Lighthouse

petak, 21.12.2007.

Nepoznate ljubavi Corta Maltezea

Piše mi kamena žena.
Njen rukopis je
Nepregledan reljef bizarnosti
Obujmljuje prostore
Između redaka
Struje instinkti i slutnje
Poput priča iz predgrađa;
O hrabrosti, ljubavi i smrti;

Neka je djevojka spasila lađu,
Neku je obljubio demon u vili Crespo,
Isabellu i Eleonoru, najljepše u Palermu,
Zadavili su njihovi muževi.

Pisma su joj iskorak;
U prostor zatvorenih čežnji,
Prisjećanja slijepca
Prigušene strasti
Žene uzavrele putenosti
Sva ta prispodobna mjesta
U nestvarnim krajolicima.

U jednoj je krčmi, kaže,
Stanovao Corto Malteze.
Sa svoga prozora gledao je
Plave obale Buenos Airesa
Piše o čemu je razmišljao,
Što je sanjao otvorenih očiju,
Kakva ga je tuga opsjedala,
Kako se neizlječiva nesanica
I britka ironija
Sijeku kroz putanje svakodnevice
U godinama ludog vremena
Kao linija života urezana nožem u dlan
Kao siva magla i crne kokoši,
Tmurne siluete što traže utopljenike
Uščuvanje svetih nakana,
Postojanost unutar ideala.

Sve mi to piše žena od kamena.

A ovdje, snijeg se rastopi,
Sve se vrati u normalu,
Osim nas.

Priča kao ružan san.

ponedjeljak, 17.12.2007.

Neon djevojka

Prošli je tjedan
Nestala Neon Djevojka
Novine su pisale o tome
I nagađale…
Neke čudne okolnosti
I tko je tu sve umiješao prste

Bilo nam je žao i plakali smo
Zbijeni u gomili
Pred njenim praznim izlogom od neona
Na uglu prljavih avenija
Gdje je slušala i otpuštala grijehe
Naša proročica od iskrenog poljupca.
Naša gospa.

I kako sada pokrpati ovu prazninu
Osjećaj neobjašnjive čežnje
Sve krinke koje ljubav uzima
Da izbriše granicu između sebe i drugih

Bila je jeftin program
Na kovanice, čip kartice kupljene na kiosku.
Bila je trijumf ljubavi nad materijom
Kažu da je hodala
Rame uz rame s Bogom.
Bog je govorio kroz nju.
Nekad su progovarali gorući grmovi,
Krvavim suzama plakali gipsani kipići
U svom binarnom kodu
Lijevo oko, desno oko
01100010

Voljeli smo je.

Možda su je, da sačuvaju njenu ljepotu,
Jednostavno ubili.
No kako se može ubiti mašina?
Iskače li Bog iz mašine?

Možda ju je uništila
Ova monotonija svakodnevnosti.
Ili je otišla u Brazil
U hladnije krajeve
Pa tamo u favelama govori nekoj Inęs
O muškarcu s tetovažom na prsima
Koji ima doći.

Jedan je skitnica pronašao poruku,
Ljepljivi žuti papirić ostavljen na uglu:
Hej, srce, otišla sam na tulum
Vraćam se sutra. Pojedi nešto.
U frižideru imaš zgotovljen saft.
Skuhaj si krumpire.

Ali nema krumpira u ovome gradu.
Nema srca u ovim grudima.
Možda mi još samo preostaje
Odvući se do svoga stana
Zaspati pred televizorom
I čekati snijeg.

Nekad su ekrani, pričao mi djed,
Po završetku programa
Monotono sniježili.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv