| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Veljača 2008 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Kolekcija mojih zapažanja i stavova u svezi obitelji, karijere, psihologije ponašanja, društva, mode, ljepote, prirode itd.
Citaonica
********************
>Blog.hr
>Virtualna knjižara
>Nationalgeographic
>Discovery
>Bljesak.info
>Net.hr
>Vidi.hr
>Znanost
>Katalog besplatnih elektronickih casopisa
Drugi separe u čitaonici
>Dnevnik ulice
>Borja
>PlanB
>Pračovjek
>Kabulske priče
>CNN Art of life
>MTV
>Kompjuteraši ako zapne
>Po mom ukusu kuhinjica
>Auto route
>Vrijeme
Free Counters
Lifestyle by Tatjana
URBANI ŠIK
- 17:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Koliko smo zaista puta u životu željeli imati više, bolje, pa makar po cijenu satjerivanja na poslijednju marku u džepu...Kada definiramo jedan način življenja, svakako prepoznatljiv po svojoj raznolikosti, klasnosti, in provodima, ljetovanjima, zimovanjima, kupnjom lijepoga namještaja, potrebnih sitnica, pa do odjevanja, onda vrlo često kažemo da je to urbani šik. Nikada mi baš nije bilo jasno zašto baš urbani, ako se sjetimo da su bogataši od pamtivjeka živjeli u provinciji. Ali eto, možemo se praviti da je urbano ono što bi trebalo biti dobro.Mada je vrlo često u poslijednje vrijeme ruralno mnogo bolje za mene od urbanog. Nasmijah se danas Draženu Ilinčiću čitajući njegovu kolumnu u Readers`s Digest-u.Opisivao je kako u silnoj želji da kupi fensi nož za rezanje sira koji ima ugraviranu krunu i neki natpis na nizozemskom nije , u stvari zbog nedostatka novaca, kupiti sir. Stavljanje sira u košaru i vraćanje na policu po stotinu puta me podsjetilo na mene kada pokušavam kupiti nešto što mi baš i ne treba. Prvo napunim košaru a onda to sve polako kružnim umjetničkim klizanjem po pločicama tržnog centra, vraćam tamo gdje je i stajalo.Izađem sa dvije kupljene stavri za koje definitivno imam novaca.Ne usuđujem se ni razmišljati što misle oni ljudi iz video nadzora dok gledaju kako barem pet puta stavljam i odlažem stvar iz košare. Što se tiče tih fensi stvarčica, ja sam totalna bolesnica.Ne bih rekla da volim prestiž ali možda mi samo malo fali ( novaca naravno) da imam ono što mi se dopada i što će se naravno razlikovati od onoga što imaju ostali ljudi. Inače moj držač za novine prepun je BravaCasa novina o uređenju doma.Tako listam ih povremeno i hranim dušu crno-bijelim lampama s mutnim staklom, dekama od kašmira, jutenim prostiračima za pod, pa garniturama za sjedenje od ratana, naravno sa bijelim jastučićima(bijelo je šik također). Svakog godišnjeg doba ja odlučim kako bi trebao izgledati moj stan. Ali novaca za moje ideje nema. Neće ga ni biti zadugo. U nedostatku toga very important faktora odlazim kod mame, prebirem po njenim starinama, kupim joj bijele zdjele, zelene tanjure, crveni fenjer, neke zeleno-bijele miljee. Kada sam se prije godinu preseljavala i kupovala namještaj ( rabljeni, ne jer je retro već zbog novaca) pomno sam birala da je puno drvo, da je lijepih linija, da odiše vintage ugođajem. I zavjese na tržnici kada sam birala su bile onako «aristokratske» organdij sa zlatnim linijama.Ne trebam ni reći kako preferiram talijanski stil s visokim plafonima, debelim kamenim zidovima, prozore s lukovima i terakota saksijama, starinski namještaj, bogate prostrane kuhinje, I onda...kada sve tako sklopim i izdizajniram sjednem i kažem «Pa ti, ženo, imaš sofisticirani ukus»...Ne pušim, ali da jesam bila bih Audrey Hepburn sa dugom tankom cigaretom. Ali imam prekrasne pepeljare za moje