Lighthouse

ponedjeljak, 28.07.2008.

U zalazak sunca,
Čita mi knjigu Isabele Allende.
Njen glas oživljuje nad plažom
Vibrirajuće svežnjeve energije
La Casa de Los Espíritus
Tumaram njenim labirintima
Sudarajući se s političkim aktivistima,
Sljedbenicima Gurdjieffa,
Spiritistima i tri sestre Mora.
Kroz sobe, prati me zveckanje
Amandinih narukvica
Prevodeći Sartrea na bezvremeni,
Bezprostorni kvantni stenogram
Interferencijskih uzoraka
U salonu, Klara Del Vale
I njen suprug Esteban Trueba
Sjede licem u lice
Nad crnom kožom psa Barabasa
Nijemi su i hladni;
Ipak, privlače se međusobno...
Kao dvije metalne ploče
Casimirovog pokusa
Njeno zubalo u čaši
Neumorno kucka infinitezimalni kod
Subatomskih čestica.
Sav taj žamor u svemiru
Umori moju ženu
Pa odloži knjigu na trbuh
I zaklopi oči;
Ona sada spava...
Sunce zalazi za borove
Kuća duhova blijedi i nestaje
A ja bi još malo te sućutne čarolije,
Tajanstva sudjelovanja...
Pa pogledom pratim
Prve večernje šetaće,
Bicikliste i rolere,
Dok idu svojom stazom
Ne primjećuju povorku
Djevojaka u bijelom
Kose su im natopljene uljem,
Nose malene svjetiljke
Dok se uspinju od rimske vile
Do hrama povrh Karpinjana.

četvrtak, 10.07.2008.

Kasno je poslijepodne
I sada vidim:
Nekoliko godina da se možeš igrati
Shakespeare je ionako sve to napisao,
Svaki drhtaj tvojih ramena
Svaku knedlu u grlu tvoje mame
Nasilne uvode u zgusnutu tročinku
S nekoliko varijacija
Sve će biti kristalno jasno
Ali ne prije nego što Alzeihamer dođe
Ili se neka proizvoljna mistična realizacija
Spusti s neba boje bijele ljuske jajeta
Kakvo se može pronaći na Dolcu
I prođe kroz sjenovitu opnu od zelena tila
Kao ova vizija što promiče kraj nas
Pri punom danjem svijetlu
Pa odlazi dolje do luke
Ruke…
Stranice knjige nedirnute, mirne
Možda zbog izostanka vjetra
Možda je dodirnuta ljepota
U kojoj pjevaju monasi
I raste mahovina
Na sjevernoj strani kamenog zida
Šireći se kao Handelova arija

tog ljeta smo kupili meduze
kao da su šumske jagode
vadili ih na obalu
kanticama, mrežama i dlanom
napola fascinirani,
napola ustrašeni…
tog ljeta smo naučili
da postoji žele od meduza,
zvijezde meduza,
meduze slova,
meduze kučica i školjaka
kakvo strahotno obilje mogućnosti!
tog ljeta smo pišali
po neopreznim dijelovima tijela
trljali ih pijeskom
tjerali crvenilo
kroz pore znojavoga dana
bile su vrlo lijepe,
ruke i meduze
tog ljeta nismo znali mnogo…
tek da se desilo nešto
i ostavilo nestalan oblik

ponedjeljak, 07.07.2008.

s vremena na vrijeme
potražim ulicu pod usamljenim,
prijateljskim znakom
gdje neki momci jednom rekoše:
prodajmo ciglu!
ako ikad pronađeš ulicu
koju volim više od ove,
priđi joj toliko blizu
da ne vidiš užurbane djevojke
i starce koje unose u hitnu;
ona je jedna od onih prekrasnih
i smrtonosnih stvari u isto vrijeme.
između nas tek su tenisice
s vjernim svezvježđem.
za čovjeka u njima
ne mogu ništa sa sigurnošću reći
u sebi nosi melankoliju
snažnu poput vjere;
može i pločnike poslati na spavanje…
samo zatvore oči i
poteku u smiraj.

<	srpanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv