libertybell

petak, 26.11.2010.

snijeg pada na ogromni, blještavo kičasti jelkoliki stup ispred antipatičnog hotela,
i ocvali shopping centar preko puta.
jeftini niz lampica nabačen je i na njegovo krovište, marketinški ne naročito efikasan ali zato nekako dekadentno poetičan. gmižem doma na kraju dugog, umarajućeg tjedna, sporo i pažljivo, jer poznajem tek kratko novu curu koju vozim i ne znam kakva je na snijegu, ali dobra je i pouzdana, što je super, jer s autom bi trebalo biti kao s intuicijom - ako joj ne vjeruješ, bolje da ju i nemaš.

u stan uđem mokrih nogu pa izuvam polučizmice i u njih naguravam stare novine i onda ih odlažem ispod toplog radijatora, da se prije osuše, makar znam da mi do ponedjeljka neće trebati.
volim svoj stan kad je u njemu tišina i polumrak, kad čujem kuckanje sata i zujanje frižidera i kad zavjese vise mirno i jedino što se giba je plamičak svijeće na stoliću ispred mene i slabe sjene koje njegovo svjetlo baca po zidovima.

vani je bijelo i mirno,
bijelo i mirno.






- 19:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.11.2010.

danas, ne mogu iz glave izbaciti:
"pred jutro, probudi me romon kiše"

probudio me, zaista, nekidan, nakon trzavo neprospavane preznojene noći,
i nakon toga konačno nježno uspavao
pritisnutu preteškim zimskim pokrivačem i nerazumljivom tišinom moje spavaće sobe
i potpuno crnim mrakom s obje strane prozora

uzaludni stihovi kruzaju mi glavom
beznadno sentimentalni, ispucani u praznu zagrebačku večer poput nikome namijenjenog, nikoga dotičućeg, ispranog AOR-a kojeg slušam kruzajući zagrebom u autu kojem ne radi CD player nego samo radio






- 23:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se