barakokula

Jucer je pao prvi snijeg,sa sobom donio mir...
U jutarnjem plavetnilu,preko prekrivenih polja kao da se spaja sa nebom..sve odise mirom.Tako je tiho da i Srne hodaju pazljivo kao da ne zele remetiti taj mir..na rubu sume zastaju promatrajuci me plaho,ne trce ,ne zure,ne boje se ..i ja osjecam kao da mi je bas tu mjesto.Nasred polja prekriveog snijegom.Promatram i ja njih.Stojimo u beskrajnoj plavicastoj bjelini..drago mi je da smo tu.Osjecam,da smo jedno,nista ne odvlaci moju paznju..nemogu prestati smjesiti se.
Taj trenutak traje ...ne cujem moje misli.Stojim u svemu,dio svega.Ljepota mi stoji u grlu.
Tada izronise zrake sunca,polako prelijevajuci zlato po okolnim brdascima,borovoj sumi.. dotaknuvsi nas kao da nas ljubi... jednu po jednu.Odjednom je sve drugacije,ushicena radost se spaja sa zlatnom bjelinom.
Pogledavsi se u istom trenutku,stojimo gledajuci se..sretna sam sto smo smjele podijeliti taj velicanstveni dar majke prirode..gledamo se kao da se oprastamo,moje srnice,moje sestrice i ja ..te krenemo svatko svojim putem...
Vracam se i hodam po otiscima koraka kojima sam dosla..nicim ne zeleci narusiti ljepotu radjanja ovog predivnog dana ...
Vozeci se prema gradu,pjevusim...moj sin je sigurno jos u toplom krevetu...Kupivsi mirisni,svjeze ispeceni kruh,radujem se zajednickom dorucku.Ipak je danas nedjelja,prvi advent.
Dan komunikacije sa bliznjima.