goste. Slažu se sa zelenim miljeom i svijećama na stolu( proljetno-ljetna kombinacija). Baš neki dan sam gledala kod Oprah neke žene koje se poistovjećuju s filmskim junacima i jet setom.Dovele su se na prosjački štap kupujući preskupe haljine, automobile, odlazeći na skupa ljetovanja. Vrlo je vjerovatno da bih da imam više novaca i ja kupovala mnogo više tih samo meni potrebnih hedonističkih stvarčica. Srećom, novaca nema...Zato me možete sresti kako baš kao i Ilinčić po sto puta uzimam i vraćam neku stylish košaru za voće na policu.So chic?   |
Žene ili boys will be boys forever
- 14:49 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Prirodom smo predodređeni živjeti u dvoseksualnom paru. Naravno da svi težimo imati partnera ( seksualno, emocionalno, kao prijatelja...).Sada...hm...zavisi što se podrazumjeva pod pojmom "živjeti bez muškaraca"? Da li živjeti bez uloge reprodukcionog karaktera ili živjeti bez njega kao alfa mužjaka u pravom smislu te riječi. Možete me smatrati feministicom u jednu ruku jer moram podsjetiti na postojanje homoseksualnih veza. Imamo npr. dvije žene koje žele ostavriti bračnu zajednicu i žele dijete(one trebaju muškarca samo kao donatora sperme), imamo same žene koje nemaju stalnog (muškog) partnera.I ona želi dijete i njoj muškarac treba samo kao donator. Sve ove žene koje gore nabrojah satisfakciju pronalaze u nečemu drugome osim u muškarcu ( kao alfa mužjaku). To može biti posao, učenje, može biti odgajanje djeteta, vrtlarstvo itd. Svačije stajalište nije isto. Težnja žena nije život bez muškaraca. I muškarci, baš kao i žene su dio čovječanstva.Ali, nažalost, predominacijom muškaraca žene su stoljećima tretirane kao majke, domaćice bez prava na glas, obrazovanje i rad. Unatoč napretku žene su u mnogim trenutcima obespravljene, diskriminirane...Sve što je pogodovalo popravljanju statusa žena u svijetu žene su stvorile i morale se dvostruko boriti za svoja prava i stavove.Podsjetimo se samo prava na odluku o rađanju, nasljeđivanju muževe imovine, staranja oca spram djece...Niti jedna stavka vezana za prava žene nije se mogla podrazumjevati.Zakoni i zakoni su mjenjani da bi žena imala prava.Osnovna ljudska prava.Da nije borbe za ravnopravnost za pojam prava se ne bi ni znalo. Ne želim se ni prisjećati zlostavljanih žena. U braku i van njega. Koliko je samo zlostavljanih muškaraca? Koliko je žena prijavilo fizičko maltretiranje?Koliko ih nikada nije progovorilo? Koliko od prijavljenih slučajeva je tretirala policija? Na koji način? Koliko je policija efikasna? Tko čini većinu u policijskim timovima? Pa tek prije par godina smo u hrvatskoj dobili zakon o silovanju u braku. Do tada se smatralo "normalnim" nasilno izvršavanje spolnog čina u bračnoj zajednici.Da li je to "bračna dužnost"? I kakav je to uopće pojam "bračna dužnost"? Zar smo dužni nešto pružiti ili ne? Vezano za seks. Loša formulacija...ta dužnost. Zar seks ne bi trebao biti želja...I spontanost. Ako danas zakoračite u bilo koju tvrtku naći ćete diskriminirane žene od kojih se očekuje da tetoše šefove ( navedite mi barem pet slučajeva seksualnog zlostavljanja na poslu muškaraca), koje se verbalno maltretira (jer znaju da žene nisu sklone fizičkom obračunavanju u takvim situacijama ), kojima se daju lagani i nevažni poslovi jer mnogi poslodavci misle da jedna žena nije u stanju biti npr. šef osiguranja i postrojbi specijalne policije ( policajka može raditi kao pozornik ili za šalterom), od njih se nakon vremena provedenog na poslu očekuje da doma skuhaju ručak, da počiste kuću, pregledaju