Lidosfera

petak, 02.03.2012.

LAKU NOĆ-priča treća-finale

Slaba svjetlost se probijala kroz guste zavjese u mračnu sobu stana na drugom katu drugog ulaza slijeva, a dva oznojena tijela, muško i žensko, hrvala su se u ljubavnom klinču na prostranom krevetu. Muškarac je dominirao nad ženom, pa se činilo kao da dobiva bitku, dok ga je ona, nimalo gubitnički, poticala na još žešću akciju:-Ah! Ah! To, to! Uh! Uh! Daj, daj! Oooh!!!
Muškarac je bio Vedran, pomorac na „sidru“, ujedno i vlasnik stana kojeg je iznajmljivao dok je plovio, a žena je bila Petra, manekenka ne baš uspješne karijere, te njegova povremena ljubavnica još tamo od srednjoškolskih dana. Malotko je zapravo znao za njihovu strasnu vezu, a strast je, u stvari, bila jedino što ih je povezivalo. Upravo tada su doživljavali svoj treći zajednički orgazam te večeri, dok je Petra sama doživjela još najmanje dva.
I baš kad su se smirili i došli do daha, nepodnošljivi je zvuk alarma prekinuo njihov predah pred novu ljubavnu bitku:-Piuu! Piuu! Piuu!
Prva je reagirala Petra:-Što je to? Neka pljačka?
-Ne znam šta bi ovdje pljačkali.-odvratio je Vedran, još uvijek malo zadihan, pa upitao.-Da nije tvoj auto?
-Nije, pješke sam.-pojasnila je Petra, pa sarkastično dodala.-Najbolje ću još parkirat' pred tvojim stanom.
-Ako hoćeš, možeš. Meni je svejedno.
-E, meni nije.-rekla je kratko, mada se činilo da želi još nešto reći.
Umjesto nje, progovorio je Vedran:-Uuh! Noćas si nezasitna. Šta ti je?
-U subotu se udajem!-ispalila je kao iz topa, vjerojatno onu rečenicu koju je mislila izreći netom prije.-Koristim zadnje dane slobode.
Ne obazirući se previše na njene riječi, Vedran je hladnokrvno primijetio:-Hm, čudno. I moj susjed se ženi u subotu. Napumpao neku beštiju.
-Da, mene!-odbrusila je ljutito.
Na to se ovaj trgnuo, pa se odmah ispričao:-Tebe!? Uh, oprosti! Baš sam glup.
-Dobro je, nema veze. Nisi znao.-prešla je preko nenamjerne uvrede, pa zašutjela.
No, Vedran je nastavio:-Znači, on ti je momak. A jesi li sigurna za…
-Nemoj!-prekinula je očito osjetljivu temu.-Sigurna sam.
-Dobro.-nije želio dalje čačkati, mada joj nije potpuno vjerovao.-Znači, viđat ćemo se?
-Samo u prolazu…-trudila se zadržati odlučnost.-…najbolje bez pozdrava.
-A ako koji put klimnem glavom?-ispipavao je Vedran, nastojeći joj vratiti dobro raspoloženje.
-To ću shvatiti kao da nešto hoćeš.
-Ja uvijek nešto hoću i uvijek ću htjeti…dok budem mogao.
-A možeš li sad? Još jednom za kraj.
-Mislim da mogu.-odvratio je samouvjereno, ali u svjetlu novih okolnosti, htio je nešto i za svoju dušu.-Ali uz malo poticaja.
„Mladenka“ je shvatila što ovaj želi, pa ga je počela pohotno ljubiti od dlakavih prsa preko mišićavog trbuha prema dolje:-Onda još jednom…za laku noć!