ponedjeljak, 23.04.2007.
Analiza arhitektonskih djela
nida bismo spoznali raspored i organizaciju prostora, građevinu je potrebno prikazati TLOCRTOM, NACRTOM i PRESJEKOM, ili ORTOGONALNIM PRIKAZOM, a sve mora biti prikazano u nekom mjerilu
čitanje tlocrta:
pojedini oblici se ponavljaju kroz povijest arhitekture, a za analizu je potrebno znati nazive pojedinih dijelova:
osnovna podjela građevina:
LONGITUDINALNE – izdužene
CENTRALNE
Najčešće longitudinalne građevine
Hramovi (antički) – glavna zatvorena prostorija s kipom božanstva – cela (naos), predvorjem – pronaos i kolonadom okolo – ravan strop
Bazilike – razvile su se iz rimskih oblika, a služile su kao sudnice, tržnice i sl., a kršćanska arhitektura ih preuzima kao vodeći oblik (ne želi antičke hramove zbog veze s poganstvom)
- najčešće trobrodne, sa glavnim brodom širim i višim od bočnih, međusobno odijeljeni kolonadama ili arkadama
- najčešća orijentacija je I- Z, tj, na zapadu je ulaz, na istoku je svetište
- najčešće u obliku latinskog križa – jedan krak duži od ostalih
- natkrivene stropom (ravnom tavanicom) i li raznim oblicima svodova – ovisno o razdoblju (npr. za razdoblje romanike je tipičan bačvasti svod, a za gotiku križno-rebrasti)
Dijelovi bazilike:
1. narteks – zatvoreno dvorište ispred crkve
4. zapadni tornjevi
5. glavni brod
6. bočni brodovi
7. križište s centralnim tornjem
8. transept (poprečni brod) – odvaja svetište od brodova
9. prezbiterij – prostor za svećenstvo
10. apsida – polukružni ili poligonalni završetak, u kojem je smješteno svetište
11. deambulatorij-ophod oko apside
CENTRALNE građevine – kružnog tlocrta, ili izvdene iz kruga – kvadratnog, šesterokutnog, osmerokutnog..., a česti oblik je i grčki križ – svi krakovi jednake dužine
- najčešće su nadsvođene kupolama
iz nacrta možemo iščitati artikulaciju pročelja, tj. zida – na koji način je raščlanjeno stupovima, pilastrima, prozorima i vratima
- tim raščlanjenjima se stvara određeni ritam – izmjena punog i praznog prostora
- grede koje uokviruju prozor i vrata zovu se - nadvratnik (nadprozornik) i i dovratnici (doprozornici)
- oblici najčešće proizlaze iz konstrukcije, jer otvori ugrožavaju nosivost zida – mogu biti pravokutni, lučni itd.
- prozori koji su odijeljeni stupićima nazivaju se BIFORE, TRIFORE, KVADRIFORE itd., ovisno na koliko dijelova su podijeljeni – na 2, 3, 4, 6...
ponedjeljak, 02.04.2007.
ARHITEKTURA
- umjetnost oblikovanja PROSTORA
- graditelj ili arhitekt odabire dio beskrajnog prostora oko nas, i izdvaja ga i oblikuje
- građevine se sastoje od: ovojnice i šupljine tj., prostora
Arhitektura uvijek ima praktičnu namjenu
- prvobitna svrha – zaštita od prirodnih nepogoda (kiše, snijega) i pretjerane vrućine i hladnoće
- likovna umjetnost koja se posljednja pojavila
Elementi po kojima ćemo proučavati arhitekturu su:
NAMJENA i KONSTRUKCIJA, a kasnije i oblik
namjena
– arhitektura započinje činom odjeljivanja unutarnjeg prostora mirovanja, predviđenim za mir i osamu, i vanjskog prostora kretanja – druženje, javnost
Osnovna podjela arhitekture po namjeni:
1. PROFANA arh. (svjetovna) koja se dalje dijeli na stambenu i društvenu ili javnu
2. SAKRALNA arh. (crkvena)
3. FORTIFIKACIJSKA (utvrdna) arh.
1. PROFANA ARHITEKTURA
Stambena arhitektura
- najranija vrsta arhitekture: u prethistorijsko doba čovjek gradi ovisno o podneblju – osim bunja i koliba u nizinskom kraju gradi zemunice (jama iskopana u zemlji pokrivena šibljem), na obalama močvara i jezera – sojenice (drvene nastambe podignute na balvanima iznad vode), u ledenim krajevima iglu itd.
