Maloj PRINCEZI

srijeda , 30.09.2009.

I reče Bog:
„Nek' jesen godine ove
kasnije dođe…
Prvo mora kolona ljudi
da prođe…“

A kamo idu svi ti ljudi ?

„Tiho, tiho – da se ne probudi…
Za sve je kriva jedna PRINCEZA
koja je zaspala ispod breza…“

I ode jesen u krajeve druge,
jer znala je ona:
PRINCEZA umorna bila nije,
ona se samo od nas – malo krije.
Al' vidi jesen gdje Otac ju čuva
i gdje su joj puti;
ona već sada igra se s njom,
al' žao joj – ljudi.
U onoj koloni.

Jer Bog im još ne da
trenutak taj mio
kada će opet gledati sretni
tu igru svoje male PRINCEZE,

daleko, daleko……od one breze.

23/24.9.2009.g.G.

Verica


I onima koji ostaju - putokazima na putu kući - bit će teško... Ali povezanima u ljubavi, u prijateljstvu, nema više rastanka. Dosjetljivost prijateljske ljubavi uvijek nalazi načina da ostavi poneki znak, sponu, sakrament trajne povezanosti...

Marija Kunic, iz Zapisa o "MALOM PRINCU"

prijateljica lija

komentiraj (6) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.