likvidacija talenata

Jedinstven. Otvoren. Neodovljiv. Ti. Težio si savršenstvu. Gade bezobrazni. Mislila sam da sam jedina koja drži ruke tvoje. Nalazili smo se svaki dan. Po par sati smo se smijali, ispijajući zadnje kapi već stvrdnute kave. Ajme, kako je samo gorka bila. Baš kao ovaj neslani vjetar što uporno mrsi moju tek svježe ispeglanu opranu i ispleglanu kosu...samo za tebe! Bila je gorka skoro kao ti prije nego li te gospodin Život donio, na crvenoj tacni, na moj stol. I, evo, posljednji put uzimam papir i pisalo, pišem o tebi. Ovo je zadnji put da spominjem ta tri slova tvog nezaboravnog imena. Ne brini, moja bol će proći i moj novi trenutak će sigurno doći. Znaši li, ipak, možda postoji dan kad ćemo se sresti. Kad ćeš bez daha ostati. Ma, samo ti bježi od vlastite sjene, ma nek ti bude od sada sve sivo, što mrtvo, što živo. Sjest ću na vlak i otići. U Oz. I nikad se neću vratiti. Možda tamo i pripadam. Ovog svijeta sigurno dio nisam.

-Josipa

The only advice, indeed, that one person can give another about reading is to take no advice, to follow your own instincts, to use your own reason, to come to your own conclusions.

Virginia Woolf (1882-1941)

Svečana radionica (nije li to protuslovno?) održat će se

u srijedu u 13:10.

Imam neke prijedloge za dok. film pa ćemo i o tome popričati. Ima i novosti u vezi s izdavačkom djelatnosti škole i mislim da bismo trebali biti zainteresirani.
Nadam se da termin odgovara.

Je l' netko rekao da treba raditi?

pozdrav,

em.ka

Lidrano. Prirodoslovna škola Vladimira Preloga. U glavnim ulogama Saška, Valerija i Josipa. Pola 12. Nervoza počinje. Tišina vlada. Gledamo u pod. Nema šanse da koja digne pogled. Ljudi prolaze pokraj nas. Odmjeravaju. Sve tri nervozno tresemo nogom. Kako ce sve proći, što će komisija reći, hoće li Saška proći, što ima na meniju, koliko će sve to trajati?! Prođe tih pola sata. i evo nas u knjižnici. treći kat. Bome, dosta učenika. Dolazi i komisija. Kanižaj, Pilić i neka prof. hrvatskog. za par trenutaka osmijeh se pojavio na našim licima. Saška je prošla na državno. Osjećaj me izludio. Htjela sam vrisnuti od sreće. Pohvalnica u njenim rukama...ma divota! nakon podjele zahvalica i pohvalnica, neki učenici čitali su svoje radove te trazili komentare. Slijedila je svađa Kanižaj vs. Pilić. - pobjednika nismo dobili. a baš je bilo napeto. I nakon sat i pol bilo je vrijeme za papicu. Nije bila za pohvaliti, al necemo se ni tužiti. Glavno da je naša Saška prošla! Od srca joj želim svu sreću na daljnjem natjecanju, nadam se da ćemo joj i na državnom Valerija i ja biti podrška! =) Do tada, Saška...piši, piši, piši.. =)

Pozdrav od Josipe!


Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!