Anna Maria Aerts Volkers (21.6.1944-17.10.2007)

petak , 17.10.2008.

Anna Maria Aerts Volkers


Danas je godisnjica smrti moje drage prijateljice. Ovo je pismo koje sam uputila svojim prijateljima prije godinu dana, povodom njezine smrti. Nesto sto zelim podijeliti danas i s vama, dragi moji znani i neznani...

Dragi moji,

Radovala sam se ovim slobodnim danima koje imam poslije duzeg vremena, razmisljajuci sto cu sve uciniti za svoju dusu. Kao prvo, napisati poruku prijateljima koje nosim u srcu... Htjela sam podijeliti s vama neku svoju radost, a ispalo je, na zalost, tako da dijelim sada s vama svoju tugu, ali istovremeno i zahvalnost za dar jednog velikog, za mene tako dragocjenog prijateljstva. Za dar jednog izuzetnog zivota, koji je i mene, koja sam imala srecu da je poznajem, toliko obogatio.

Mama mi je u petak rano ujutro javila da je u prometnoj nesreci poginula moja draga prijateljica Anna Maria. Desilo se to u srijedu , 17.10, navece, u okolici Bosanske Dubice. Anna Maria je, kao i toliko puta prije, doputovala u Bosnu u misiju dobra, cineci ono sto je najvise voljela i tako ju je zatekla smrt. A cule smo se prosle subote i ona mi je sva sretna rekla da ide u Bosnu i da ce posjetiti moje roditelje u subotu, 20.10. Sok, suze, bol u grlu, bol u dusi ... Tesko je izgubiti prijatelja, pa kad se i zna da je taj prijatelj otisao Kuci, u zagrljaj svom Stvoritelju.

Za Hrvate banjalucke biskupije (ali ne samo za njih) Anna Maria je bila velika dobrociniteljka, njihova Majka Terezija. Ova Nizozemka imala je u srcu veliku ljubav za Bosnu, za ove jednostavne ljude kojima je pomagala. "Tjesite, tjesite moj narod, govori Bog vas." Samo dragi Bog zna koliko je suza obrisala ova zena, koliko rana na dusi povila, od kako je 1992, kada je poceo rat, zapocela svoju misiju. Kolikim je samo ljudima konkretno pomogla svojom dosjetljivom ljubavlju. Koliko je prasnjavih seoskih puteva prosla noseci pomoc, trazeci one u potrebi. Jednog djecaka oboljelog od leukemije uzela je k sebi u Nizozemsku da bi mu omogucila lijecenje. Neki su zahvaljujuci njoj dobili krov nad glavom - montazne kucice, neki ovce, nekoliko zena prehranjivala je prodajom priglavki koje su one plele (a koje je ona jako slatko sa svojim akcentom zvala "papuce") ... A svi su dobili puno ljubavi, ono najvaznije - osjecaj da ih netko voli, brine za njih, da ima netko za koga oni nisu tek ljudi drugog reda. Vratila im je ljudsko dostojanstvo. I sve ovo cinila je s tolikim zarom, voljom i energijom da je svojim zivotom pokazala koliku razliku u svijetu, koliko dobroga, moze uciniti samo jedna osoba ispunjena ljubavlju, vodena od Ljubavi. "Vjera bez djela je zdjela bez jela". Anna Maria je bila otjelotvorenje vjere pretocene u djela. Elizabeta Ugarska moga zivota, nasih dana. Udovica, brizna majka dvoje djece, koji su sada vec odrasli mladici. Ima puno simbolike u tome sto je presla s ovog svijeta Ocu bas u Bosni, kojoj je dala svoje srce.

A kako sam ja upoznala Annu Mariju? Bilo je to u Zagrebu, prije tocno 13 godina, u listopadu 1994. U ono tesko ratno vrijeme kad sam bila odsjecena od svojih najblizih - mame, tate, sestre, necaka. Nisam ih bila vidjela vise od dvije i po godine, nismo se mogli cuti ni telefonom. Mama je uspjela preko Caritasa s biskupom Komaricom doci u Zagreb na nekoliko dana. Tog jutra sam je ispracala, a Anna Maria je ispracala biskupa Komaricu. Vracali su se nazad. Nisam je bila primijetila, jer sam bila previse obuzeta svojom tugom, mislju kada cu opet vidjeti mamu, dok su mi se suze slijevale niz lice. Ali je zato ona mene primijetila i zagrlila. Kad sam se okrenula, vidjela sam srednjovjecnog andela, plavokosog i plavookog, koji mi na engleskom rece da se zove Anna Maria i da je iz Nizozemske. To je bio moj prvi utisak o njoj, koji me zapravo nikad nije ni napustao. Pozvala me na caj i tako je zapocelo nase prijateljstvo. Nasi su se zivoti sudbinski isprepleli, isla je sa mnom u Vojnic kad su moji tamo bili, bila je dva puta kod mene ovdje. Vidjele smo se kad sam dolazila iz Kanade prvi put u posjetu svojima, a ovaj drugi put smo se, na zalost, mimoisle samo za koji dan. Rekla mi je da sljedeci put moram putovati preko Amsterdama i ja sam joj to obecala kad smo zadnji put razgovarale. Tesko mi je prihvatiti da je u ovom zemaljskom zivotu necu vise sresti, da necu cuti njen glas koji je odzvanjao radoscu istinskog glasnika Radosne vijesti. Ali u srcu znam da sam, izgubivsi veliku prijateljicu ovdje na zemlji, dobila zagovornicu na Nebu.


Ovdje prici nije kraj, nastavak slijedi....

Gospodine, učini me oruđem svoga mira...

subota , 04.10.2008.




"..Jer tko se daruje prima;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
i tko umire sebi,
rađa se za vječni život."

I danas, gotovo osam stoljeća poslije svoje smrti, sveti Franjo nastavlja puniti srca svoje braće i sestara, unutar i izvan franjevačkih redova, radošću i mirom. Neka vam na današnji blagdan i uvijek bude radost i mir u srcu!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se