Neka mi bude po rijeci tvojoj

četvrtak , 25.03.2010.

Blagovijest

Kad joj se ukazao andeo Marija je bila tek mlada djevojka, takoreci djevojcurak. U vremenu u kojem je zivjela njen pristanak, njeno "DA" Bogu, znacilo je ne samo neodobravanje i osudu, prezir okoline, nego i moguce kamenovanje. Uz sve to, znala je koliko ce boli nanijeti dobrom Josipu. Mogla je tek slutiti i buducu patnju, progonstvo i mac koji ce joj jednom probosti dusu. Uprkos tome, ona se odrekla svake sigurnosti, svih mladalackih snova i planova za zivot i izrekla potpuno predanje, ne samo rijecima, nego i svim srcem: "Evo sluzbenice Gospodnje, neka mi bude po rijeci tvojoj." Mogla je reci ne, ali Bog je racunao na njenu poniznost i cistocu srca i tako Marija postade Jedna i Jedina, Majka Spasiteljeva.
No, svatko od nas dio je Bozjeg plana i pozvan na predanje zivota, kako bi imao zivot u punini. Isus govori: "Majka moja i braca moja - to su oni koji slusaju rijec Bozju i vrse je." Ovo nema veze s izvanjskim oblicima poboznosti. Isus od nas trazi obrezanje i predanje srca, a to znaci bolno umiranje ega. To je tezak put, ali jedini koji vodi do postizanja one duboke nutarnje radosti, koju nam nitko oduzeti ne moze.

Peter Kreeft kaze: "Nitko tko je ikad rekao Bogu 'Neka se vrsi volja tvoja' i to mislio svim svojim srcem, nije promasio pronaci radost - ne samo na nebesima, ili negdje dalje u buducnosti, nego upravo ovdje, na ovom svijetu, bas u ovom trenutku, ovdje i sada. U samom cinu samopredanja Bogu je radost." Zelim ti, kao i sebi, da iskusis ovu radost. Marijinu radost.

Zadržati pogled na znakove nade

ponedjeljak , 01.03.2010.

Preobrazenje

Ljudima su potrebni znakovi nade koji bi im pomogli u tamnim i opasnim trenucima. Za Abrahama su to bile milijarde zvijezda na pustinjskom nebu, znak koji mu je sam Bog dao kao zalog svoga obećanja da će, iako još nema djece, steći nebrojeno potomstvo i obećanu zemlju. (...) Takvi su znakovi bili potrebni i Isusu i njegovim učenicima. Bog, Otac, darovao im je čudo Isusova preobraženja...
Ovdje se radi o jednom silnom događaju. Isus je u molitvi, mijenja se njegovo lice kao i odjeća. Pridružuju mu se dva čovjeka: Mojsije i Ilija; oni zastupaju Zakon i proroke prvog Božjeg saveza s njegovim izraelskim narodom. Isus i učenici govore o Isusovu završetku koji se treba dogoditi u Jeruzalemu i tako im postaje znakom nade. Ispunjenje njegova života je povratak Ocu, otvaranje konačne obećane zemlje, koju je Bog obećao Abrahamu.
Na ovoj se točki susreću oba biblijska čitanja. Učenici najprije spavaju. Kad nakon buđenja vide Isusa s Mojsijem i Ilijom, Petar postaje praktičan i želi ovo neshvatljivo zadržati u trima kolibama. Tipično ljudski: pribaviti sigurnost, zadržati sreću.
Ali, Bog se umiješao. Kao oblak, u čijoj ih sjeni hvata strah, on opkoljuje svoje učenike, a jedan glas potvrđuje Isusa kao izabranoga Sina, koji zaslužuje poslušnost. Ovaj je susret Petru oduzeo dah. Međutim, on je prepoznao jednu stvar o kojoj piše u svojoj poslanici (2 Pt 1,19): da im je sam Bog dao ovaj znak veličine i veličanstva Isusova, „kao svjetlo koje se pojavljuje na tamnom mjestu dok ne svane dan i ne pojavi se jutarnja zvijezda…“
Petar je, nakon svega, uvidio da je doživljaj preobraženja prije Isusova puta u smrt, njemu i drugim učenicima Bog poklonio kao znak nade da ne bi izgubili vjeru na putu prema Golgoti i pod križem. Oni su i najtamnijoj noći trebali u svojim srcima nositi nepobjedivu nadu: da Bog vodi put obećanog Mesije do njegova završetka, kako je obećao...

Ruth Kreutzberg

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se