LEPINA.BLOG
LEPINA.BLOG
Mljac!!..hm..još samo ćevapi i luk!!

srijeda, 28.02.2007.

MARTHA

Martha
Potaknuta Vašim zadnjim komentarom o gospodinu Anti koji je prekinuo post nakon 31 dan, željela bih reći da je iza mene već 29 dana posta. Shvaćam njegove razloge zašto je prekinuo jer je i meni puno puta došlo da sve prekinem i pošteno se najedem. Imam 31 godinu, troje prekrasne dječice, sina od 3,5 godina i blizanke od 4 mjeseca. Ne moram ni opisivati da mi se skoro svijet srušio nakon dijagnoze miješanog Hodg. i Nehodg. limfoma. od prije mjesec dana. Ali zahvaljujući knjizi gospodina Breussa i vjere u Boga koji mi je dao hrabrosti da sve započnem danas sam na 29 danu i nemam namjeru odustati, jer znam da sam svakim novim danom bliža svom cilju, a to je ozdravljenje. Fizički se osjećam jako dobro, izgubila sam 11 kilograma, a kao potporu idem na bioenergetske tretmane i homeopatsko liječenje. Bila bih jako zahvalna ako bi mogli malo opisati kako ste se Vi počeli hraniti nakon posta, prvi dan, drugi dan itd. kako jesti, kad se baš može početi s krutom hranom, koje namirnice koristiti? Moram priznati da mi je Vaš blog bio pravo otkriće da nisam jedina koja je primijenila ovaj post i da stvarno postoje pravi ljudi od krvi i mesa koji ga provode. Puno pozdrava i samo tako dalje. Javit ću se sa nalazima kad se oporavim. Lijepi pozdrav,
Martha

Molimo dragog Boga neka vam da snage da vaš trud i upornost nagradi obiljem zdravlja,s tim vašoj obitelji sreću ,onima koji traže zdravlje ,nadu , a svima nama zadovoljstvo zbog vašeg uspjeha.Kako sam počeo jesti možete pročitati u arhivi za mjesec siječanj (na dnu stupca odnosno na početku mjeseca). Ukratko ću vam objasniti prve dane: prvi dan uzimate 5-6 manjih obroka juhe od domačih tjestenina, s tim da i dalje pijete jednu šesnaestinu litre mješavine sokova od povrća. Čaj od Pelargonije (crveni zdravac) pijete i dalje godinu dana, a mješavinu čajeva s kaduljom pijete po jednu šalicu cijeli život, onako kako je ordinirao gospodin Breuss. Drugi dan uzimate jedan obrok sluzi od riže ili žitarica, ili kombinirano. Drugi obrok juha od tjestenine, i tako više manjih obroka. Treči dan počinjete s kašicama od krumpira ili povrća i naizmjenično juhe i sluzi. Gospodin Breuss je u ranijim izdanjima bio puno stroži, pa nakon gladovanja još dugo vremena nije uvodio sol u prehranu. Sada u gladovanju dozvoljava po jedan gutljaj rasola od kupusa dnevno. To poboljšava peristalltiku (rad crijeva), i ujedno priprema organizam na početak prehrane. Tako sam ja primjenjivao terapiju.
Molim vas da mi objasnite kako koristite homeopatiju u ovoj terapiji? Dali bolujete od neke druge bolesti osim navedene? Dali vam netko daje potporu u smislu da gladuje zajedno sa vama ili vam daje moralnu potporu što je isto tako bitno? Svi koji budu ovo čitali dat će vam moralnu potporu i suosječati će u tegobama vašega života.



- 22:44 -
Komentiraj (5) - Isprintaj - &

nedjelja, 25.02.2007.

