| < | lipanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Veljača 2008 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Kolekcija mojih zapažanja i stavova u svezi obitelji, karijere, psihologije ponašanja, društva, mode, ljepote, prirode itd.
Citaonica
********************
>Blog.hr
>Virtualna knjižara
>Nationalgeographic
>Discovery
>Bljesak.info
>Net.hr
>Vidi.hr
>Znanost
>Katalog besplatnih elektronickih casopisa
Drugi separe u čitaonici
>Dnevnik ulice
>Borja
>PlanB
>Pračovjek
>Kabulske priče
>CNN Art of life
>MTV
>Kompjuteraši ako zapne
>Po mom ukusu kuhinjica
>Auto route
>Vrijeme
Free Counters
Lifestyle by Tatjana
EVROPA JE ISTOČNO
- 23:35 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Provela sam prošli tjedan na crnogorskom primorju. Nakon deset godina (i sama sam se iznenadila kako je brzo prošlo) ponovno sam imala priliku posjetiti istočne nam susjede. Iskreno, dolaskom u Herceg Novi, ta desetogodišnja razlika se nije niti primjetila. Herceg Novi je grad ostao u, tamo nekoj, '82. godini socijalističkog režima. Sada je samo malo razrovaniji jer Rusi bagerišu i zidaju na sve strane bez ikakvog urbanističkog plana i estetike. Ustvari, cijelo crnogorsko primorje je jedno veliko gradilište. Jedino se u Kotoru ne osjete ambicije smrznutih Rusa o izlasku na topla mora i sunčane obale. Kotor je poseban grad koji me baš očarao svojom arhitekturom, povješću i mentalitetom. Kako je kroz tisućljetne političke turbulencije ostao svoj, tako mu ni ova izvitoperena evropeizacija ne može ništa. Ali Budva, avaj, Budva...Naš narod ima izvrsnu opisnu riječ za onakvo stanje; ciganluk. Budva je Meka za Ruse koji su se već asimilirali. U trgovinama se priča ruski, na Tv barem tri kanala su na ruskom, utakmice u restoranima i kafićima se prate na ruskom, turističke agencije su oblijepljene plakatima na ruskom, iz internet caffea bodu oči natpisi "skype Russia 0,50c/min", hostese ispred noćnih barova i restorana obraćaju vam se na ruskom, jelovnici su na ruskom....Sve je rusko. Podređeno isključivo njima kao tržišnoj meti. Donijeli su im Euro, ulaganja u turizam, smještajne komplekse za koje je pitanje da li će biti završeni u ovom milenijumu ili će rovariti ulicama vječno. Možda im, ako recesija potraje, jednoga dana samo ostave one kosture i odu, te tako i oni dobiju više „mostarskih sportskih dvorana“. To baš i nije daleko od mogućeg jer su im posljednje dvije godine mnogo interesantnija ulaganja u turskoj Antaliji. Ceste im nisu „bogznašto“ ali većina vozi bijela auta. Da, bijele bijesne limuzine su im neki fetiš. Kao da ste došli u Rio. U Crnoj Gori ne ljetuju naši državljani. Ne ljetuju ni Srbi, osim Beograđana jer uz malo veći životni standard mogu sebi priuštiti nebeske cijene hrane i smještaja kojima vas dočekaju đetići. Domaćih nema osim s druge strane šanka ili kao gogo-plesačice. Naravno, u pojmu domaćih, nezaobilazni su vlasnici kafića, restorana, masne brilijantizirane kose ili izbrijane glave, mogući narko dileri čiji se problematični karakter ocrtava na licu. Obično nose velike križeve oko vrata. Ne želite imati posla s tim tipovima. Evropa je donijela i potrebu za jeftinom radnom snagom, pa svugdje susrećete Bugare, Albance i Makedonce koji su, trbuhom za kruhom, krenuli na Zapad. Crna Gora je dovoljno zapadno da bi se truli kapitalizam ruskih novčanika osjetio na kulturološkim i ekonomskim leđima države. Izlaskom na ulicu Budve imate osjećaj da ste došli u Guču. Nedostaju samo trubači. Peku se pljeskavice, krmenadle, slanina, dime leskovački uštipci, ćevapi i janjetina. Masni turisti u lepinje guraju kiseli kupus, paprike i ajvar. Kuharice iz Niša i Čačka pripremaju isključivo kontinentalnu hranu koja odgovara kalorijskim potrebama tamo negdje oko Božića. Nigdje, osim u Kotoru, ne miriše ruzmarin, origano, bosiljak, riba, lignje, pašta. Nema mediteranskog ugođaja, mirisa i hrane. Da nema one vode i školjkica koje se prodaju u trgovinama ne bih imala osjećaj da sam na moru. Živio vašar! Čak mi je upalo u oči kako nigdje nema ni borova. Boko-kotorski zaljev još uvijek ima očuvanu floru i faunu; prekrasni rezervat oleandera i lovora, rascvjetane magnolije, palme ali izlaskom na komercijaliziranu izraubovanu obalu Budve, Svetog Stefana ka Baru, sve je manje prirode a sve više monstruoznih hotelskih kompleksa koji narušavaju neukusom starinske građevine još iz vremena Mlečana. Iscrpljena Evropa je ovdje pokazala svoje pravo lice. Kolonizacija pod krinkom ekonomske stabilnosti i zanemarivanje domaćih radnika uvozom jeftine radne snage. SF infrastruktura za koju nikada ne znaš hoće li nestati u Pegaz galaksiji ili će i dalje biti tu, na Zemlji. U crnogorskom primorju sam primjetila kako je životni standard stanovništva podijeljen na opciju bogatstva i siromaštva. Sjedili smo u prepunom prosječnom kafiću i gledali utakmicu a na stolovima nema piva. Umjesto piva stoje boce vina i francuskog konjaka. Čudnovati neki Crnogorci. Navijanje na visokom nivou u pravom smislu te riječi. Tako smo i mi cugali Chardonnay povodeći se za starom globetrotterskom „pij što i domaći piju“. Dobro došli u Montenegro-Monte Carlo… |