|
|
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
owai blog wlasništwo je jedne saswim obichne i normalne (?!) cure koja ne voli privlačiti pozornost, ali ipak woli kad je netko primjeti...
msn: kisnanoc@gmail.com 
Luke. :) ~ bLog zamišLJen kao priča koJa će napokon biti dowršena...:)
~ lijenost na dijelu. ~
~ Ovo sam ja. :)
jer gLazba Je žiwot. :)
DraGi mi BLoGowi i oSTaLe StRaniCe.....:)
eleanor rigby...:)-djewojka za koju kiša nikad neće prestati padati....wrijeme je pokazalo koliko smo slične, i neizmjerno mi je drago što takwu osobu imam krai sebe....:)
her name is...:)-osoba kakwe se rijetko susreću...žiwi za umjetnost i užiwa stwarajući umjetnička djela...a njene fotke uprawo to i jesu...posebna je...:)
d.w....:)-jedan wuk...posebna osoba u mom žiwotu...ako trebate pomoć, nikad wam neće reči ne...bez njega ništa nebi bilo isto....:)
dripac...:)-neobičan blog s neobičnim pričama, ima nečeg u tome..nečeg posebnog...:)
propheta nemo...:)- blog prepun potpuno (ne)umjerenih posotwa čiji autor sam za sebe kaže da je "teoretičar teorije, a u praksi nepraktičan živalj. povučeni egzibicionist." a to weć samo za sebe gowori dowoljno...;)
little_angel...:)-blog koi je doista poseban.. i samo je jedan razlog tome.. piše ga posebna osoba.. osoba koja za swakoga ima lijepu riječ.. a nekad to znači wiše od ičega...:)
naty...:)-dobra frendica....exploziwna...prawi mali bikonja...al tu je kad ju trebte....i to je ono bitno.....:)
kuhani zec a.k.a. dodo...:)-frend iz razreda....jedan od četworice weličanstwenih.xD pisac u duši....ima zanimljiwa razmišljanja i profinjeni smisao za humor....hehe..obawezno ga posjetite...;)
zauwijek mlada...:)-žiwot ispisan u rimama.....nemojte se bojat ući u njega.....poseban je......:)
blog...:)
~ woLim prijatelje.. woLim starce, čak i onda kad se to nebi reklo iz priloženog..
wolim čitati knjige (opsesija).. ali ne čitam lektire.. to ostawljam za razdolje duboke starosti, a.k.a. penziju..
swiram gitaru, obožawam wodu, wolim gledat filmowe, wolim kemiju, biologiju, psihlogiju i logiku.. obožawam kišu i swe wremenske prilike koje uz to idu.. wolim žiwotinje, wolim pisati, powremeno wolim ljudima ići na žiwce, wolim kad me neko woli.. wolim kad ja nekog wolim, cijenim iskrenost u prawom trenutku i na wrijeme, wolim wjerowati u ono što mi se swiđa, wolim sama stwarati swoja prawila, wolim sjećanja, wolim upoznawati nowe ljude, ići na nowa mjesta, wolim putowati, san mie otići na nowi zeland, wolim glupiranje i ozbiljnost, owisno o situaciji, wolim izmišljati glupe razloge i isprike, wolim maštati, wolim lutati bezwremenskim prostorom, wolim noćne šetnje gradom, nekad wolim biti sama, wolim prirodu, a moja naiweća ljubaw je muzika
(rock)
~ LJuDi koe woLim... 
~ daJana maria a.k.a. dayChi
~ dawid a.k.a. daweŽ (ZmotaNo moe)
~ nataLiJa a.k.a. nati
~ iwa a.k.a. eLeanor rigby
~ dawid a.k.a. D.W.
~ anamariJa a.k.a. amy 
~ niweS a.k.a. niweSka
~ ne woLim matematiku i powijest
, ne wolim wlastitu brzopletost, zaborawljiwost i šutljiwost, ne podnosim dwolične, trolične i umišljene ljude koi su sami sebi dowoljni i misle da su iznad swih
.. mrzim arogantnost i nepoštowanje, mrzim riječ mržnja i nastoim je koristiti čim rijeđe, ne wolim nametnuta prawila, ne wolim biti sama
, a ne wolim ni biti u welikom društwu.. izbjegawam biti u centru pažnje.. ne wolim kad se neko prawi pametan a nema blagog pojma
, ne wolim narodnjake ali nemam ništa protiw da ih ostali slušaju.. žiwcira me kad neko pokušawa nametnuti swoje ideje pod swaku cjenu, ne wolim izrugiwanja na temelju wanjskog izgleda
jer wjerujem da se ono naiwažnije krije u čowjeku, mrzim nasilje swih wrsta, mrzim zlostawljače žiwotinja i ne wolim rat jer u njemu ne widim nikakaw smisao
.
~ boJim se dubine i bez obzra na to kolko wolim wodu, nikad nebi ušla u podmornicu.. osim toga boim se gubitka woljenih osoba, boim se biti među puno ljudi, biti sama.. i nekad se, narawno boim sama sebe
.
Lay down
Your sweet and weary head
Night isfalling
You have come to yourney's end
Sleep now
And dream of the ones who came before
They are calling from across the distant shore
Why do you weep?
What are these tears upon your face?
Soon you will see
All of your fears will pass away
Safe in my arms
You're only sleeping
What can you see on the horizon?
Why do the white gulls call?
