rujan, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Poezija, komentatorski dom

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

lijecenikatolik
11.09.2007., utorak
NA PUTU ZA PERJASICU



Sasušenu staricu ostavili su na krevetu,
nije baba za zbijeg,
teža je nego što vrijedi.

Sišao sam s tenka,
bučne 55-ice,
upao u kuću,
usrala se od straha,
pa smrdi još življe,
izjedena vremenom,
u najboljim godinama bila je u ono doba
pokolja iz prošlog rata.

Čitam joj u staklenom pogledu,
emitira povijesni program:
pustopoljina, krvava haljina,
haljina, krajina,
Mehino stanje za ustaško klanje
i glinska crkva pravoslavna,
i Gudovci i Gradiška Stara,
i Hrvatski Blagaj,
i Šaranova jama,
Jadovno, Jadovno, Jadovno,
Jasenovac,
Pag,
ag,
g.

«Nisam ja, bako, ustaša, a i da jesam, ne bih te zaklao,
bit će dobro, bako.»

Naoružan sam, širim vonj ispucalih metaka,
neugodno mi je, nož mi je za pojasom,
ostavljam joj čuturicu s vodom,
tko zna
je li dočekala zimu,
smrznutog srca,
na uzglavlju od popaljenog zavičaja.

- 22:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #
06.09.2007., četvrtak
ODA NESANICI



Neću poći leći,
čudovišna je krijesnica
pustila slinu i uhvatila leptira,
ždere ga u sluzi.

Neću poći leći,
sniježna leopardica
jari uzbrdo po stijenama
zadavljenu kozu.

Neću poći leći,
velociraptor je probio kandžom
trbuh protoceraptosa,
mongolski pijesak upija krv.

Neću poći leći,
čimpanze za zabavu
uhvatile kolegu iz susjednog čopora
i zatukle ga.

Neću poći leći,
na tržnici u Bagdadu
ljudi ne samo da hranu kupuju
nego hrana i postaju.

Neću poći leći,
nego ću se odšuljati u zoološki vrt,
bacit ću se u bazen s tuljanima
i zaplivati kao da sam
najopasnija bijela psina.

- 22:43 - Komentari (11) - Isprintaj - #
04.09.2007., utorak
ODA STIPI ŠUVARU

Moj rođendan pada na Dan samoupravljača,
kad je osnovan prvi radnički savjet, u tvornici cementa u Solinu,
ništa se do danas važnije nije u nas dogodilo toga datuma,
mi smo malen narod, zalupan,
i to se u nas izvrglo u farsu,
ti samoupravljači, koje ni mrtve pijane,
zaboravljene u jarku,
nisi smio otpustiti.

Umiru od raka i dreka samoupravljači,
sve ih je manje, udebljali se,
danas gledaju njemačke igrane serije na njemačkoj televiziji
i više ne razmišljaju o sebi.

Životinje nikad ne mogu postati potpuni automati
kao što to mogu ljudi.
Pogledaj, prijatelju, niz Ilicu –
nitko se ne smije.

Moj prvi kontakt s Partijom bio je uzvišen, kristalno jasan.
Još nisam bio napunio 15., izmoren i mamuran, spavao sam u udobnom stolcu pri vrhu glavnog amfiteatra
Partijske škole u Kumrovcu.
Perspektivan omladinac, mlad novinar,
koji je upravo započeo štrcati sok,
popio je sinoć previše štoka s kokakolom,
hrče u fotelji,
polaznici omladinskog tečaja gađaju ga smotuljcima papira,
krišom hitnutim «materijalima» za diskusiju.

U tom trenutku u taj antički oblikovan prostor stupa
službeni gospodar misli svih hrvatskih komunista,
drug Stipe Šuvar.

Gospodar misli zađe na strminu, spušta se poprijeko,
između smeđe tapeciranih fotelja,
pa sjedne do usnulog muškića u plavoj košuljici,
kojem je na ramenu uginuo golub od papira.

Uočio je situaciju,
zaštitnički obgrlio naslon
i moja je glava pala na njegovo rame.
Probudio sam se, teški podočnjaci škilje u mene.
Ja se predstavim, on me pita zanimaju li me predavanja,
ja sam šutio, jesam li za kavu, pita,
i već sjedimo u restoranu, drug Stipe Šuvar i ja.

