| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Veljača 2008 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Kolekcija mojih zapažanja i stavova u svezi obitelji, karijere, psihologije ponašanja, društva, mode, ljepote, prirode itd.
Citaonica
********************
>Blog.hr
>Virtualna knjižara
>Nationalgeographic
>Discovery
>Bljesak.info
>Net.hr
>Vidi.hr
>Znanost
>Katalog besplatnih elektronickih casopisa
Drugi separe u čitaonici
>Dnevnik ulice
>Borja
>PlanB
>Pračovjek
>Kabulske priče
>CNN Art of life
>MTV
>Kompjuteraši ako zapne
>Po mom ukusu kuhinjica
>Auto route
>Vrijeme
Free Counters
Lifestyle by Tatjana
Prijateljstvo
- 20:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ponekad se pitam da li je prijateljstvo potrošna roba s rokom trajanja. Da li se prijatelji u toj svojoj mikro-zajednici umore kao neki stari bračni partneri? Ili ljudi jedni druge sve više doživljavaju kao dio čopora, zadovoljavajući onu iskonsku animalnu stranu gdje nam je drušvo potrebno kako bismo bili jači u određenim trenutcima? Životinje nemaju emocije ali zato ih imaju ljudi. Ovisno o nečijem mentalnom sklopu one se projiciraju i na druge ljude. Zato prijateljstvo doživljavamo kao čist emocionalni iskaz i privrženost nekoj osobi. Danas u ovo vrijeme krize, društvene nestabilnosti, sve više se čuje kako nas prijatelji iznevjere, iskoriste ili jednostavno nestanu kao da ih nije ni bilo. S druge strane, mnogi izgube prijatelja jer su u svojim malim slabostima, željni trenutne slave i pozornosti narušili tu "svetinju". Neću pisati o gubitku prijatelja tijekom rata. Toliko sam izlizala tu temu da nema smisla započinjati je opet. Pisaću o nedostatku pravog prijateljstva. Šta je pravi prijatelj i tko bi on trebao biti? Da li sama riječ treba definirati njegovu doživotnu poziciju? Da li je ispravno ukazati svakom povjerenje ili je bolje držati se po strani i na oprezu? Ali kakav bi bio naš život ako bismo vagali svačije postupke i riječi u smislu prijateljstva? Mislim da prijatelji ipak trebaju imati jednu dozu tolerancije prema mušicama onog drugog. Svakako ne u krajnost ali prihvatiti njegovu različitost ili stavove je u redu. Pa to ga i čini takvom osobom koja nas je privukla k sebi. U zlatno vrijeme socijalizma kada smo se svi nazivali drugovima i drugaricama ( mada mi nikada neće biti sasvim jasan taj pojam u tom kontekstu) gradila se veza između ljudi i odgajani smo tako da cijenimo i pružamo svesrdno, bezgranično prijateljstvo. Možda u tom leži ključ kada konstatiram kako današnja djeca se ne druže onako kako smo mi znali i ne stvaraju vječna prijateljstva kakva smo mi stvarali. Danas nedostaju pioniri, omladinci, radne akcije, puno Nikoletine Bursaća, Hukleberrya i Toma, Ljubana, Pere Kvržice, junaka Pavlove ulice. Neki novi klinci rastu. Neki novi, nedruštveni, hladni klinci. Ali što se to dogodilo s nama? I mi smo se ohladili. Ne družimo se kao nekada. Svakim danom se sve više udaljavamo sve dok se ne izgubi svaki trag poznantva. Čak se ni susjedi više ne druže i nitko više ne posuđuje malo šećera ili kave jer mu je navratio nenadani gost. Primjetila sam da se ljudi rijetko i pozdravljaju u stubištu. Svi jure, pognutih glava. Na ženskim sjedeljkama i kavicama stvaraju se novi tabui i svjetonazori. Najbolje se osjećamo sami u svojoj čahuri. Prijateljstva su postala tako krhka. Prava prijateljstva su postala raritet. Nekako se u posljednje vrijeme teško mirim da je modernizacija života krivac za sve loše u društvenom životu. Kada smo već kod modernizacije, pogledajmo Facebook. Svi imamo profil, pa čak i otac mog kolege od 75 godina. Izuzeću sakupljače poznanika i prijatelja. Uz najbolji trud ne mogu nabrojati 100 prijatelja. Čak ni sa 80% prijatelja sa mog popisa nisam popila poodavno ni kavu. Ne, sigurnije je da se tipkamo svatko iz svoje katakombe. Tako možemo kontrolirati sebe a i postupke prijatelja. A može nam jednostavno ne biti prijatelj jer na svom spisku ima naše neprijatelje ili nam se nije dopalo njegovo mišljenje o našoj slici s posljednjeg ljetovanja. Da li moji prijatelji trebaju web stranicu, net profil o meni? Jeste li možda za kavu? Pivu? Čašicu razgovora? |