Sad i ti možeš

S groba je odvaljen kamen.
Sad i ti možeš prići. Osvjedočiti se.
S Marijom Magdalenom, Marijom Jakovljevom i Salomom.
Sa Šimunom Petrom i Ivanom.
I upoznat ćeš ono što ti oko nije vidjelo, što ti uho nije čulo, što ti se u srcu nije udomilo.
Upoznat ćeš život onkraj skučenosti.

Priđeš li, naći ćeš srce svog života uredno položeno uz mjesto gdje je bilo Isusovo tijelo
Naći ćeš svoje srce. Cijelo.
Kakvo nikad nije bilo.
Naći ćeš sve svoje rane. Sve svoje nade.
Sve riječi. I one prešućene. I one neisplakane.
Prepoznat ćeš sve razloge.
I onaj da je ljubav hitrija od svih razloga.
Naći ćeš svoj bezazleni dječji smijeh. Onaj razdragan.
Hrabrost da budeš ono što jesi.

I sve će biti prožeto istim svjetlom.
Svjetlom koje obnavlja.
Koje ne dijeli. Čak ni dan od noći.
Čak ni tebe novog od tebe starog.
Jer govor uskrsne svjetlosti govor je drukčijih putova.
I nije potrebno zatvoriti oči. Okrenuti glavu.
Potrebno je samo poći u susret.

Potrebno je samo svući skučenost sa svega što jesi.
Odjenuti se u raspoloživost.
I dopustiti svome srcu da bude.
Da živi uskrsnu zbilju.
Onako kako ga Duh upućuje.
Da bude budno.

Jer kamen je odvaljen. I ljubav te obasjava.
Budi protočan njezinoj svjetlosti.
Posluži joj.

Stjepan Lice

Sretan i blagoslovljen Uskrs i neka ti je srce prepuno radosti!