i urade dječiju zadaću, budu dobre prema cjelokupnoj obitelji, da pazi na sve rođendane, proslave, ggodišnjice, da pripremi poklone za svakoga, bude draga i mila prema partneru, uvijek svježa, mirisna i raspoložena. Možda te iste stvari i žena bi očekivala od muškarca u jednakom omjeru.Možda želimo spremljen ručak, smirenu djecu, pospremljen stan i nježnog, dobrog ljubavnika. Ali život nije baš blag prema ženama.Tome trebamo zahvaliti tipičnom balkanskom odgoju koji našim muškarcima usadjuje diskriminatorski duh prema ženama kao slabijem, pa čak i nesposobnom spolu da išta privrijedi. Naše mjesto je u pećini za ognjištem, uz čopor djece dok on odlazi spasiti svijet. U to isto vrijeme homo-erectus-balkanicus vozi dobro auto (zna promjeniti gumu, nadoliti ulje i vodu). Auto prosječnog muškarca ima približno 100tinjak konja snage, dok se ženama suflira što manje, "ekonomičnije", jednostavnije tipično"žensko auto".Ofkors roze ili ljubičaste boje. Taj isti muškarac dolazi na razgovor za posao.Nije važno kako izgleda, što je obukao, ima li suprugu, djevojku, ljubavnicu.Da li će imati djecu u narednim godinama i da li će djeca često ići liječniku nije važno jer muškarac ne ide na bolovanje zbog djeteta.Planiraju ga staviti na mjesto rukovoditelja. Na poslu se od njega očekuje da se solidarizira s muškom populacijom na after party veselicama gdje će napadati sve što hoda a ima viši nivo estrogena od njega. Njegova dublerka žena...Ona dolazi na isti razgovor za posao.Bitan je njen spoljašnji izgled, osmijeh, bračni status, planovi za potomstvo i broj dana na bolovanju. Nju planiraju staviti na mjesto niže asistentice. Na after party veselici se očekuje da pleše sa svim dobro pozicionirajućim čalanovima kolektiva. Došavši kući, muškarac, nije zabrinut zbog kašnjenja.Žena ne smije kasniti.Ukoliko ima partnera mora ga pitati za dopuštenje za izlazak uopće. O nejmu se sutra u firmi neće progovoriti niti riječ.O njoj će ispirati usta slijedećih godinu dana. Ukoliko mu se netko suprostavi spreman je u svakom trenutku na fizički obračun. Ona fizički se ne obračunava jer to smatra poslljednjom stavkom ljudske neandretalne osobine. Sjetimo se samo ponižavanja u saboru gdje je par puta ženskim članicama naglašeno kako im je "mjesto" kući i na madracu.Sramotno! Ne želim ni napominjati koliko je teško ženi se izboriti u svojoj izbornoj jedinici i na stranačkim listama. Nadalje, ne znam da postoji ijedan vic gdje se konstantno opisuje i ismijava neka muška osobina.Kod žena je vrlo poznat vic o plavuši.Moram vas podsjetiti na par poznatih plavuša kao što su Hillary Clinton, švedska kraljica Silvia, Harriet Miers, Candance Bushnell, Carla delPonte, Angela Merkel. Njih odlikuje odlučnost i snaga uma.Ali svaku ženu , pa i plavušu naravno, koaj ima takve osobine odmah okarakteriziraju kao tešku i neljubaznu. Izgleda da je u muško-ženskom odnosu problem znati što hoćeš i doseći to. Samo zahvaljujući svojim naporima uspjevamo imati i obitelj i dom, baviti se istraživanjima, pisati doktorate, operirati, voziti zrakoplov, baviti se mikrotehnologijom, vladati državama i na kraju u svemu tome imati ružičaste nalakirane nokte, točkaste haljinice, masu lifestyle magazina pored kreveta, voljeti nekoga, biti voljene. In memories : Ivana Orleanska, Abigail Adams, Indira Gandhi, Marie Curie, Virginia Woolf, Susan Jocelyn Bell Burnell, princeza Dijana, Amelia Earhart, Joycelyn Elders, kraljica Elizabeta I, Ana Frank, Salley Hemings, Florence Nightingale, Maya Lin, Jeannette Rankin, J. K. Rowling, Eleanor Roosevelt, Gloria Steinem, majka Tereza, Valentina Tereshkova, Babe Didrikson Zaharias, Maxine Hong Kingston, Barbara Jordan...I mnoge, mnoge druge žene svijeta.  Mary McLeod Bethune (1875 - 1955) Crnačka učitelčjica koja je otpočela školovanje u cilju edukacije mladih crnih žena.  Clara Barton osnivačica američkog Crvenog križa  Sally Ride prva američka žena u svemiru  Valentina Tereshkova prva žena u svemiru 1963  Tereshkova u frizera par sati prije svog prvog polijetanja u svemir  Tereshkova sa svojom obitelji |
