21.06.2006., srijeda

What's the point of this armour if it keeps the love away too? I'd rather bleed with cuts of love than live without any scars! Ovo ce biti dugacak post =) Kraj skolske godine je dosao, zasluzeni praznici su zapoceli... Uzivam :) Izlezavam se, citam, slusam mjuzu, po cijele dane visim kod svoje susjede Dine :) Skolsku godinu sam zavrsila bolje nego sam ocekivala.Podignula sam vecinu predmeta koje sam htjela. Bogu hvala sto je bio uz mene, ne bi to mogla uspjeti sama. Ljudi se varaju kada misle da su sami... i kada misle da sve mogu uciniti sami. Uostalom, zasto i bi? Zasto biti ponosan i dokazivati svoju samostalnost i sposobnost kada postoji netko tko te voli i zeli ti pomoci? Zasto bi isli zivotnim putem sami ne dopustajuci da nas Netko vodi?? Ne kuzim. Jos malo i prebacit cu se u ZOG. Ima tu raznih razloga zasto, ali najjaci je taj da jednostavno zelim ici u tu skolu... Zao mi je nekih ljudi koje ostavljam u Gornjogradskoj, ali nije to takva drama! Kao da s tim ljudima i dalje necu biti dobra? Mislim da sam nasla super prijatelje i nadam se da se necemo udaljiti samo jer idemo u druge skole. Ja sama znam osudivati ljude isticuci njihove mane, upiruci prstom u ono sto oni rade lose i u ono sto mi se na njima ne svida... i tu cinim veliku gresku. Tko sam ja da ikoga osudujem? Ili manje volim jer radi stvari koje ja smatram neprimjernim i losim? Imam pravo upozoriti nekoga na to samo ako mu zelim pomoci...(a to je cest slucaj) Bog jednako voli nekog uzornog krscanina kao i jednog alkoholicara koji je ostavio zenu i djecu. Njemu je zapravo Bozja ljubav potrebnija nego tom krscaninu. I ako Bog jednako voli mog bliznjega kao i mene, ako voli mene koja svakodnevno grijesim, imam li ja pravo nekoga ne voljeti? Nemam. Precesto se nalazimo u situacijama da nekoga ne podnosimo, ne volimo... precesto... to se mora promijeniti. A promjene pocinju od nas samih. Malo sam razmisljala kako neki ljudi koji mozda i nisu dobri imaju najvise. Cesto se ljudi na to zale. Ali, oni gledaju prepovrsno. Zli ljudi zbog svoje pokvarenosti i zlobe ne mogu spoznati Boga, automatski ne mogu biti ISTINSKI sretni. Barem ne u potpunosti. Mozda imaju super aute, cool odjecu s potpisom, ljude koji im se ulizuju u dupe, i mnogo drugih stvari koje vecina smatra potrebnim za srecu, ali ako u srcu nemaju Boga, sto im sve to vrijedi? Nemaju razmujevanje, milost, unutarnji mir, utjehu... Uzmimo za primjer jednog mog poznanika. On ima sve sto se tice materjalne strane stvari i trebao bi po standardima vecine biti neopisivo sretan. Ali on to nije. Barem se meni tako ne cini. Namrgoden je, sve ga zivcira, pa cak i neciji smjeh... I onda za primjer uzmimo mene. Ja nemam mnogo sto se tice materjalnih stvari. Ali u svom zivotu imam i pevise... Imam vjeru u Boga. Imam ljude koje mi je dao. Obitelj u koju me smjestio. Prijatelje koje je poslao na moj put. Ljubav. Osmjeh na licu. I zvuk svacijeg smijeha me usreci :) Nemam tako puno, ali imam sve sto mi je potrebno da bi bila prepreprepresretna... I kako ne uzivati u zivotu? Kako zeljeti sve sto ima taj decko u zamjenu za sve sto imam ja?? Ma, ne bi se mijenjala ni s kim na ovom svijetu... Sve s vremenom dolazi na svoje. Sve pada na odredeno mjesto. Vjerujte mi, sve je s razlogom. Najveca nepravda za vas moze biti najveca pravda i blagoslov! Rusite barijere. Rusite zidove. Oni nemaju smisla. Ne zatvarajte se od ljudi, vjere u nesto, od ljubavi... to zbilja nema smisla! Zatvarate li se od svih losih stvari, zatvarate se i od svih dobrih! Svijet se ne moze prestati okretati samo jer se vama dogodilo nesto lose, jer ste nekada bili povrijedeni, nanesena vam je nepravda, niste bili prihvaceni... ako se introvertirate, iskljucite od svih, ne znate sto mozete propustiti! Tko zna sto sam ja sve propustila dok sam se trazila...ni meni svijet nije htio stati. No, niti jedne mi prilike nije zao jer sam zbog svega sada tu gdje jesam i tko jesam. I zbog svega sada postajem ono tko trebam bit, odrastam pomalo (iako sam i dalje jos uvijek totalno djetinjasta) U svemu vidim nesto lijepo :) I na mom se putu nalaze tako super osobe... jedna od njih u zadnje mi je vrijeme posebno prirasla srcu... Ljubav... zanimljiv osjecaj. Misteriozan. Koliko ste samo puta culi: Ljubav je ta sto pokrece svijet. Ljubav je najvaznija stvar u zivotu. Ljubav lijeci sve rane. Ljubav je najjaca sila na svijetu. Ljubav, ljubav... Sve se na kraju krajeva svodi na ljubav prema nekomu i necemu... Jos kada bi se samo prisjetili da je najjednostavnija i najtocnija definicija Boga koja nam je dana jest: ''Bog je LJUBAV''... 18.06. bila sam na karizmatskom u Ciboni. Bili je dosta Dugoselcana :) Volim te susrete. Vecina ljudi dolazi jer ocekuje ozdravljenje, ali meni je dozivljaj ona masa, kada svi podignu ruke i zapjevaju... i sve Bogu u slavu. Ma, to je super! Samo, zao mi je sto nisu mogle doci dvije osobe za koje sam htjela da dodu... Ah, bit ce jos karizmatskih :) Ma, svasta bi jos mogla reci, ali mislim da cu zavrsiti jednom poslovicom (he,he, kao da nisam dovoljno mudrovala i filozofirala): ''I put od tisuću milja počinje jednim korakom.''-Kineska poslovica

