Evo me ljudi,živa sam...šta da vam kažem nego bilo je odlično...
došla sam oko pola sedam pred dvoranu..već je bila gužva..otišla ja odmah do štandova kupila sam si šal,kapu,privjesak i majicu..
I onda stala u red i da išla sam sa frendicom..e kako su se gurali jedva sam disala počnu oni nas puštat jedva uđem bila sam među prvima..mislila sam ić u prvi red al otišla sam na tribine bolje je...tek je u pola devet počelo....sva sam se naježila koji osjećaj...bilo je legendarno..bila je puna dvorana...samo mi je bilo žao nije pjevao pjesmu sine moj s novog albuma al bilo je dosta i starih..i ništa sve je prošlo super...koncert gotov..moja sestra
je bila sa ovima sa Thompsonove stranice tak sam ja otišla kasnije dolje do nje..čekala negdje sat vremena dok nas nisu pustili da se slikamo s njim..ja išla prva al vratila sam se kad sam došla do vrata neznam neki strah ono slikat ću se s Thompsonom koji doživljaj nemojte mislit da sam luda al ja njega toliko obožavam....i onda sam ušla unutra prvo se normalno moja sestra slikala ja joj dala prednost hehe..a onda ja
stanem pred njega i neznam šta da kažem..sad dok imam priliku pa mislim..pružila sam mu ruku predstavila se...ajme koji osjećaj..sad imam sliku s njim ispunila mi se želja...dobila sam i autogram...još ne vjerujem da se to meni dogodilo..Bog je uslišio moje molitve i veliko mu hvala za to...hvala Thompsonu što je odlučio doći u Bjelovar hvala njegovom bendu svaka vam čast..odlični ste..slike mi se neda stvarno stavljat imam sad toliko posla...a mislim još kak sam ispala na slikama bolje da ne vidite...toliko od mene želim vam svima sretan Božić da mi budete zdravi,sretni,veseli..da vam Bog podari sve ono što želite prije nove napišem ja još koji post..svima veliki pozdrav ili
ZA DOM SPREMNI!!!!
i normalno za kraj evo jedna pjesma!!!..uživajte..
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Savo, Dravo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije
"Postoje vrednote zbog kojih živimo,postoje ljudi koje nikada nećemo zaboraviti,
postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći..." Marko Perković THOMPSON
"Sve za Hrvatsku a našu jedinu i vječnu Hrvatsku
za ništa!" Dr.Franjo Tuđman
"Tri vječne vrijednosti:
BOG,OBITELJ,DOMOVINA!" Marko Perković THOMPSON
Domovina
Ona je sveta
i narod ju voli.
Ne da se ona
ni dušmanima.
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Sreća je njena
kao more duboka.
Lijepa li je,
ljepša nego san.
Tko ju ne voli
taj pojma nema.
Voljet ju moraš
jer domovina je tvoja.
Hrvatska
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Ljepota je njena
kao sunce na zalasku.
Oštro stoji kraj Jadrana
i čvrsto uz Velebit vezana.
Planine su njene kršne,
a vode sve joj bistre.
Podijeljena na više regija,
prepuna krasnih otoka
i uza sve nabrojeno
kuca samo srce jedno.
E sad nešto o najboljem pjevaču MARKU PERKOVIĆU THOMPSONU!!!
Marko Perković je rođen 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Dalmatinskoj Zagori (Šibensko-Kninska županija) od majke Marije i oca Ante. Svoje rano djetinjstvo i odrastanje je proveo u rodnom selu. Oca je rijetko viđao jer je bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, a dolazio je kući samo za Božić i Uskrs. Marko u gradu Splitu završava srednju školu za ugostitelja.
Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko se pridružio Zboru Narodne Garde. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku pušku Thompson, po kojoj je i dobio nadimak.
Početkom Domovinskog rata, naoisao je svoju prvu pjesmu "Bojna Čavoglave". Piše o svom rodnom mjestu i o ratu. Ta pjesma je bila poruka srpskim četnicima da neće uspjeti ući u Čavoglave.Pjesma se brzo proširila cijelom Hrvatskom i postala je jednim od prepoznatljivih simbola prvih dana Domovinskog rata.
Njegovo selo je obranjeno i on je krajem 1992. napustio Hrvatsku vojsku i poćeo priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1994. napisao je pjesmu "Anica - Kninska kraljica" najavljujući oslobađanje drevnog hrvatskog grada. Početkom 1995. vratio se u 142. drnišku brigadu te u operaciji Oluja sudjelovao u oslobađanju dijelova Hrvatske pod srpskom okupacijom. Bio je jedan od prvih hrvatskih vojnika koji su ušli u oslobođeni Knin i Drniš.Nakon rata napustio je vojsku i posvetio se glazbi. Još za vrijeme rata izašli su mu albumi "Moli mala" i "Vrijeme Škorpiona". Godinu dana nakon kraja rata izlazi mu album "Geni kameni". Album "Vjetar s Dinare" mu je podigao karijeru u visine a album "E, moj narode" ju je samo učvrstio učinivši od njega na neko vrijeme najveću hrvatsku estradnu zvijezdu.
2003. godine izlazi kompilacija „Sve najbolje“ s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma – „Ivane Pavle II.“ koja je posvećena dolasku pape u Republiku Hrvatsku.
Najnoviji album Marka Perkovića Thompsona je "Bilo jednom u Hrvatskoj", (izdan je 8. prosinca 2006.). Novi album sadrži 12 pjesama: "Početak", "Dolazak Hrvata", "Duh ratnika", "Diva Grabovčeva", "Moj dida i ja", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", "Lipa Kaja", "Kletva kralja Zvonimira", "Ratnici svjetla", "Dan dolazi", "Tamo gdje su moji korjeni" i "Sine moj". Thompson je izjavio da je "Bilo jednom u Hrvatskoj" njegov najbolji album do sada, i da vjeruje kako će ga publika s oduševljenjem prihvatiti. Na ovaj novi album se dugo čekalo, a Thompsonova publika ga je prepoznala. Prodan je u približno 120.000 primjeraka.
Marko Perković Thompson je jedan od najpopularnijih glazbenika u Republici Hrvatskoj. Njegove slušatelje najviše privlače pjesme domoljubne tematike u kojima naglašava svoje Hrvatstvo, katoličanstvo i ljubav prema domovini.
Danas je Marko Perković oženjen za Sandru koju je upoznao na svom koncertu u Kanadi. Vjenčali su se 2003. godine. S njom ima troje djece: Petar Šimun, Ante, i Diva Marija.
Siniša Glavašević (1960.-1991.)
-urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara".
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.