Sveti Franjo

utorak , 04.10.2011.

Sveti Franjo

"Mnogo prije nego što se Franjo rodio je Crkva, koja je jednom u svom središtu imala Krista i bila s njim u toplom zagrljaju ljubavi, počela ličiti na piramidu s Bogo-čovjekom na svom vrhu i grešnicima u svojoj bazi. Strme kosine djelovale su tako kao da se uz njih možeš popeti samo golemim ljudskim naporom uz dar milosti koji dolazi s vrha ili uz pomoć drugih svetijih duša koje su već dosegle vrh.
Očito je da uopćujem stvari, ali samo tako možeš sagledati jednim pogledom stanje koje je Franjo trebao preoblikovati.
U jednom nadahnutom koraku odbacio je iza sebe tisuću godina i čovjeku ponovno otkrio evanđelje u svoj njegovoj jednostavnosti, a zatim ga dijelio svima, svojoj braći u zajednici koju je osnovao i svijetu kojemu se predao da mu služi.”

(...) "Nije stoga čudo da je Franjina najdublja želja bila otići u tu Svetu Zemlju. Ne iznenađuje da je, kad se vratio, zapalio u srcima svih ljudi vatru ljubavi našeg Gospodina koja je njega zahvatila, koja je došla svima i koja je izabrala doći k nama kao nejako djetešce na prvi dan Božića.
Nije ni čudo da je za sebe i svoje prijatelje seljake sagradio štalicu na obroncima brda Greccio, visoko iznad doline Rieti i pozvao sve koji mogu doći da mu se pridruže u proslavi Spasiteljeva rođenja. Ta je svečanost obojila njihovo sjećanje iskustvom, koje će im nadahnjivati srca cijelog života.
Nadahnuće siromaška iz Assisi-ja, ta štalica koja je od tog vremena našla put u svaku kršćansku kuću, simbolizira ponovno rođenje Kristova čovještva i nalazi se u srcu kršćanske duhovnosti. No to nije bio kraj Franjine vizije. Na neki je način to bio tek početak jedinstvene i sveobuhvatne vizije koja je bila dublja od ijedne prije nje.
Vidiš, on je bio zapanjen činjenicom koja je potresla i cijeli svijet, da je u planu Božjeg stvaranja najvrednije da je Kralj, u komu je sve stvoreno, izabrao da dođe na svijet kao bespomoćno dijete kako bi mogao postati bratom svim ljudima, brat Isus kako ga je Franjo zvao. Ako je sve na svijetu stvoreno u bratu Isusu, tada prirodno, i cijeli svijet mora biti bratstvo. Veliki je grčki filozof Platon rekao da je svijet zatvor, a muškarci i žene su samo zatvorenici u njemu. Engleski dramatičar Shakespeare je rekao da je cijeli svijet pozornica, a većina ljudi i žena su glumci koji igraju svoje uloge. Predsjednik Sjedinjenih Država Amerike je rekao da je svijet tržnica, a muškarci i žene koji tu žive su ili prodavači ili kupci. Jedino je Franjo iz Assisi-ja rekao da je svijet bratstvo i svi u tom bratstvu su, prirodno, braća i sestre jedni drugima.
Nisu samo brat Franjo i sestra Klara, nego su tu i brat Sunce i brat Mjesec, brat Vuk i sestra Ovca, brat Oganj i sestra Voda, jer sve je stvoreno u bratstvu i u zajednici s Ocem koji ljubi svakoga i sve što je stvoreno i što je od početka u njegovu zagrljaju.

(...)"On i njegova braća obavezali su se živjeti kao što je živio Isus i njegovi učenici prije uskrsnuća. Franjo je shvatio da postoje tri neodvojiva dijela takvog načina života.
Postoji pustinjački ili osamljenički život, život u zajednici i apostolski život. Sva su tri neodvojivo povezana i ne postoji autentični franjevački život ako nedostaje ma i jedna sastavnica. To je način života koji je Franjo izabrao za sebe i svoje sljedbenike kao duhovnu strukturu koja će im omogućiti da žive život neprekidnog obraćenja srca. Ovo neprekidno obraćenje srca otvora ih bratskoj Božjoj ljubavi, a Sveti Duh ih povezuje u brižno bratstvo koje se ljubi, tako da će, kad budu propovijedali, njihova poruka biti predana svijetu i prije negoli otvore usta. To je razlog zašto su prva braća sebe nazivala pokajnici iz Asissi-ja, jer je njihova prva zadaća bila vježbati pokajanje da bi mogli propovijedati. Poput njihova oca Franje, i oni su nasljedovali Isusa tako što su se neprestano povlačiti u osamu, gdje su vježbali unutarnje pokajanje srca. Tek tada su bili sposobni primiti nešto od punine života i to kasnije dijeliti s braćom u zajednici. Samo na tom putu mogu postići savršenstvo i utjeloviti Isusovu molitvu na Posljednjoj večeri i tako postati znak svijetu da je bratstvo ljudi moguće, a to je ono što žele proširiti na sve ljude.
Znajući da je sve to nemoguće bez Božje ljubavi, Franjo je želio zapisati u svojim pravilima da je stvarni poglavar njegova reda Duh Sveti, ali konačni je nacrt bio napisan prije negoli je uspio to i učiniti."

David Torkington, Prorok (str. 88-94)

Andeli cuvari

ponedjeljak , 03.10.2011.

Andeli Cuvari

Nema putovanja prema izvorima
Koje andeli vec ne prate;
Nema borbe protiv sjena
U kojoj oni ne pomazu svojom snaznom rukom.
Nema nocnoga bdijenja
Koje oni ne prate svojom sutnjom.
I nema uspona prema zori
U kojem oni ne pokazuju i ne otvaraju put.

(Iz knjige "Sunce izlazi nad Asizom", Eloi Leclerc)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se