ANTE I ILIJA

Danas sam se sreo sa Antom kojem je jučer bio trideset i jedan dan gladovanja.Izdržao je te dane bez nekih većih problema,međutim zadnje dane je imao problema sa suhim ustima i suhim grlom što je nuspojava ovog gladovanja.Na jeziku se nakupi ,nataloži ,nakupina kadulje i mješavine sokova koja se mora strugati i nestane tek nakon nekoliko dana kada se počne jesti.Noću se zna odlomiti komadić toga taloga i zastane u grlu zalijepi se tako da imaš potrebu stalnog čišćenja grla ,ili čak izaziva nagon na povraćanje.Ante je pokušavao cijelo vrijeme riješiti se konzumiranja medrola,sveo bi ga na minimalnu mjeru kada bi pokušao da ga potpuno prestane konzumirati osjetio je tegobe za koje je on znao da mora uzeti ordiniranu dozu da bi se osjećao bolje .Sve ostale lijekove je prestao konzumirati.Osim navedenih problema osjeća se dobro,i kaže da je zadovoljan postignutim uspjehom iznad onog očekivanog,s tim da napominje da bi možda izdržao ostatak terapije da mu supruga nije stalno govorila da je dosta toga mučenja i da je bolje da prekine.Ja vjerujem da je ova zadnja činjenica najbitnija pri donošenju odluke da prekine sa terapijom.Ante se osjećao krivim kao da je meni nešto trebao veliko učiniti pa se na kraju ispričava što to nije stigao.Bilo bi najbolje da je mogao još jedanaest dana ,međutim i ovako je postigao veliki uspjeh.Izgubio je sedamnaest kila kreće se puno više i lakše nego prije.Prestao je piti čitavu gomilu tableta ,regulirao krvni tlak ,ne osjeća tegobe sa prostatom ,i kako on reče :“još masu drugih problema“.Kada napravi pretrage onda će imati puno jasniju sliku onoga što je postigao sa terapijom.

Moj drugi susjed Ilija koji je počeo gladovati kada sam ja otišao na put i danas mu je petnaesti dan ,me iznenadio da je već počeo gladovati jer je govorio da će početi gladovati poslije Uskrsa .Ilija ne boluje neku tešku zloćudnu bolest,nego je odlučio da očisti organizam od višegodišnje terapije raznim medikamentima kojima su ga kljukali švicarski doktori iza kojih stoji veoma moćna i jaka farmaceutska industrija.Godinama je imao problema sa želudcem pa su mu doktori ordinirali Agopton 30 (Lansoprazolum),da bi mu kasnije ponudili bolji zurcal (pantoprazolum).Zbog sumnji da ima helicobacter pilory bez prethodne endoskopije i uzimanja materijala da bi se napravio antibiogram,ordinirano mu je nekoliko antibiotika koji nisu dali željene rezultate.Ponovno bi dolazilo do reinfekcije,pa bi mu ponovno ordinirali antibiotike koji nisu davali rezultate.Stalno je imao, odnosno, ima tegobe.To traje već nekoliko godina .U međuvremenu počinje rasti krvni tlak pa mu liječnici ordiniraju razne antihipertenzive u kombinaciji sa diureticima jer mu noge strašno natiču i ima problema sa mokrenjem.Naknadno otkriva i probleme sa prostatom.Dok sam gladovao on je pratio sa strane moje gladovanje i kad je vidio rezultate moga gladovanja u smislu gubitka kilaže i konačnih nalaza odlučio se za Breussovu totalnu terapiju.Jedan stariji liječnik švicarac kojem je rekao što namjerava mu je rekao da zna za terapiju i da će mu to pomoći da se očisti i vrati zdravlje.Ilija je smršavio 11 kila mada nije koristio čaj za bubrege po Breussu i fantastično se osjeća Ne pije ni jednu od tableta koje je prije pio.Tlak mu je konstantno 130/70,samo da napomenem da je Ilija veoma korpulentan čovjek s visinom oko190cm i sa preko 110 kila koje sada topi a još će brže kada počne piti Breussov čaj za bubrege.

- 23:20 -
Komentiraj (1) - Isprintaj - &

srijeda, 21.02.2007.

New York

New York

Kao što je nemoguće u nekoliko dana upoznati sve ono zbog čega milijuni
turista svake godine posjećuju New York, tako nije ni lagano u nekoliko
rečenica opisati ovaj grad kojega mnogi nazivaju glavnim gradom svijeta. I
sami Amerikanci će vam reći: "New York je New York a sve drugo je Amerika".

New York je metropola koju ujedinjuje pet velikih "naselja": Manhattan,
Brooklyn, Queens, Bronx i Staten Island. Grad je ovo u kojem se govori 75
različitih jezika, grad s 2,6 miliona stabala, 1,4 miliona zgrada, 12 000
taxi vozila, 6,400 milja tračnica podzemne željeznice, 4,500 autobusa, 18
000 restauranta...

