Oni koji su otisli prije nas jesu kod Boga

Ako mislimo na nase pokojne prijatelje samo kao na mrtve, onda se u svojoj boli osjecamo prepusteni sami sebi. Ali, ako umjesto takvog razmisljanja, usmjerimo svoj pogled na ono veliko mnostvo koje stoji pred Bozjim prijestoljem i ako vjerujemo da su nasi dragi medu njima, mozemo zivjeti u njihovoj prisutnosti jos vise nego kada su bili s nama na zemlji. S mrtvima ne mozemi imati neko zajednistvo, ali mozemo sa svetima, s onima koji zive kod Boga.

Medu svima onima koji sada stoje pred Bogom mozemo prepoznati neka vrlo poznata i draga lica. Kad smo zivjeli zajedno s njima, izgledali su mozda sumorno i istroseno, crte njihova lica svjedocile su bol i probleme. Sada zrace radoscu i prozeti su Bozjom vlastitom slavom.

Ako jedino razmisljamo da su nasi dragi zauvijek otisli od nas, onda ne mozemo nista drugo nego zalovati. Ali ako razmisljamo kako oni sada zive medu svetima kod Boga, zalovanje nestaje i obuzima nas veselje i radost.

Ne zaboravi one koje si jedanput ljubio! Ljubav je najvjernija, ona ne moze potamniti ili se smanjiti zato sto su nasi dragi napustili zemaljski zivot. Tvoji prijatelji koji su preminuli otisli su k Bogu. Onaj tko se potpuno nije odvojio od Boga i tko se Bogu nije zatvorio, kroz smrt ulazi u Njegovo zajednistvo. Ljubav koju ti mogu i zele dati sada je puno, puno veca nego sva ljubav koju su ti pruzali i davali ovdje na zemlji. Njihova ljubav prema tebi je porasla, i oni zele takoder da i tvoja ljubav prema njima poraste.

Wilfrid Stinissen, OCD