Lidosfera

četvrtak, 25.10.2012.

Navike

-Zvrr…zvrr!-zazvonilo je zvono iznad ulaznih vrata, nekako stidljivo kao da se samo sebe srami što remeti prijepodnevnu tišinu u zgradi bez previše umirovljenika, ali s vrlo malo zaposlenih.
No, Onanko Vutra, nezaposleni i besposleni mladić koji je stanovao na nespomenutoj adresi, nije to čuo baš tako, bezazleno, nego skoro kao protupožarni alarm koji probija bubnjiće.
Ipak, prilično je smireno prišao vratima i „bacio oko“ kroz špijunku. To o „bacanju“ oduvijek je želio nekom reći ili bar spomenuti u nekoj duhovitoj frazi, ali jednostavno mu se nikad nije ukazala prilika, baš kao ni tada…

Dvojica uštogljenih tipova u tamnim odijelima cupkali su na hodniku, onako u mjestu kao da ih obojicu tjera na wc, te se naizmjence pogledavali kao takmaci na startu neke čudne trke koji paze da protivnik ne krene prvi, na znak ili prije njega, nije se činilo bitnim. A znak je mogao biti samo zvuk škljocanja ključa u bravi ili naglo otvaranje već otključanih vrata…
Upravo tako ocijenivši situaciju, Onanko je brzinskim pogledom prema dolje provjerio da mu šlic nije otkopčan, pa glasno upitao:-Tko ste vi? Šta hoćete?
-Dobar dan, mi smo iz Ministarstva za ispitivanje navika.-rekao je onaj koji je nešto manje cupkao dok je drugi, onaj koji je gotovo poskakivao s noge na nogu, nervozno nadodao.-Gospodine, ako nije problem…ja bih morao u wc, baš me potjeralo. Mala je nužda…hehe
…mislim, nije baš mala…velika je, al' je mala…ovaj, jaka je i hitna…ali mala, nije velika…
-U, jebote! Šta napriča…-prekinuo ga je Onanko dok se i zadnja nit priče nije zamrsila do nerazmrsivosti.-…a zapravo ti se samo piša, jel' tako?
-Tako je, dobri čovječe…-podigao je malo glas „cupko“.-…i daj, jeb'o ga ti, otvori više!!!
Onanko je otključao i otvorio, a „cupko“ je nasrnuo unutra i počeo se nervozno osvrtati uokolo, na što je domaćin pokazao prema wc-u:-Tamo, na kraju hodnika.
I dok je „cupko“ žuborio mlazom po dnu školjke, onaj drugi je započeo:-Vi ste gospodin Vutra?
-Jesam, Onanko!
-Hm, kakvo vam je to ime? Pravo?
-Jok, krivo! Dobiveno, jebote! Poklonu se ne gleda u zube.
-Meni zvuči kao latinsko il' grčko…
-A meni kao Brčko…nije ni jedno ni drugo…nego, šta čekamo? Ćevape ili…zbog čeg' ste došli?
-Gospodine Onanko…jel' naglasak na prvom slogu ili…
-Ma, na kurcu! Šta 'oćete? Osim pišanja!
-Pa, rekao sam već, mi smo iz ministarstva za ispitivanje navika građana…
-Ma, za isisavanje muda…nikad čuo! I kako ispitujete, anketirate?
-A neee…-pojasnio je napokon službenik.-…pratimo vaš internet promet…i navike…znate ono, gdje surfate, koje stranice pretražujete, koliko vremena provodite, kako često i tako…
-Ma, nemoj….i šta onda?
-Onda…gledamo koje su dobre, a koje su loše…one dobre potičemo, a loše iskorjenjujemo…pardon, pomažemo da ih se oslobodite…
-E pa, baš mi je žao…-nasmijao se Onanko.-…ali ja nemam nikakvih navika. Šteta što ste potezali čak na četvrti kat…
-Aaaa, imate, imate…-nije se dao službenik.-...i to više loših, nego dobrih. Primjerice, ove porno-stranice…svaki dan po dva sata…u prosjeku…
Uhvaćen u raskoraku, Onanko se smekšao.-Ma, nije baš svaki dan…hehe, možda tek 4-5 puta tjedno…i nije dva sata…možda tek sat-sat i po'…'ko može gledat' pornjavu dva sat…
-Vi, evo ispisa!
-Neka, neka…vjerujem. Kad se čovjek zagleda u lijepe mlade žene, vrijeme naprosto leti…
-Nisu samo mlade….ima i starih!
-E sad, ne bi baš rek'o stare…-nije se složio Vutra.-…primjerenije je reći zrele…al' bitno da nisu premlade, jel' tako?
-To nisu, imate pravo.-potvrdio je službujući.-Barem ono što sam ja vidio.
Uto je i „cupko“ izašao iz wc-a, zaboravivši oprati ruke, pa im se pridružio:-Dobar dan, opet! Vidim da vas je kolega uputio.
-Uputio? Gdje? Kamo?-zbunio se Vutra, ne vjerujući da ovaj nije oprao ruke.-Aha, mislite na špijuniranje? Jeste, jeste…bio je konkretan.
I baš kad ovaj htio nastaviti, kolega ga je preduhitrio:-Snif, snif! Što to smrdi? Da nisi i srao usput? Mislim, na brzaka?
-Misliš „uz put“ ili na wc-u?-zbunio se i „cupko“, koji više nije cupkao.-Ne, nisam…samo mala nužda.
-Onda si prdnuo!
-Nisam ni to! Možda je domaćin.
-Nema šanse!-trgnuo se Vutra.-Nikad ne prdim pred gostima! Osim ako me ne stisne, a i onda samo kad ne gledaju…ali meni, u stvari, ništa ne smrdi!?

