meni ne tribaju sve ove droge...jel'tako gospodja Lile? 'Ocu otic ka covik e " .Duga sutnja..."vi imate iskustva, ma kako je to ..kad ljudi umiru..kako cu ja naprimjer znat da je meni doslo vrime?"
-"Tesko je to rec...svi smo mi individualni...ali ja mislim da svi mi jednostavno znamo kad to vrime dodje..vjerovatno onda kad se konacno uspijemo osloboditi straha od nepoznatog..."
-"Ma nisan ja nikad bila kukavica,nego znate ona pomisao...nikad vise..."
Zamisljeno, uzdisuci ..."ma ajmo mi popit jednu kavicu ha?..Miilaaa...ma nema je zemlja,samo je nesmin puno falit,odma se napuse ka balun...znas,ostala je iznenada udovica i sve je morala sama..pravi je borac,sva srica da je tu.."
Moriz je imao svoje mjesto i casu sa svojim imenom na stolu...setajuci se od jedne do druge ,mazeci se ...uzivajuci sa nama trima.."a jeli znate vi oni vic o Muji i Likaru.
..kaze Mujo Likaru"ma ona moja Fata je uvik noseca ..ima li tu pomoci , ha?
Kaze Likar njemu "..a jeli ti uzimas zastitu?
"Ma koju zastitu?"
"E, moj Mujo evo ti recept i aj ti u apoteku to nabavit.." Ode Mujo..i evo ti ga za po godine nazad..
"A sta je sad Mujo?"
"Ma Fata je opet noseca..."
"A kako si ti onda uzima tu zastitu?"
"Pa ka i svaki lijek...uzmen casu vode i progucan..."
"E moj Mujo,pa to si triba stavit da prostis na niku stvar a ne progucat....ebenti"
"Aaaaa.. zato se ja cudija svaki put kad oden na zahod...da su mi upakovana.."
Plakale smo sve tri, sta od smija sta od...neke tuge.
Moriz se samo seta od jedne do druge i kao da se trudi povirit svakoj u dusu...dugo gledajuci u oci svaku od nas ..
osjecajuci sve ono sto i mi...prijateljstvo triju zena,cisto i snazno u svemu..i smiju i tuzi...
Cesto sam razmisljala o Gospodji Danici..htjele smo se vidit za Bozic i htjela sam joj opet donit prave dalmatinske Fritule..
"Kad dodjen doma, nesmin zaboravit poslat rodjendansku cestitku mom prijatelju Bosku.."
Tada me nazvala Mila..placuci.."Ooo Lile moja,znas jutros se dogodilo...samo tako,drzeci moju ruku, samo me pogledala i kao da je odlucila ...doslo je vrime da ode...nije bilo pomoci..."
Otisla je ...u malo vrimena mi je postala jako vazna...i to ne moze biti drugacije jer prijateljstva jesu vazna...
u pravom prijatelju vidis "sebe".
Prijatelji su ....ljubav.
Sretan Bozic svim mojim prijateljima...ma gdje oni bili..





- 18:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.12.2010., nedjelja

In La'kesch

Potreba za pisanjem je kao i bilo koja druga...kad je imas,imas je...nista novo.Mene je zamaralo to "sto bih ja dijelila sa drugima,a sto bi ostavila u "sjeni".Ali sad je dosta sa tim Racio-kalkuliranjem...ima tema koje su mi jako vazne u zadnjih nekoliko godina i o kojima imam jaku potrebu pisati,pisati pisati...
Afirmacija mene kao "covjeka"...najprije sam se morala suociti samnom kao zenom u obitelji,drustvu...u pocetku nisam ni slutila koliko se nakupilo pitanja koja su me pocela sve vise zuljati kao kamencici u cipeli.
Put svjesnosti zivljenja...krenuh,kao prvasic u skolu.Na tom putu sam otkrila da sam puno vise od svih "uloga"koje sam tako poslusno zivjela..otkrila sam sponu izmedju mene i prirode...majke prirode...majke svih nas.Ulogu ljubavi koju sam na svoj nacin ogranicila samo na neka od njenih znacenja i tumacenja.Sretala sam ljude na putu sa slicnim pitanjima..ucitelji,ucenici...svi u potrazi za ljubavlju prema sebi najprije kao ogledalo u srcima drugih.To me nije zaustavilo da trazim dalje...mene u meni samoj.I tek sada mogu pricati o tim iskustvima jer ona jesu dio mene i jer sam naucila slusati moj unutarnji glas.Boze,koja sreca...prepoznati i cuti "glas" svoje duse.Da li to znaci da sam konacno naucila voljeti sebe? Mislim da "da"...barem sam na tom putu.
Za pocetak cu vam pokazati jednu od mojih pocetnih meditacija u kojoj svatko moze otkriti svoju "mustru" te na taj nacin saznati zasto mu se u zivotu dogadjaju uvijek "slicne" situacije..
Ima na desetke slicnih "mustri" ali one koje su svijetu zapadnih zena najucestalije su :"Ja sam ionako nevazna","nisam sigurna","ja ne pripadam tome","ja sam nevidljiva","ja sam ionako nedovoljna","Ja sam bespomocna","bezvrijedna","nevoljena"."ja to ionako nemogu"...hmm,puno je razloga zbog kojih "ne mozemo".

Sjedim pred ogledalom,gledajuci se nekoliko minuta...zadaca mi je sjetiti se tri "epizode" koje mi prve padnu na pamet (zapisati)...
Pitanja:
1.Za cim posezem iz moje cijele rijeke zivota?(sto je zajednicko u pozadini svih tih situacija)
2.Kakav je osjecaj prilikom sjecanja ili prepricavanja tih situacija?
3.Sto je to s cime se identifiziram kroz te "price"?(kakvu reakciju zelim prizvati,u kojem svjetlu se
zelim vidjeti?Kao zrtva?kao heroj?)
4.Koji je osnovni OSJECAJ koji se provlaci kroz price?
5.Koju mustru prepoznajes u pricama?(malovrijednost,bespomocnost,ionako nevoljena..)
6.Kako se ova "Mustra"odrazava na tvoj zivot?Prepoznajes li je i u sadasnjosti?
7.Kako jaca ova identifikacija tvoj "JA" osjecaj?(osjecas li ljutnju,nemoc,zelis li plakati...)
8.Zamisli sto bi bio tvoj zivot bez ove identifikacije ?(sa bespomocnoscu ili...)Sto bi osjecala da nije bilo
te "mustre"?...e s time sto ti prvo dodje uspostavi i produbi kontakt...to si prava TI...nauci joj dati snagu,pricaj s njom...kaze meni Marion...Samanka i prijateljica.
Ma to mozda zvuci komplicirano ili dugotrajno ali nakon nekoliko puta je sve jednostavnije,vazno je da si prema sebi iskrena i da ti je vazno sto OSJECAS.To je tvoje osobno bogatstvo koje samo ceka da bude otkriveno,da ga uvazis,da ga s ljubavlju "zivis"....i kao i sve ostalo prepoznas u drugima.
Maya narodi su se pozdravljali "In La'kesch....."-onda bi rekli svoje osobno ime" pozdravljam onog kojega prepoznajem u tvojim ocima".

U ovo vrijeme pred Bozic kad vecina u nasoj tradiciji konzumentizma, sve u ime ljubavi...kupuju i prodaju...ja vam zelim da POKLONITE SEBI malo paznje i ljubavi ...a kad ste to ucinili ..vec ste VI veliki poklon vasima a i meni ste poklonili veliku ljubav ...smijeh




- 16:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Veljača 2012 (5)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se