- 12:36 - Komentari (28) - Isprintaj - #

19.06.2006., ponedjeljak

I feel good... Pisem nabrzaka. Imala sam spreman jedan super dubokoumni post, ali zbog odredenih razloga nisam ga mogla objaviti. Sada mi je crko komp i izgubio mi se izmedu ostalog i taj post. Izgubljene su sve moje slike i mjuza... :( Al, dobro, Bog dao, Bog uzeo. Javljam se s Alexandrinog kompa sto znaci da ce ovo biti moj najkraci post :) Ljudi cujemo se vec jednom. I napisat cu opet ono filozofiranje koje sam izgubila :) Uzivajte u praznicima :) Bye

- 12:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.06.2006., subota

In my reach I can see, there' a life out there for me Jucer je bio bas zabavan dan =) Fotkali smo se u skoli, neke od tih fotki mozete naci pri kraju danasnjeg posta. Iskreno, jedva cekam pocetak ljetnih praznika!! Kao i izlet s Teen-starom (iako ne znam jos gdje cemo tocno ici :P) i karizmatski 18.06. He, he, he, praznici rulaju. Jos par predmeta cu probat odgovarat/pisat za vecu ocjenu i gotova sam. Napokon... Jedino mi se vrijeme ne svida. Malo je kisa, malo sunce... Ta kisa mi vec ide na jetra! Ja bi lijepo vrijeme... Kao sto se kaze: ''Nakon kise dolazi sunce''. Uvijek je tako. Samo treba covjek imati snage da izdrzi kisu... da ne padne pod losim stvarima nego da s vjerom ide prema dobrima. Nevrjeme dode... i ode... A, sad fotke: Kaca i ja klosarimo na hodniku :) Sunkica pozira :D Marta i Kaca ko s plakata ;) Nixa i Sunkica na Trgu =) Mean girls Kiki :) Jana :) Dona i ja :P Sunkica reklamira American Donut =D Cure s Matosem (Kaca si je prispavala :) Pogled s mog prozora (hahahaha, vi nemate takav pogled) To vam je jedan djelic moje svakodnevnice :) Uzivajte, bye!

- 17:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.06.2006., utorak

U svemu sad mogu naći nešto lipo i reci: "Zivote, dobar ti dan!'' Ne mogu vjerovati koliko je malo ostalo do kraja ove skolske godine... vrijeme je prebrzo proslo! Nisam se stigla ni okrenuti, a vec se nalazim na kraju 1. razreda. Moram priznati da mi je JAKO drago!! Razred cu proci, i to s 4 =) Nema padova, nema ispravaka... samo ljetni praznici! Ovo cu se ljeto odmarati... jest da cu cijeli 7. mjesec pomagat starcima u renoviranju stana, ali bit ce zabavno. Barem cu napraviti neko dobro djelo. I zivjet cu kod bake tih mjesec dana, sto i nije tako lose. Ne znam zasto imam tako neki ludi osjecaj da se sve moje zelje ostvaruju... i tako sam sretna... Nisam nikad ni pomisljala da cu moci biti OVAKO sretna... i to je sve zato jer sam se promijenila. Neke stvari uopce nisam primjecivala, nisam shvacala kako zapravo imam super zivot! Cim je nesto kiksalo, ja sam bila gotova! Sitnice me vise ne mogu izbacit iz takta. Zapravo, sada me malo sto moze bacit u depresiju. Osim mozda vremena =) Ne, stvarno, znam da je sve s razlogom i vjerujem da cu u buducnosti vidjeti zasto se danas sve dogada bas ovako. Znam to jer sada vidim zasto su se neke stvari dogodile u proslosti. Nasla sam svoje odgovore. Jos nek se neke stvari posloze, sve ce biti savrseno! Cudno zvuci, ali tako je! Znala sam se pitat cime sam to sve zasluzila (prosli post), no onda mi je Lea rekla da nije samo da moram zasluziti, pa Bog me voli! Zasto mi to ne bi poklonio? A dao mi je puuunooo... dao mi je prijatelje koji me vole, obitelj koja se brine za mene, pamet (hahahah), ljubav i razumjevanje za druge, VJERU... Vecinu tih stvari imam oduvijek samo to nisam znala cjeniti. Steta. Postoje neke stvari koje jos moram na sebi promijeniti, ali i to ce doci s vremenom na svoje. Mislim da se necu vise nista posebno trudit oko skole, vidjet cemo kako ce biti. Uostalom, nije mi to ni previse bitno. Zaokupljena sam nekim drugim stvarima. Boljim stvarima =) Mozak mi je na pasi... :D

- 21:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #