greeneyes

Umoriš me nekad
Napaćena zemljo
zamrzim te
zamrzim jutro u kojem moram
pomisliti na tisuće gladi koje iznova pužu
i ne daju mojoj gladi titulu najgladnije

Umoriš me nekad
Napaćena zemljo
koju nitko neće
a svi hoće

Umori me dan u kojem
stotine suza postanu nejake i mlake
pred glasovima koji se ne slušaju
koji se gledaju i ne razumiju

Umori me dan u kojem ne razumijem
ni njih ni sebe
ni tebe napaćena zemljo
ne razumijem
zašto postojiš

Umoriš me nekad
Napaćena zemljo
slušam kakva si bila
slušam kakva bi mogla biti
a kakva nikad biti nećeš

I plašiš me Napaćena zemljo
tjeraš me
a ja ne bih nikud
ispod ovog neba
pod kojim sam naučio
padati i ustajati se
plakati, smijati se, ljubiti
i s najvećom boli grliti smrt

Plašiš me i tjeraš Napaćena zemljo
i s mojih leđa brišeš misao
Vratiti se
(bj)

Koliko puta umrijeh
koliko puta se raspeh nad sobom,
nad stazama kojima lutam
i nad životom u kojem smisla ne vidjeh

Koliko puta u prah se pretvorih
i prosuh se uokviren u svoje jade
misleći da u rukama držim spas nad opipljivim
režući ga oštricama
u nebrojene mrvice neopipljivog

Koliko putra umrijeh
i ne zaplakah
nego sa smiješkom se rastadoh od svjetla
u mrak da pođem zauvijek
najcrnji, najfiniji,
najcrnji

Koliko puta umrijeh
a ostadoh živ
prevaren sam sobom
da iza sebe ostavljam svjetlo
i ispred sebe stotine rajeva
koje ću birati

Koliko puta umrijeh
a ostadoh živ
raspet
nasmiješen
uokviren u svoje jade
najcrniji
(bj)