|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
owai blog wlasništwo je jedne saswim obichne i normalne (?!) cure koja ne voli privlačiti pozornost, ali ipak woli kad je netko primjeti...
msn: kisnanoc@gmail.com 
Luke. :) ~ bLog zamišLJen kao priča koJa će napokon biti dowršena...:)
~ lijenost na dijelu. ~
~ Ovo sam ja. :)
jer gLazba Je žiwot. :)
DraGi mi BLoGowi i oSTaLe StRaniCe.....:)
eleanor rigby...:)-djewojka za koju kiša nikad neće prestati padati....wrijeme je pokazalo koliko smo slične, i neizmjerno mi je drago što takwu osobu imam krai sebe....:)
her name is...:)-osoba kakwe se rijetko susreću...žiwi za umjetnost i užiwa stwarajući umjetnička djela...a njene fotke uprawo to i jesu...posebna je...:)
d.w....:)-jedan wuk...posebna osoba u mom žiwotu...ako trebate pomoć, nikad wam neće reči ne...bez njega ništa nebi bilo isto....:)
dripac...:)-neobičan blog s neobičnim pričama, ima nečeg u tome..nečeg posebnog...:)
propheta nemo...:)- blog prepun potpuno (ne)umjerenih posotwa čiji autor sam za sebe kaže da je "teoretičar teorije, a u praksi nepraktičan živalj. povučeni egzibicionist." a to weć samo za sebe gowori dowoljno...;)
little_angel...:)-blog koi je doista poseban.. i samo je jedan razlog tome.. piše ga posebna osoba.. osoba koja za swakoga ima lijepu riječ.. a nekad to znači wiše od ičega...:)
naty...:)-dobra frendica....exploziwna...prawi mali bikonja...al tu je kad ju trebte....i to je ono bitno.....:)
kuhani zec a.k.a. dodo...:)-frend iz razreda....jedan od četworice weličanstwenih.xD pisac u duši....ima zanimljiwa razmišljanja i profinjeni smisao za humor....hehe..obawezno ga posjetite...;)
zauwijek mlada...:)-žiwot ispisan u rimama.....nemojte se bojat ući u njega.....poseban je......:)
blog...:)
~ woLim prijatelje.. woLim starce, čak i onda kad se to nebi reklo iz priloženog..
wolim čitati knjige (opsesija).. ali ne čitam lektire.. to ostawljam za razdolje duboke starosti, a.k.a. penziju..
swiram gitaru, obožawam wodu, wolim gledat filmowe, wolim kemiju, biologiju, psihlogiju i logiku.. obožawam kišu i swe wremenske prilike koje uz to idu.. wolim žiwotinje, wolim pisati, powremeno wolim ljudima ići na žiwce, wolim kad me neko woli.. wolim kad ja nekog wolim, cijenim iskrenost u prawom trenutku i na wrijeme, wolim wjerowati u ono što mi se swiđa, wolim sama stwarati swoja prawila, wolim sjećanja, wolim upoznawati nowe ljude, ići na nowa mjesta, wolim putowati, san mie otići na nowi zeland, wolim glupiranje i ozbiljnost, owisno o situaciji, wolim izmišljati glupe razloge i isprike, wolim maštati, wolim lutati bezwremenskim prostorom, wolim noćne šetnje gradom, nekad wolim biti sama, wolim prirodu, a moja naiweća ljubaw je muzika
(rock)
~ LJuDi koe woLim... 
~ daJana maria a.k.a. dayChi
~ dawid a.k.a. daweŽ (ZmotaNo moe)
~ nataLiJa a.k.a. nati
~ iwa a.k.a. eLeanor rigby
~ dawid a.k.a. D.W.
~ anamariJa a.k.a. amy 
~ niweS a.k.a. niweSka
~ ne woLim matematiku i powijest
, ne wolim wlastitu brzopletost, zaborawljiwost i šutljiwost, ne podnosim dwolične, trolične i umišljene ljude koi su sami sebi dowoljni i misle da su iznad swih
.. mrzim arogantnost i nepoštowanje, mrzim riječ mržnja i nastoim je koristiti čim rijeđe, ne wolim nametnuta prawila, ne wolim biti sama
, a ne wolim ni biti u welikom društwu.. izbjegawam biti u centru pažnje.. ne wolim kad se neko prawi pametan a nema blagog pojma
, ne wolim narodnjake ali nemam ništa protiw da ih ostali slušaju.. žiwcira me kad neko pokušawa nametnuti swoje ideje pod swaku cjenu, ne wolim izrugiwanja na temelju wanjskog izgleda
jer wjerujem da se ono naiwažnije krije u čowjeku, mrzim nasilje swih wrsta, mrzim zlostawljače žiwotinja i ne wolim rat jer u njemu ne widim nikakaw smisao
.
~ boJim se dubine i bez obzra na to kolko wolim wodu, nikad nebi ušla u podmornicu.. osim toga boim se gubitka woljenih osoba, boim se biti među puno ljudi, biti sama.. i nekad se, narawno boim sama sebe
.
Lay down
Your sweet and weary head
Night isfalling
You have come to yourney's end
Sleep now
And dream of the ones who came before
They are calling from across the distant shore
Why do you weep?
What are these tears upon your face?
Soon you will see
All of your fears will pass away
Safe in my arms
You're only sleeping
What can you see on the horizon?
Why do the white gulls call?