Prepoznatljivi simboli New Yorka:

Kip Slobode - poklon francuskog naroda prigodom stote obljetnice američke
neovisnosti. Dizajnirao ga je Auguste Bartholdi a projektirao Gustave
Eiffel. U New York je dopremljen i postavljen 28. listopada 1886.

New York je grad mostova koji povezuju dijelove grada, osobito Manhattana
koji leži na tri rijeke: Hudson, East i Harlem, najpoznatiji su Brooklyn
Bridge (otvoren 1883. i tada najveći most na svijetu) i George Washington
Bridge .

Uz mostove, parkovi su drugo važno obilježje grada a najpoznatiji među njima
je Central Park koji zauzima veliki dio Manhattana (Battery Park, Union
Square Park, Madison Square Park).

Muzeji su nezaobilazno mjesto svih "hodočasnika" i teško se odlučiti koji je

najvažniji: Metropolitan, Muzej moderne umjetnosti - poznata Moma, American
Folk Art Museum,

Kolodvori u New Yorku nisu samo kolodvori nego mjesta svakodnevnih susreta
oko 4 milijuna ljudi koji svakodnevno dolaze u grad. Najpoznatija su dva:
Pennszlvania Station u blizini Madison Square Garden i Grand Central
Terminal kroz koji svakodnevno prođe više putnika nego što Zagreb ima
stanovnika.

Nitko neće doći u New York a da ne posjeti Empire State Building (sagrađena
1931. godine, 86 katova na koje se uspinje za samo 45 sekundi, posjeti je
godišnje oko 4 milijuna turista) ili Rockefeller Center s kojeg se pruža
najljepši pogled na Manhattan i Central Park.

Svaka ulica ili naselje su zasebna priča, svugdje ćete naći nešto posebno
ali ćete se sigurno najviše zadržati na Times Square i Broadway - ipak su
ove dvije ulice žile kucavice cijeloga grada.

Crkve je teško pronaći u gradu u kojem zgrade sežu do neba, ali nećete
napustiti New York a da niste vidjeli katedralu Sv. Patrika izgrađenu 1879.
godine, najveću katoličku crkvu u Americi.

I kad spomenemo Park Avenue, Trump Plaza, Fifth Avenue, mnoštvo hotela,
barova i restauranta, najpoznatija sveučilišta (Columbia, NYU, Fordham...),
čini nam se da smo samo djelomično dodirnuli sve ono što ovaj grad skriva i
čuva u svojoj utrobi.

Hrvati u New Yorku

Nitko ne zna koliko Hrvata živi u New Yorku - procjenjuje se oko 100 000.
Najviše ćete ih susresti u Hrvatskim župama i misijama (Manhatan, Astoria,
New Jersey), ili po hrvatskim klubovima i kafićima u Astoriji gdje je nekada
živio najveći broj Hrvata. Mnoštvo je poznatih restauranta čiji su vlasnici
Hrvati (možda je najpoznatiji Terace in the Sky na vrhu Columbia University)
ali nećete nigdje naći hrvatsku tradicionalnu hranu osim u nekoliko klubova
(Rudar, Istra). Najveća okupljanja Hrvata su dva godišnja piknika na
Hrvatskoj Zemlji (veliki park kojega su Hrvati kupili 70-tih godina u New
Jersey) kada ih se okupi nekoliko tisuća. Ako želite da vam djeca uče
hrvatski jezik nudi vam se mogućnost u tri škole pri spomenutim župama. Isto
je i s čuvanjem hrvatske tradicije i kulture - mnoštvo je Kolo grupa koje
čuvaju običaje, plesove i pjesme iz krajeva iz kojih su došli.


Evo nekoliko podataka o našim župama.

Hrvatska katolička župa sv. Čiril i Metod i sv. Rafael
Župa je osnovana 1913. godine kada su Hrvati unajmili jednu protestantsku
crkvu u 50-oj ulici, a godinu dana kasnije crkvu su kupili. Župu od
osnutka vode hercegovački franjevci. U župi su djelovale i sestre Kćeri
Božje Ljubavi koje su 1971. zamijenile Franjevke Krista Kralja.
1971. Preselila se u sadašnju crkvu u 41. ulicu Cardinal Stepinac
Place. U župnom adresaru je oko 3000 obitelji. U župi su aktivna društva:
Društvo sv. krunice, Društvo Imena Isusova, Kolo grupa Alojzije Stepinac.
Pri župi je organizirana i Hrvatska škola. Uz crkvu se nalazi Hrvatski dom u
kojem se vrlo često organiziraju koncerti pjevača koji dolaze iz domovine.