Službenog gospodara misli svih hrvatskih komunista
zanima što mislim o medijskom pluralizmu i ulozi mladih u njemu.
Ja sam mu odgovorio da se stvari uvijek mogu mijenjati samo odozdo,
inicijativom mladih.
Potom me službeni gospodar misli
pozvao
da mu se pridružim,
sutra,
u nacionalnoj radijskoj emisiji,
u kojoj ćemo
nas dvojica –
nas dvojica
govoriti
o ulozi mladih u suvremenom novinarstvu.
Emisija se zvala «25. sat» i bilo je kako je rekao:
on je govorio pola sata a ja drugu polovicu.


Premlad za Partiju, postao sam izvorni samoupravljač,
delegat u republičkom SIZ-u,
visok položaj,
trebao sam pasti razred,
nisam dolazio na fiziku,
udario sam profesora samoupravljanja kišobranom po leđima,
odbijao sam brati kukuruz po Kordunu,
ludovao sam sve dok nisam zaključio
da u meni preteže provincijalni fašist.

Dirljiv primjer Hrvatića u pubertetu.

Samoupravljanje nas je spasilo u ratu,
lupeški optimizam bio je glavni stup našeg morala,
mene je Šuvar bolje pripremio za otpor nego sto desničarskih svinja.

Znam da je bio gadan,
ali meni nije,
prvi put nakon tih kumrovečkih dana
susreo sam ga u lobiju kazališta Gavella,
godinu dana nakon konačne pobjede, prepoznao me,
otad smo se tiho nadmudrivali
na lijevim kazališnim premijerama.
Lijevi dramatičar Slavni Krojač premro je
od straha kad je vidio kako prisno razgovaram s njime,
tim sada nevažnim starcem,
koji je zadržao dostojanstvo da se ruga sebi i njima.

Prebili su Šuvara, i auto ga je trknuo,
brzo se ugasio,
čak mu ni ja nisam došao na sprovod.

Pogledaj, prijatelju, niz Ilicu –
nitko se ne smije.

- 23:10 - Komentari (22) - Isprintaj - #
ODA RAYMONDU CARVERU



Preda mnom je rasklopljen laptop, do njega nakošena knjiga.
Pilji u mene Carver s naslovnice sabranih pjesama.
Umro je od raka pluća, kao i većina muškaraca u mojoj obitelji.
Kao moj otac.

Najbolja je u toj knjizi pjesma koju je Carver podmetnuo
ispred svojih.
To je pjesma Czeslawa Milosa, pušim,
sad sam je prepisao,
u prijevodu Damira
Šodana:

POKLON

Dan tako radostan.
Magla se rano podigla, radio sam u vrtu.
Kolibri su kružili nad cvjetovima kozje krvi.
Ništa pod kapom nebeskom nisam želio posjedovati.
Nisam znao nikoga tko bi bio dostojan moje zavisti.
Sve pretrpljeno zlo sam zaboravio.
Pomisao da sam onaj isti čovjek od nekoć nije mi pričinjala
nelagodu.


U tijelu nisam osjećao boli.
Uspravljajući se, ugledao sam modru pučinu i jedra.


Prvi put sam joj čitao Carvera, u intimnoj atmosferi,
i upravo je nju izabrala.

- Čim si progovorio, osjetio si da nikad nisi napisao toliko jaku pjesmu,
pilji s naslovnice u mene Carver.

- 05:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #
03.09.2007., ponedjeljak
DIGNITET DOMOVINSKOG CIGE



Neki je Cigo dolutao u našu četu odmah na početku rata,
trpio je uvrede, nije se imao s kim kartati,
udariti ga se ipak nije usudio nitko
jer Cigo je bio žilav.

Cigo je isto metnuo krunicu oko vrata,
tražio je pušku ali je nije dobio
jer nije imao nikakve papire da dokaže tko je,
Azijat Cerekav.

Neki je Cigo dolutao u našu četu kao neželjena maskota,
bio je ponizan i češkao se neprestano iza uha,
a svojih je prvih trideset metaka ispucao sve u meso,
u lešinu krave u jarku ponad grada.

Kalašnjikov je ukrao, istresao šaržer u trupinu
i nestao,
nije se vratio.

- 01:03 - Komentari (13) - Isprintaj - #
01.09.2007., subota
ZA PATOBLOGERE

PROTIV STADA

Pozivamo vukove iz svih stodvadeset hrvatskih čopora,
sa Svilaje i Kapele,
od Generalskog Stola do Konavala:
pridružite nam se u neravnopravnoj borbi.

- 16:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se