Evo još jedne pjesme s karakterističnim Mladenovim nehajem za interpunkciju (ili je baš suprotno, izbjegavanjem interpunkcija na očekivanim mjestima Mladen prikazuje proces mišljenja i pisanja koji je sličan disanju - pravilan, sve dok ga nešto ne poremeti).
Objavljivanjem njegove pjesme želio bih se zahvaliti svima koji su dosad sudjelovali na radionici i koji su je učinili iznimno zanimljivim projektom. Ako ništa drugo, okušali smo se u nečemu novom, ja u vodjenju radionice, vi u pisanju, i to veoma uspješnom. Ne kažem da se nije moglo i više i bolje raditi, ali i to je bilo dobro za jedan početak.
Jedna ekipa odlazi - Mladen, Adrijana, Marija, Nina, i, još prije, Klaudija i Danica (Hvala vam!) - a druga će, vjerujem čvrsto, tek nastupiti i pokazati što može. Irma, Josipa, Saša, Kristina x 2, Valerija... Posebno zato što će pisanje biti vezano uz dramski odnosno filmski medij. Idemo dalje!
Pozdrav svima,
mk
Gruba misao
Sjedili bi ovdje, ne misleći ni na kakvu riječ
Misao utažili doživljajem
i navika ovdje već urezuje svoje ime u
presavijenu odvažnost
U našoj šutnji ne primjećujem stanke
čuje se muha kako pokušava obljubiti
Neonku
Nakon poljupca padne između stola i mene
poput natpisa na kojem smiješna rima
izražava svoju ljutnju
Ovo mora da je odgovor pitanju
koje nitko nije osluhnuo
Jesam li rekao da su ovdje dvije čaše
ova bolja namijenjena gostu,
a moja već prazna
U ovakvim trenucima svijeće bi
dogorijevale
Prije nego se ugase, odgurnem se od stola
Ostavim nekog bez kaputa,
a on sve visi, cijedi se s mene
kao utvara poslana od kiše.
Ulica obična, ali ne skriva mjesec
premda ga šara svojim
telefonskim žicama.
Požurili smo jer jutro dolazi sa željom da izrazi
točan ton u kojem će glava postiti.
mladen
|