Across the sea a pale moon rises
The ships have come to carry you home
And all will turn to silver glass
A light on the water
All souls pass
Hope fades
Into the worlo of night
Through shadows falling
Out of memory and time
Don't say
We have come now to the end
White shores are calling
You and I will meet again
And you'll be here in my arms
Just sleeping
What can you see on the horizon?
Why do the white gulls call?
Across the sea a pale moon rises
The ships have come to carry you home
And all will turn to silver glass
A light on the water
Grey ships pass
Into the west....
Home is behind
The world ahead
And there are many paths
to tread
Through shadow
To the edge of night
Until the stars are all alight
Mist and shadow
Cloud and shade
All shall fade
All shall...
fade....
~ zanimljiwe rečenice pametnijih od mene...
I sad i was back home but i'm far away...
When i look into your eye trere's nothing there to see, nothing but my own mistakes staring back at me...
Against my will i stand beside my own reflection...
All you have to decide is what to do with the time that is given to you...
The very worst part of you is me!
Fear is how i fall, confusing what is real...
I've let myself become you...
In the end it doesn't even matter...
Samo su idioti i politichari uvijek sigurni...
Kill yourself, there's nothing you can do...
Save the planet...kill yourself...
Nekako najvishe me bolish ti...
I wonna feal like i'm somewhere i belong...
Knjige su upakirani snovi...
In the end the only thing that matters is love...
Možda je laž samo kriva istina...
To što swi znaju ne znachi da je istina...
There ca be no victory without suffering...no fredom without sacrifice...
It's not a matter of luck, it's just a matter of time
Munja je sjewnula....oswjetlila je potpuno zamračenu ulicu....
samo je još ulična lampa bacala treperawo swijetlo na
okolni beton.....kiša je lijewala....kroz guste se oblake blago
nazirala swijetlost punog mjeseca....
stajala je uz prozor......raspuštena smeđa kosa padala joj je
bežiwotno niz ramena.....čelo joj je bilo naslonjeno na
prozorsko staklo, zamagljeno od njenog toplog daha...tresla
se od powišene temperature.....boljela ju je glawa......unatoč
boli, pokušawala se koncentrirati na jedinu stwar koja ju je
uwijek uspjewala smiriti....kišu......suza joj je potekla niz
obraz........tko zna....možda se to nebi ni desilo da nije razmišlala....
uprawo su joj misli natjerale suze na oči....
sječanja.....bilo ih je prewiše...predugo je swe čuwala u sebi....
šutjela......zaborawljala.......morala je to nekako
izbaciti iz sebe.......moralo je doći do owoga.....morala
se jednom slomiti.......znala je da je sama kod kuće....
da je nitko nemože widjeti....bio je mrak.....i uprawo joj
je to bio poticaj da se
napokon prepusti osječajima....nije bilo lako.....nekoliko
si je puta pokušala pregristi jezik.....obrisati oči i reči si....
"ma dai...što ti je?! saberi se!"...ali nije mogla....nije imala snage.......
ponowo je sjewnula munja....stresla se....toliko
se zanjela u misli da nije ni primjetila kako se newrijeme
pogoršalo.....daleko pod prozorom, ugledala je psa....
potpuno smočenog......promrzlog...samog....tužnog......
podsjetio ju je na nešto......željela se spustiti po njega....
ali čim se pomaknula, zawrtjlo joj se u glawi......wratila se
prozoru.....pas je našao zaklon u staroj otworenoj garaži
nedaleko od njene zgrade.......swi su bili sigurni...a ona se
osječala tako.....samo....napušteno....izubijano.......nije
znala zašto......imala je prijatelje.....koji su uwijek bili uz
nju....ne puno ali imala ih je........
ponowo se stresla....začula je otključawanje wratiju....je
li moguće da je toliko wremena prowela pred prozorom...
da se roditelji weć wračaju?
upalilo se swijetlo u hodniku...a ona se još jednom
okrenula prozoru....pogledala u ogledalo.....i ugledala.....ugledala.......mene.....
-ewo još jedne moje pjesme.....napisana je prije
otprilike godinu i pol.....
Mrak...
tišina...
zvuk kiše na pločniku...
moji koraci...
ništa više...
samo tišina i moje misli...
razmišljam o tebi...
zastajem na mostu ozbiljno razmiišljajući
da stanem još korak i okončam
ovu muku...
opet mrak...
tišina...
ne vidim izlaz...
nemogu se više boriti...
ne bez tvoje pomći...
jedina je ironija što se
baš protiv tebe borim...
crne kapi padaju oko mene...
hladne su...
daleke...
osjetila sam nešto bliže...
kristalno...
jednako bolno...
možda i bolnije...
topla mi se suza slijeva niz obraz...
za tebe...
odlučila sam...
stati ću korak...
nemogu...
nešto me koći...
strah...
panika...
užas...
bol...
i...
nada...
možda uzaludna ali je tu...
osječam tvoju prisutnost...
ne želiš da to učinim...
ne puštaš me dalje...
u smrt...
dio tebe opirec se tvojoj odluci da me izbrišeš
iz života...
zaboraviš...
opet strah...
mrak...
tišina...
ostajem stajati...
taj je korak pretežak korak za mene...
barem sada dok još ima nade...
krenut ću tvojim stopama...
pritom upotrijebiti sve što sam naučila...
možda mi to pomogne da shvatim...
možda...
jednom...
a do tada...
opet strah...
mrak...
tišina...
samoća......
