Tjedan restorana je promotivna akcija čija je svrha promidžba gastronomske scene u Hrvatskoj. Funkcionira na način da određeni ugostiteljski objekti izlaze u susret svojim gostima, te putem promotivne ponude nude slijedove od tri ili više jela po nižim cijenama od uobičajenih. Tjedan restorana održava se dva puta godišnje, krajem veljače i krajem rujna. U njemu sudjeluju ugostiteljski objekti kojima je želja promovirati se na taj način, od onih poznatijih do onih manje poznatih. Ideja je nastala najprije u Zagrebu, a zatim se proširila na cijelu Hrvatsku pa tako danas u ovoj gastronomskoj akciji sudjeluje cijeli niz renomiranih restorana.
fotografija preuzeta sa službene stranice restorana Dubravkin put
Među njima nalazi se i zagrebački restoran koji, među konkurencijom, slovi za jednog od vodećih u regiji – restoran Dubravkin put. U prvom ovogodišnjem tjednu restorana, Dubravkin put svojim je gostima na odabir dao dva menija - mesni i riblji. Cijena slijeda od tri jela u svakom meniju iznosila je sto kuna, a sveukupni dojam gostiju s onime što su dobili bio je gotovo u potpunosti pozitivan. Goste su ponajviše oduševila predjela i deserti. Iako samo glavno jelo nije u cijelosti zadovoljilo njihove nepce, u Dubravkinom putu objasnili su to činjenicom da je ipak riječ o tjednu restorana koji sam po sebi restoran puni gostima pa je stoga bilo bitno smisliti što jednostaviji meni spreman na brzo posluživanje.
No uz ugodnu atmosferu, odlične razmake između jela i pristupačno osoblje, hrana je bila još malo ukusnija. Izjave gostiju potvrđuju činjenicu da Dubravkin put ne slovi uzalud za jedan od vodećih u Hrvatskoj. Ipak, kao i u svakoj priči, mjesto za napredak uvijek postoji.
Predjelo je bilo super mega fantastično, savršen balans začina. Chorizo je prevladavao, ali nije preuzeo kompoziciju. Glavno jelo je bilo ok, pomalo jednostavno i uobičajeno što ne bi bilo loše da se ne radi o jednom od najboljih restorana u Hrvatskoj. I desert koji možemo raščaniti na dva dijela; mousse koji je bio sličniji pudingu, ali bi zato i ganache i krema od bailysa zadovoljili i najzahtjevnije nepce.
Lucija B.
Večera u Dubravkinom putu započela je jako ugodnim pozdravom iz kuhinje u obliku tatarskog bifteka – najboljeg tatarskog bifteka kojeg sam imao prilike kušati. Već blago impresioniran biftekom i ambijentom restorana dočekao sam i predjelo, rižoto od integralne riže s chorizom. Jelo prilično jednostavnog izgleda, savršenog okusa i meni najbolje jelo večere. Kao glavno jelo bila je poslužena glazirana teleća koljenica, lički krumpir i crveno zelje. Možda mrvicu jednostavnije jelo nego što sam očekivao ali svejedno ništa manje zanimljivog i finog okusa. Večeru smo završili „cubeom“ od čokolade se pjenom od Baileysa i sorbetom od čokolade. Nisam pretjerani ljubitelj čokolade i slatkog, ali ovaj desert bi me mogao i više puta dnevno razveseliti.
Karlo M.
Uzela sam riblji meni i svako isprobano jelo mi se svidjelo. Juha u predjelu me oduševila, bila je punog okusa, a riblja okruglica lijepo ju je upotpunila. Pjenica na vrhu i način dekoracije samo su pripomogli cjelokupnom dojmu. U glavnom jelu najmanje mi se svidjela riba koja je sama po sebi bila pomalo bezukusna, ali kombinirajući je s njokima od batata i povrćem, na kraju se ipak pokazala dobrim izborom. U desertu me oduševilo tijesto tarta i intenzivan okus vanilije u sladoledu.
Lidija L.
Tatarski biftek za pozdrav je bio najbolji tatarski biftek ikad, lagano začinjen, ali se osjetio okus i komadići bifteka, što je za mene bilo odlično. Dekoracija u obliku „zemlje“ mi se također svidjela, izgledom kao iz maminog vrta, a okusom neopisiva. Predjelo je bilo jako ukusno, chorizo je dao dosta jaki okus, ali je samo jelo bilo dosta konkretno. Dobar detalj je bila riža s tri vrste, vizualno i okusom. Listić pečenog choriza bio je odličan za zaokružiti jelo. Glavno jelo bilo je dosta obično za takav restoran, ali sve u svemu ukusno. Meso mekano i dobro začinjeno. Kombinacija sa slatkim zeljem bila je u redu, ali krumpiri su bili prosječni. Desert super, bilo bi taman i samo sa sorbetom od čokolade i kremom od baileysa koji su, usput budi rečeno, bili ekstra fini. Atmosfera je bila ugodna i osoblje je bilo vrlo ugodno.
Anja T.
Tjedan restorana je prilika da proleteri koji nemaju stotinjak eura za obrok zavire u tanjure visoke gastronomije i okuse čudesa koja su do tad imali prilike vidjeti na MasterChefu i u serijalima Gordona Ramsaya. To su obroci koji izazivaju respekt i jedu se polako i pažljivo. Mladi majstori iz Dubravkinog puta koriste progresivne kuharske manipulacije kako bi iskombinirali večeru koja na nepce djeluje kao full hd video na očni živac. Fenomenalno.
Martin B.
glavno jelo ribljeg menija
Lidija Lončarić
|
