Život, onaj dublji (2. dio)

25.11.2008.

rekindle

Trebalo mi je dugo da pretocim u rijeci ovaj zapis moga srca... Anna Marijina smrt protresla je iz temelja moje bice i moju vjeru. U meni se radalo tisucu pitanja Bogu. Razmisljala sam o tome kako je Anna Maria bila vitalna i zdrava, kako je mogla i htjela jos mnogima donijeti utjehu i pomoc... Razmisljala sam o mladom sveceniku koji je vozio auto u kojem je ona nastradala, o teretu koji se srucio na njegovu dusu. Mislila sam na njene sinove koji su, mada punoljetni, jos vrlo mladi. Nisu se potpuno bili oporavili ni od oceve smrti, koja ih je zadesila u njihovim najosjetljivijim godinama. Telefonski razgovor tih dana s jednom od njenih sinova pogodio me do dna srca, njihova bol bila je i moja bol. Maja mama je isla u Prijedor na misu zadusnicu i pricala mi potresna svjedocanstva ljudi poslije mise. Najdirljivija je bila prica jedne zene koja je govorila kako je Anna Maria, saznavsi da ta zena nema ni jednog para cipela, odmah skinula s nogu svoje cipele i ponudila joj da proba i uzme ako joj odgovaraju. Osvjezila je ta prica u meni sjecanje na one dane kad sam bila jos vrlo mlada i u potrebi. Rekla sam Anni Mariji da ima lijep dzemper, a ona ga je odmah skinula i dala meni.

"I ako (prijatelj) mora upoznati vasu oseku, neka upozna i vasu plimu". Anna Maria nam je dosla u posjetu kad su mome sinu bila 3 mjeseca, a ja jos zbunjena mama, preplavljena emocijama. Donijela je jedne male, posve male djecje klompe, koje je izradio njen otac i igracku kojom su se igrali njeni sinovi kad su bili bebe. Bio je to poklon koji se ne moze kupiti nikakvim novcem, poklon u kojem su sadrzane uspomene i radost dugo zeljenog i iscekivanog majcinstva, te shvatih da sam ja sada primila tu baklju u ruke.

Tekst brata Andela (Stjepana) citala sam puno puta tih dana nakon njene smrti. A onda mi pod ruku dode knjiga "Zivjeti kao Ljubljeni" Henry J.M. Nouwena. Desilo se to bas nekako tako kao da je knjiga mene trazila i pronasla, a ne ja nju. Citajuci je , cinilo mi se da sama Anna Maria, s one druge obale, odgovara na moja pitanja rijecima svoga zemljaka i uvodi me u zadivljujuci misterij.

Nase najvece ispunjenje kao ljudskih bica je u davanju sebe drugima. Postajemo u pravom smislu ljudi kad dajemo sto nam je moguce dati - osmijeh, poljubac, zagrljaj, blagoslov, rijec ljubavi i ohrabrenja... Kao ljubljeni sinovi i kceri nebeskog Oca, trebamo postajati KRUH jedni drugima, kruh za ova svijet. Najveci dar koji mozes drugom dati nije nikakva stvar niti novac, nista izvan tebe, nego tvoja vlastita radost zivljenja, tvoja nada, ljubav, unutarnji mir i spokoj. Pozvani smo davati se ne samo u zivotu, nego i u smrti, ne samo zivjeti za druge, nego i umirati za druge. Za one koji znaju da su ljubljeni, da su odabrani, blagoslovljeni, razlomljeni da bi mogli biti dani svijetu, smrt je konacni akt davanja. Posto je ljubav jaca od smrti, smrt ima sposobnost produbljivanja veza ljubavi, novog i radikalnog zajednistva, nove bliskosti. Tek posto je Isus napustio svoje ucenike, oni su poceli shvacati sto je i koliko im je on znacio. A to je istina i za sve one koji su umrli u ljubavi.

Mi mozemo biti male, nevazne sluge u ocima svijeta, ali kad shvatimo da nas je Bog odabrao za cijelu vjecnost, poslao u svijet i blagoslovio, dopustio da prodemo misterij patnje, povjerovat cemo u plodnost nasih malih zivota. Jedan od najvecih cinova vjere je povjerovati da je vrijeme koje zivimo na ovoj zemlji malo sjeme sasadeno u veoma plodno tlo. Da bi to sjeme dalo plod, ono mora umrijeti. Svaki mali cin vjere, zracak nade, znak ljubavi, rijec oprastanja, djelic radosti ce se umnazati i umnazati, sve dok ima ljudi koji ce se od toga hraniti... i jos ce preostati.
Nase vrijeme na ovoj zemlji je dio mnogo veceg dogadaja koji se proteze izvan granica naseg rodenja i smrti, koja je prijelaz u zagrljaj Onoga koji nas je pozvao u svijet i cija je ljubav vjecna.

''Dragi prijatelju, to je sve što želim reći: Ti si ljubljeni! Nadam se da cujes te rijeci izgovorene sa svom njeznoscu i snagom koju ljubav moze sadrzati. Moja jedina želja je učiniti da te riječi odzvanjaju u svakom kutu tvog bića. Najveći dar koji ti moje prijateljstvo može dati je dar tvoje ljubljenosti. Nije li to bit prijateljstva? Davati jedni drugima dar svoje ljubljenosti. "
Cula sam i saljem dalje...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se