Mali -> veliki korak
- 00:05 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Čitam danas neke novine kod mame i tamo su navedene i kao neslavne prognoze velikana.Između ostalog kažu da je netko iz western Uniona rekao "telefon je apsolutno nekorisna i bezvrijedna sprava.Ne vjerujemo da ce ikada naci svoje mjesto kod ljudi", začudilo me i komentar Bill Gates-a "Mislim da je najviše što možemo prodati pet kompjutera u cijelom svijetu" i još jedna njegova fulka "Mikročip nema nikakvu ulogu" , Iz Boeinga su rekli " Nikada neće moći se stvoriti letjelica koja će ponijeti više od deset osoba" A poznati kapetan Cook je izjavio negdje na Atlantiku "Ovo je najdalje u povijesti čovječanstva što će i jedan čovjek uspjeti otići"... Baš se sjetih svog donjeg teksta o Tesli koji je btw stavljen kao link na tesladownunder. ali već par dana po glavi mi se vrzmaju sjećanja vezana za moju staru kuću u kojoj su bile neke mamine stare stvari (još dok je bila djevojka). I tu između svih silnih haljina u stilu pedesetih i šezdesetih bila je i hrpa novina.I to baš ženskih časopisa. Eh, u jednom od njih sjećam se da me zapanjila reklama za usisivač a na sliejdećoj stranici reklama za veš mašinu i televizor.I to ne manje ni više nego kolor televizor.Baš sam čitala sličan tekst gdje pokušavaju ljude uvjeriti da će njihova kupovina kolor televizora biti opravdana.Da čovjek sa današnjeg stajališta ne povjeruje...  Danas smo se toliko navikli na električna pomagala da ih i ne primjećujemo.Sama sebe uhvatim kako postepeno tupim jer uopće se ne trudim pamtitit masu informacija koje mogu imati mobitelom ili internetom.Posebice mi je zakazalo numeričko pamćenje. E,pa to žena pedesetih godina nije mogla.U to vrijeme njoj su bile nedostižne te čudnovate tehničke naprave...Usisivač...A iza ide tekst u smislu"Sada ćete imati više vremena za svog supruga". Tako bi naše pra pra domaćice imale više vremena za supruga( čitaj Dean Martin ) koji bi se dovezao kući lincolnom('50.godište), skinuo šešir i pričao o popularnom radio show-u na NBC. Ženi su uvođenjem svih mogućih i nemogućih tehničkih stvarčica (namjerno ne želim reći pojam- pomagala) zaista otvorena vrata ka intelektualnom i statusnom pozicioniranju.Iz žene majke i domaćice, pretvorila se u ženu koja zna šta hoće, koja može, koja uspijeva i kojoj polazi za rukom imati i obitelj i naobrazbu i posao. U svakom slučaju cijeni se više, barem u ženskim kuloarima. Juče čitam da su naučnici uspjeli na neki način potaknuti proivodnju spermatozoida kod žena.Tako za desetak godina,po njihovim riječima, ženama neće biti potrebni muškarci za reprodukciju i produženje vrste. A već pedesetih godina evo na ovoj fotografiji vidimo kako izgleda i zabava u krevetu :  Za kraj ostajemo u tim godinama Peggy Lee - Lazar's Lounge |
Electric mind-Nikola Tesla
