Teta Ana

Teta Ana je ona u cijem domu i srcu sam uvijek bila dobrodosla. I ne samo ja. Mnogi su prosli kroz njen stan i u njemu nasli utociste na neko vrijeme. Gledala je svaku priliku da ucini dobro sto nezamjetnije, sto tise. Njena parola uvijek je bila "Moli i radi" i tako je provela svoj zivot domacice unoseci puno duha u sve svoje i najsitnije svakodnevne obaveze. Tko god je poznavao tetu Anu slozit ce se sa mnom da je ona i u svojim osamdesetim godinama bila lijepa zena. Jos uvijek su na njenoj pojavi bili prisutni tragovi mladalacke ljepote, ali ono posebno sto je krasilo njeno lice u poznim godinama zivota bila je ljepota dobrote koja je zracila iz njenog pogleda i osmijeha. Cula sam da kazu ovako: "U mladosti imas lice kakvo dobijes, u starosti kakvo zasluzis." A teta Ana je koji put znala reci (ne misleci pritom na sebe, nego promatrajuci svijet oko sebe i zivotne price koje su se odvijale pred njenim ocima s mudroscu svojih godina): "Sto si bolji, bit ce ti na ovom svijetu gore." Teta Ana je sve do skoro bila zdrava i jako pokretna, ali posljednjih nekoliko mjeseci zivota bila je veliki patnik. Tko zna ciji je sve teret kriza preuzela svojim trpljenjem. Bila je jedna od onih koji trpe suteci i sa osmijehom i nikada nije trazila nista za sebe. Bila je jedan od mojih andela u ljudskom oblicju. Zagledana u njenu sliku i u sve ono sto je pohranila u moje srce, znam da se isplati biti dobar. Jer, kraj ovog hoda, pocetak je novog.

Blazeni cista srca, oni ce Boga gledati.