CuRiCa BeZ pJeGiCa

Ovaj post posvetila bih dvjema osobama. Jednu znam od kad sam još išla u osnovnu, a drugu sam upoznala tek kad sam krenula u srednju.

Mnogi znaju da sam prvo išla u farmaceutsku i onda se nakon prve godine premjestila. Niko iz moje osnovne nije išel s menom u razred i nisam poznala nikoga. I tak sam se prvi dan prvog razreda upoznala s jednom curom koja mi se odmah činila ok (da ju nazovem nina). Družile smo se cijelu godinu i postale prave prijateljice. Jer jedna godina ipak nije malo. Sedele smo skupa. Mogla bih reći da mi je postala prava prijateljica. Stvarno je bila uz mene u svakom trenutku. Kad sam joj u petom-šestom mjesecu rekla da se na jesen budem premjestila u medicinsku, bilo joj je užasno žal. Rekla je da se naše prijateljstvo bude promijenilo. I bila je u pravu naše prijateljstvo se je promijenilo. Ali samo mojom krivnjom. Odbacila sam je zbog jedne druge osobe (a nju da nazovem ana), za koju sam mislila da je puno kvalitetnija i bolja osoba od nje,ali gadno sam se prevarila, rekla mi je da biram između njih dvije. Izabrala sam tu drugu osobu-anu. Oko Božića sam se posvađala s ninom oko banalne sitnice. Iz buhe sam napravila slona, samo da udovoljim ani i dokažem joj da mi nina ništa ne znaći. Znala sam kaj sam napravila, ali i dalje sam vjerovala da sam u pravu. S vremenom sam otkrila kakva je zapravo ana ( a ko da sam ja kaj bolja od nje) i sve manje smo se družile. Sad jedva da se i pozdravimo. Idemo jedna pokraj druge ko da se nikad nismo ni poznavale. A što sam uopće i mogla očekivati tko ti kaže da moraš birati između nje i još jedne druge osobe.
Na svu sreću u šestom mjesecu sam se pomirila s ninom. Ali naš odnos nije ko prije i sama znam da nikad više ni neće biti. užasno mi je žao zbog toga,ali sama sam si kriva. Od kad smo se pomirile nikad joj nisam rekla da se užasno kajem zbog svega i da bih sve učinila da bude ko prije, jednostavno bojim se sve to joj naglas priznati, ne znam zakaj. Dal je u igri moj ponos ili nešto sasvim drugo,stvarno ne znam……….

A druga osoba je moja TINČA. Znam ju do prvog razreda osnovne. No tek smo se počele družiti u petome razredu. Od tad smo najbolje. Ni to kaj ona ide u zabok, a ja u pregradu nije nas razdvojilo.
Riječi kojima bih ju opisala………….tajanstvena,optimistična,pametna,iskrena,zanimljiva,komplicirana u jednu ruku(ali pozitivno),jedinstvena……………………………………………………………….
Smatram da je ona jedna od onih s kojim ću se zauvijek družiti (barem se nadam).
Divim se njezinim postupcima, zapravo divim se njoj kao osobi. Na prvi pogled jednostavna i sasvim obična djevojka. No kad ju upoznaš,shvatiš je posebna, jedinstvena i drugačija od drugih. Veoma je tolerantna i mislim da dobro razmisli prije o onome što želi reći. Sa sigurnošću mogu reći da mi je prava prijateljica koja je uvijek uz mene. Ima svoje vlastito JA i u traganju za idealima ne posustaje ni pred kakvim zaprekama. Opet s druge strane nježna i ranjiva, još uvijek izgubljena duša koja se gradi i postaje pravo savršenstvo ( barem u njezinom slučaju).
Ne znam kaj bi više napisala, osim: Martina, volim te…………………………………. yes kiss sretan

09.12.2007. | 11:11 | 5 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

CuRiCa BeZ pJeGiCa

wHo I aM...