- 18:49 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Sasvim slučajno se razmišljanje o Nikoli tesli poklopilo sa njegovom godišnjicom rođenja. Nedavno sam čitala neki ino tisak i u oči mi upade njegovo ime.Bilo je govora o tornjevima koji su napravljeni u ruskom gradiću Istra (koja koincidencija )50tak km od Moskve.Očigledno nas mala ruska mjesta mnogo mogu iznenaditi svojim postojanjem - naime tamo se mogu pronaći bizarni artifakti i strukture militarističko znanstvenih istraživanja koja u prvi mah djeluju dosta futuristički. Misteriozni tornjevi su ustvari eksperimentalni visoko-voltažni generatori i transformatori, jedini open-air i kao takvi jedini u svijetu. Visina generatora iznosi 43 metra,voltaža 9MV, a dužina električnih munja iznosi oko 150m. Ne bih voljela biti u blizini kada pada kiša npr. A tek stanovnici Istre kada krenu misteriozni fleševi u noći...Sve više nalikuje SF filmovima nego normalnom mjestu za proizvodnju energije. Prema izvorima, kompleks je zatvoren sedamdesetih. Kako me cijela tema zaintrigirala krenula sam u net istraživanje. Slična istraživanja sprovođena su i na Aljasci u HAARP Ionospheric Research Observatory in Gakona.Istraživanja na Aljasci pokrenula su niz teorija o zavjerama, uništenju zemljinog atmosfernog omotača, te stvaranja nekih novih vrsta oružja. Svoj prilog visokofrekventnim transformatorima dala je i Australija. Na Bliskom istoku, u futurističkom stilu možemo naći ovu stambeno poslovnu izvedbu.   Gledajući sve ovo nisam mogla da se otmem dojmu kako se u cijelom svijetu Tesla poštuje i cijeni mnogo više nego kod nas.Imamo mi ulice, spomenike, znanstveno-tehnološke institute i muzeje s njegovim imenom ali, bojim se, kako naši mladi nisu upoznati s genijalnom ostavštinom koju je Nikola Tesla stvorio.Čitajući masu tekstova o njegovom životu i djelu svugdje sam našla na podatak koji nije mogao a da me ne zagrebe. Naime, u većini njih piše kako je Tesla Amerikanac srpskog porijekla.Pa zašto to Amerikanac mora stajati tamo. zar se jedna Lika ne ponosi svojim sinom? Zar jedna Lika ne želi biti dio tog velikog uma? Teslin spomenik u Gospiću miniran je 1991.godine. Tko su, zaboga , ljudi koji su minirali spomenik našega genija koji je živjeo prije 150 godina? Kulturološka sramota nanesena ponašanjem neandretalaca opijenih ratnim ludilom. Sramota i ljaga koja se sprati ne može! Prije godinu dana, taman u ovo vrijeme, na HRT gledam u emisiji Dobro jutro Hrvatska prilog o devastiranoj kući Nikole Tesle u Smiljanu. Planiraju preurediti sve do njegovog rođendana i onda dovoditi ekskurzije u posjetu. Hrvatska se nakon desetak godina nakon rata sjetila da je u tom malom selu rođen najveći naš genije.Najkreativniji mozak ikada rođen u našim krajevima, kralj naizmjenične struje, koji je ostvario ideju prijenosa električne energije u svaki ćošak svijeta, onaj koji je prozreo radio i elektro talase, patentirao 250 izuma i iza sebe ostavio njih još 700...Čovjek kome cijeli svijet zahvaljuje, diže spomenike i podučava generacije...Mi takvog čovjeka...ne vidimo... Sada, nakon svog mog pisanja...niti ne čudim se što na svim svjetskim stranicama u teslinim biografijama piše...Amerikanac. P.S. Nakon smrti Nikole Tesle 1960. Znak za magnetsku indukciju dobio ime po Tesli - T = Wb/m2 1975. Ušao u američku Kuću slavnih izumitelja 1976. Američki Institut elektroinženjerstva svojoj godišnjoj nagradi daje Teslino ime 1978. Margaret Cheney objavila dosad najbolje napisanu njegovu biografiju "Tesla-čovjek izvan vremena" (Man Out of Time) 1981. Postavljen spomenik Tesli u Gospiću, rad Frane Kršinića, srušen deset godina kasnije 1983. Američka pošta izdaje marku s Teslinim likom 1984. U Sacramentu formiran hard-rock band "Tesla" 1997. U posebnom izdanju magazina Life uvršten na 57. mjesto popisa 100 najutjecajnijih ljudi u posljednjih 1000 godina 2005. Izabran među 100 najzaslužnijih Amerikanaca u okviru javnog glasanja u organizaciji američke televizije Discovery. |