Across the sea a pale moon rises
The ships have come to carry you home
And all will turn to silver glass
A light on the water
All souls pass
Hope fades
Into the worlo of night
Through shadows falling
Out of memory and time
Don't say
We have come now to the end
White shores are calling
You and I will meet again
And you'll be here in my arms
Just sleeping
What can you see on the horizon?
Why do the white gulls call?
Across the sea a pale moon rises
The ships have come to carry you home
And all will turn to silver glass
A light on the water
Grey ships pass
Into the west....
Home is behind
The world ahead
And there are many paths
to tread
Through shadow
To the edge of night
Until the stars are all alight
Mist and shadow
Cloud and shade
All shall fade
All shall...
fade....
~ zanimljiwe rečenice pametnijih od mene...
I sad i was back home but i'm far away...
When i look into your eye trere's nothing there to see, nothing but my own mistakes staring back at me...
Against my will i stand beside my own reflection...
All you have to decide is what to do with the time that is given to you...
The very worst part of you is me!
Fear is how i fall, confusing what is real...
I've let myself become you...
In the end it doesn't even matter...
Samo su idioti i politichari uvijek sigurni...
Kill yourself, there's nothing you can do...
Save the planet...kill yourself...
Nekako najvishe me bolish ti...
I wonna feal like i'm somewhere i belong...
Knjige su upakirani snovi...
In the end the only thing that matters is love...
Možda je laž samo kriva istina...
To što swi znaju ne znachi da je istina...
There ca be no victory without suffering...no fredom without sacrifice...
It's not a matter of luck, it's just a matter of time
widim, swe was je manje koi wjerno čitate owai blog..
i ne kriwim was.. ima mnogo zanimljiwijih.. al ipak, dat
ću swe od sebe da wratim staru inspiraciju i nastawim
pisati, jer to je ono u čemu doista užiwam.. možda
mi kiša pomogne.. swima wama koi ste još uwijek owdje
želim zahwaliti što ste uz mene.. da nema was, swe
owo nebi imalo smisla..pa, hwala wam. a sad
se wračam na početak cijele priče da was dodatno ne
zbunjujem swoim komentarima..
~pustite si pjesmu. :)
how do you pick up the trades of an oLd Life....
how do you go on,when in you heart,you begin to
understand
there is no ging back....
there are some things that time canot mand...
some hurts that go too deep that have taken hoLd....
otključao je wrata.. čim ih je otškrinuo, preplawio ga
je nježan miris wanilije pomješan dugogodišnjom
prašinom.. tai mu je miris bio toliko poznat da je gotowo
boljelo..samo jedna blijeda zraka swijetla probijala
se prema njemu kroz poluotworena wrata, ali i to je
bilo dowoljno da shwati kako se napokon ostwarilo
ono što je toliko dugo sanjao.. bio je doma. nakon toliko
godina tišine, hladnoće i mraka, ponowo je bio okružen
poznatim stwarima.. stwarima koje su budile toliko
toplih uspomena.. ušao je, saswim polako, jedwa dižući
noge, kako nebi ugrozio ljepotu onoga što ga
očekuje unutra.. odložio je swoi štap za šetnju, na staro
mjesto s lijewe strane wrata, spustio platneni rukrak
na drweni pod i zakoračio dublje u kuću.. stare daske
škripale su pod njegowim nogama.. drhtawom rukom
podigao je ogledalce s drwenog ormarića.. pričekalo
ga je u istom položaju u kojem ga je i ostawio.. približio
ga je licu.. unatoč istom izgledu ogledalca, (osim malo
debljeg sloja prašine), odraz u njemu bio je potpuno
drugačiji.. bujnu smeđu kosu zamjenila je sjeda, bore na
licu produbile su se i pojačale, i tek je sada shwatio
koliko je zaprawo wremena prošlo.. jedino su još oči
odawale da se radi o istoi osobi.. bile su duboke.. boje
neba i nepokolebljiwe.. kad je odlazio, bio je zdraw,
ponosit i mlad.. a sada je samo pognuti starac koi
na leđima nosi teret swijeta.. ipak, to mu nije problem..
zna da tako štiti swe one koi još nisu dorasli tom
zadatku.. okrenuo se, i pogled mu je pao na knjige na
staroj komodi prislonjenoi uz suprotni zid sobe
zaobljenog stropa.. bile su prekriwene debelim slojem
prašine i koža u koju su bile uwezene popucala je pod
teretom wremena.. odmah do njih nalazila se stara
slika.. ali bila je toliko puna paučine da se uopče nie
widjelo tko je na njoi.. približio se teškim korakom i
uzeo je u ruku.. obrisao ju je rukawom weste i zagledao
se u dwoje nasmješenih ljudi.. prepoznao ih je.. lijewo
je on.. a owa krhka žena pored njega bila je njegowa
supruga.. umrla je nedugo poslije njegowog odlaska..
ali on to nie znao.. pomislio je da je možda izašla u
wrt.. baš će se lijepo iznenaditi kad ga ponowo ugleda.
odmah je krenuo prema wrtu... ali dugo putowanje
prewiše ga je iscrpilo.. uspio je doći tek do swoje
stare stolice za ljuljanje.. sjeo je.. tu će je pričekati,
pomislio je.. no prije nego što se uspio snaći oči
su mu se sklopile i utonuo je u san bez snowa..
wječni san..
kišni pozdraw do sljedećeg posta. :)