Tada su sva trojica počeli njušiti, onako kao krvosljednici, povodeći se za smradom ili mirisom, kako se uzme, koji je postajao sve intenzivniji, a dopirao je iz dnevnog boravka, kamo ih je i odvukao, onako automatski i nekako očaravajuće…
-Šnjof, šnjof!-nozdrve su im se sve više širile, a oči maglile od tankog dima što se širio s opuška koji je dogorijevao u pepeljari na stolu na kojem se nalazio još samo daljinski…
-Opa!-uskliknuo je onaj „kao“ glavni, ali ne baš glasno.-Još jedna navika! I to…niti zdrava, nit' legalna!
-Ma, nije navika…to ja onako povremeno, rekreacijski, vikendaški…
-Pa, nije vikend! Ajd gasi!
-Čekaj, čekaj…-zaustavio ih je obojicu, mada nijedan nije pokazivao nikakve nakane, onaj treći, odnosno drugi službenik, to jest „cupko“.-…ali četvrtak je i skoro će vikend…
-A i nema političara koji nije prob'o…-nadovezao se Vutra, nadajući se da će time smekšati službenike.
-Pa i ja sam prob'o!-rekao je „kao“ glavni na spomen političara, osjećajući se ništa manje vrijedan.
-I ja isto!-dodao je „cupko“, uspravnim stavom i uzdignutim čelom ističući važnost izrečenog.
-Eto vidite…-razveselio se Onanko, napokon mu oprostivši što nije oprao ruke nakon pišanja.-…a sad će i Sulej-man…i on je prob'o, garant!
-He, he, he…baš super.-oraspoložio se „cupko“.-Volim reprize!
-Ne gledaš valjda to sranje?-iznenadio se „kao“ glavni.
-Ne, ne da mi žena!
-E, jebat' joj mater!-otelo se Onanku.
-I to što kažeš…-dodao je „cupko“.-..a nije ni tako stara…
-He, he, baš po domaćinovom ukusu…-dodao je „kao“ glavni, zaboravivši u sekundi kojem više ministarstvu pripada.-…daj daljinski!
-Daj dim!
-Evo srk! Ha, ha!
-Pfffffffff….dooo-baaar!-(u troglasu visokotonski, iznad glasa.)
-Dobra Hurem! Ha, ha!
-Dobar harem! Ha, ha!
-Dobar…ha-ha-ha…
Uto je netko slučajno pritisnuo krivu tipku na daljinskom i program se prebacio…ni manje- ni više nego na prijenos sjednice Sabora…
Na to je domaćin započeo, a gosti oduševljeno prihvatili:-Iš-iš kokoši! Ha, ha, ha…iš-iš kokoši! Ha, ha, ha…iš-iš-iš!!! Ha, ha, ha…iš-iš-iš!!!

Op-a! U slučaju komentiranja, savjetuje se izbjegavanje izjašnjavanja o tome jeste li ili ne nešto probali...da vam ne bi u trag ušli, pa na vrata pokucali/pozvonili/nedajbože nepozvani banuli neki neželjeni gosti...osim ako niste političar/ka, jer se spomenutoj kasti to očigledno tolerira, u što nas sami svakodnevno, ničim izazvani, uvjeravaju u svojim dnevno političkim istupima na razne teme...i dileme...
A ja, naravno, nisam ništa probao ja sam takav po default-u nafumaniziran

Oznake: navika, Onan, vutra, ministarstvo, Hurem, harem