ŽIVOTNI PREOKRET
- 13:15 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Kako često radite promjene u svom životu, kako se nosite sa situacijama drugačijim nego ste navikli, šta vas inspirira da to uradite i da ustrajete u svojim ciljevima? Imate li uopće točno odredjen cilj u životu, neku odrednicu ? Što činite da "zgrabite priliku" za last train? Poznavajući sebe, u stanju sam donijeti odluke koje bi meni ili nekome drugome promijenule život u potpunosti. Često se pitam "šta bi bilo...", no i iskreno, plašim se toga "šta bi bilo". Krenem razmišljati a te moje odluke se redjaju...majčinstvo, udaja, prestanak obrazovanja, otkaz, nova zapošljenja, nastavak obrazovanja, prekidanje prijateljstava ... Nekako, nikada se nisam voljela usporedjivati sa drugim ljudima, nisam htjela biti samo kamenčić u kamenolomu, ja sam htjela biti prepoznatljiva...biti zadovoljna samom sobom i onim što činim. Lifelong pitanje je gdje sam ja u svemu što se dešava oko mene...I onda slijedi quit... Jesam li nestalna? Tek tako , rušim nešto što gradim dugo i krenem u neizvjesnost.Još uvijek primjetim da mi je posao najbolji katalizator promjena. Brzo nadjem drugi posao i brzo se snalazim u sasvim drugoj branši. Jesam li snalažljiva ili samo imam ludu sreću da sve ipak dobije smisao i ostvaren cilj? Nekada se osjećam strašno umornom ali vidim da nema drugog izlaza, ustvari, možda ima ako ostane na toj stagnirajućoj ubitačnoj razini, ali čovjek mora ići za svojim bilom. Ali šta se dešava kada životni preokret ne napravite vi, kada vas zapahne situacija u kojoj ste u podredjenoj situaciji? Preokret je tu, a vi ste nespremno uhvatili loptu i okrećete se oko sebe... Po meni, čovjek se ne miri lako sa svim situacijama.Treba vrijeme, način...treba izlaz, smisao... Sjećam se kada je bio rat, kada nije postojao nikakav smisao koji bi me izvukao iz melankolije i razočarenja, kada nije postojao ama baš nikakav izlaz za mene da to prevazidjem, onaj osjećaj, ona dešavanja...ja sam čitala...danima...ja sam samo čitala. Brda knjiga...netko je bacao knjige, ja sam ih skupljala, čuvala i čitala.To je bio neki smislen izlaz iz besmislene situacije. Osobno, nisam postigla što sam htjela, znam da mogu više ali nisam imala mogućnosti...Imala sam poslovne uspjehe na nekim drugim poljima ali ne i na onom koji sam očekivala prije rata. Kada je počeo rat rasplinuli su se svi moji napori koje sam poduzimala do tada, više ništa nije značilo to što sam bila djak generacije, zavidan prosjek, stipendija...Iz nekih sputavajućih okolnosti nisam otišla iz grada i zapečatila sudbinu na desetak godina.I bila sam odmah svjesna toga da nikada više te prilike neću imati...Ali tada je bilo važno preživjeti i opstati. Tako sam naučila koprcati se godinama, od ničega stvoriti nešto, naći nove načine za dokazivanjem da mogu više, da imam potencijala..Od svih poslova na svijetu još samo u Aluminijumu nisam radila. Naučila sam snaći se u svakom okruženju.A to me u školi nisu naučili... I dalje sam svjesna da učenje nikada ne prestaje, sama po sebi volim napredovati, volim učiti, nikada mi nije bilo problem sjesti i naučiti nešto...Volim procjenjivati kvalitetne situacije i izvući najbolje iz njih. Nadam se, ne još bolje, znam , neću nikada dopustiti sebi da ne ispunim svoje snove, još sam mlada i još uvijek imam svoju viziju života. |