Obilovati

Došao je da život imamo. U izobilju da ga imamo. I da budemo rasipni životom koji od njega dolazi. Htio je da se pritom ne uznemirujemo što ćemo jesti. Što piti. U što se obući. U čemu se voziti. Kakvim se mobitelom koristiti. Kako osmišljavati dokolicu. Kako se uklopiti među uglednike svog vremena. Kako si osigurati ne samo bezbrižno sutra, nego dosjetljivošću preduhitriti svaku moguću materijalnu oskudicu. Htio je da se ne izmorimo nevjerom. Da ne iscrpimo dušu samodostatnošću. I da nam oči budu ispunjene svjetlom.
Ne prašinom.

Glasom punim sigurnosti tvrdio je da će se onima koji se zauzimaju za Kraljevstvo i pravednost njegovu sve ostalo nadodati. Sve što im bude potrebno da bi se, ne tražeći pritom za sebe nikakve probitke ni zasluge, ubrojili među njegove pravednike. Među poslužitelje njegova Kraljevstva. Među poslanike njegova Duha.

Htio je da obilujemo Duhom njegovim. Da materijalno u nama ne nadvlada duhovno. Da materijalno oko nas ne zakrije duhovno u nama. Da materijalnim kojim smo se opremili, ne zbunimo one u potrebi, one koji od nas očekuju duhovno. Jer budemo li obilovali materijalnim, kako ćemo razumjeti one koji njime oskudijevaju? Budemo li odviše skrbili o materijalnom, kako ćemo dospjeti posvetiti se duhovnom? Kako uzrasti u jednodušnosti?

Strepio je da ćemo, bude li u nama prevladala zabrinutost za materijalno, sablazniti one koji pamte da nije moguće služiti Bogu i bogatstvu. Da ćemo mnoge neodlučne, ali i mnoge bezazlene duše odvratiti od njegova Kraljevstva. I da ćemo se, i ne znajući, ubrojiti među one koji lome napuknute trske i gase stijenj što tinja.

Znao je da će one koji se odazovu poticajima njegova Duha mnogošto bolno snalaziti. Da će na mnoge načine stradavati. Živjeti izloženo, moguće i krajnje izloženo. Ali i to nam je rekao: tko se odluči za snagu Duha njegova, odlučuje se za nesigurnost u očima svijeta. U očima prolaznosti.

Došao je oganj baciti na zemlju. Obdariti nas Duhom svojim. Ali govor njegova Duha ne dopire do mlakog srca. Ne može se mlakošću posvjedočiti.

Oslobodi, Gospodine, naša srca sporosti da budemo ljudi tvoga Duha!


Stjepan Lice