– od prvobitnih oblika se razvija na 2 načina:
– postupnim povećanjem broja i različitosti prostora
- povezivanjem stambenih jedinica u sve veće skupove
prostor se po funkciji počinje razdvajati prvo odvajanjem prostora oko ognjišta i prostora za spavanje
- s vremenom se stambene jedinice sve više usložnjavaju, a prostorije mogu međusobno biti povezane na više načina
- komunikacija među prostorijama može biti:
a) centristička – sve prostorije se organiziraju oko jedne prostorije, iz koje se može ući u sve ostale (npr. hodnik)
b) hijerarhijska – jedna prostorija vodi u drugu, druga u treću, itd. – prolazne prostorije
c) interakcijska – nema više središnjeg ili važnijeg dijela, ostvaruje se kružno kretanje
Palača – poseban primjer stambene arhitekture – boravište nekoga tko ima materijalnu ili političku moć – dvovrsna namjera:
- osigurava što udobniji život vlasniku, a ujedno drugima pokazuje njegovu moć i bogatstvo – ističu se veličinom i prostorom koji zauzimaju, i višom kakvoćom oblikovanja
Društvena arhitektura – kroz povijest su se oblikom i veličinom izdvajale samo vijećnice i vladarske kuće, dok se ostale građevine javne namjene (prosvjetne, zdravstvene, kulturne) nisu puno izdvajale od stambene arh.
- u novijoj arhitekturi poseban oblik dobivaju i druge zgrade - kazališta, koncertne dvorane, muzeji, galerije, kinodvorane, stadioni, sportske dvorane...
2. SAKRALNA ARHITEKTURA
Objedinjavala gotovo sve funkcije od 5. do 15. stoljeća – jedina galerija suvremene umjetnosti, muzej slikarstva i kiparstva prošlih razdoblja, jedina koncertna dvorana, kazalište, društveno okupljalište, dvorana za predavanja...
- oblikovanjem odgovarala ne samo duhovnom životu, nego izražavala i poimanje svijeta i života pojedinih razdoblja
npr.
romanička crkva ima vrlo debele i zatvorene zidove, male i uske prozore, zvonike poput kula – poput tvrđava – nemirno vrijeme stalnog ratovanja među feudalcima, opći osjećaj nesigurnosti i ugroženosti
gotička crkva pokazuje veću sigurnost i snažan gospodarski razvoj gradova – otvaranje zidova sve većim prozorima s vitrajima
barokna crkva – često dinamičnog ovalnog tlocrta – otkriće da su putanje planeta oko sunca elipsoidne; iluzionističke freske na svodovima – iluzija beskrajnog prostora
moderna crkva 20. st. – potpuno novi izraz - smione i maštovite, odricanje od uobičajenih elemenata – stupova, lukova...- odgovara novom duhu 20. st i uvjerenju suvremenog čovjeka da je počelo novo doba (televizija, atomska energija, kompjuteri...) koje mora naći novi izraz
3. FORTIFIKACIJSKA ARHITEKTURA
- gradovi su kroz povijest (od prvih velikih gradova u Mezopotamiji do 19. st.) većinom bili obzidani visokim zidinama s kulama i čvrstim gradskim vratima
- kao i drugi oblici arhitekture, i oni ovise o povijesnim uvjetima vremena u kojem su građeni
zbog drugačijih načina ratovanja mijenjat će se i oblici kula i zidina
npr. gotičke kule su vrlo visoke, pravokutnog presjeka – ratuje se hladnim oružjem – strijele, koplja...- koje ima kratak domet i slabu razornu moć
renesansne su niske, u obliku valjka, poluvaljka, ili peterokuta – počinje upotreba baruta - vatrenog oružja, koje ima puno jaču razornu moć – odzaobljene površine kugla se odbija ili klizne
barokni gradovi imaju vrlo složeni sustav fortifikacija – u nekoliko pojaseva, sa zemljanim nasipima – umijeće ratovanja napreduje – posebni fortifikacijski inženjeri