Hrvatska Katolička Misija bl. Ivana Merza - Astoria
Misija djeluje od 1971. godine. Kao i u drugim misijama diljem svijeta
aktivna su razna društva: folklorne grupe Hrvatska ruža i Jadranski valovi,
klapa Astoria. Hrvatska škola je organizirana pri misiji i u još jednoj župi
na Long Islandu. U župnom adresaru je oko 700 obitelji. Misiju vodi krčki
svećenik don Robert Zubović.

New Jersey (s druge strane Washington Bridge) djeluje još jedna hrvatska
katolička misija koju predvodi don Jordano Belanić, svećenik podrijetlom s
otoka Ilovika. Ovih dana misija će biti posvećena bl. Alojziju Stepincu.
Posebnost misije je u tome što se u njoj okupljaju vjernici s naših otoka.


za lepina blog napisao vlč. Tomo Mlakić

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic



- 20:59 -
Komentiraj (1) - Isprintaj - &

nedjelja, 18.02.2007.

Pismo iz Amerike

...dozivljaji nasih roditelja u stranom svijetu, pisu svojoj djeci :
"... jucer smo obilazili grad New York. U New Yorku ima snijega, ali ovdje u Massapuqe ga ima manje, ali zato ima vise leda nego u New Yorku pa mislim da zbog tog ni avioni ne polijecu. Inace, mi smo blize aerodromu JFK nego samom gradu. To je udaljenost kao od Velike Gorice do Zagreba, s razlikom da Massapuqe broji 500 000 stanovnika, a vecina cesta ima od tri do sest traka dok su guzve i kolone nepregledne. Ovdje je sve veliko pocevsi od kucanskih aparata, kuca, cesta, automobila pa na kraju i Amerika je jako velika. Nasih ljudi ima puno, osobito u Astoriji, dijelu New Yorka i New Yerseyu. Jucer smo bili u katedrali sv. Patricka koju odrzavaju Irci. To je zaista ogromna i prelijepa crkva. Vozili smi se i podzemnom zeljeznicom od Astorije do Manhattana. Bili smo kod Brune u njegovoj kompaniji koja se bavi ulaganjem, to su nekakvi fondovi. Uredi im se nalaze na 42. katu jednog nebodera, s kojeg smo slikali okolinu. Svi iz ureda su nas tako lijepo primili, pogotovo kad su culi da dolazimo iz "Kroejša" (mada sam imao osjecaj da neki i ne znaju sto je to) - kao, to je neka daleka egzoticna zemlja i kazu da izgledamo dosta kao i oni. Bruno ima jednog kolegu crnca koji pjeva u operi, pjeva bas i na hrvatskom se dozivaju sa "brate moj", kao sto se i crnci medjusobno nazivaju bracom. Covjek je visok preko dva metra i kad progovori, kao da pocnu zvecati stakla na prozorima. Kada prica ili kad se smije to izgleda poput Bozijeg gnjeva ili poput grmljavine.
U podzemnoj, ljudi vise jedan na drugome, to je upravo onakav dozivljaj kojeg sam zamisljao gledajuci filmove. Poslali smo neke slike, koje prikazuju nasa lutanja po New Yorku:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


U crkvi sv. Patricka je prometno kao i na kolodvoru, ljudi razlicitih boja, oblika, spolova naravno, pa od poboznih ljudi do turista koji se ne znaju ponasati niti kretati po crkvi pa se tako udaraju i sudaraju. Pristojni cuvari i vodici pomno prate svakog posjetitelja. Primjetili smo i kamere koje prate odredene grupe ili pojedince. Jedna grupa Kineza je slikala bas sve sto sam i ja slikao jer su primjetili da sam se molio pa su vjerojatno smatrali da ja znam sto je bitno i sto se trba raditi u toj crkvi. Poslije sam se upisao u knjigu posjetitelja katedrale, pa su se ovi Kinezi upisali kineskim pismom iza mene. Kada smo se vracali, povratne karte sa magnetim trakom nisu nam otvarali ulaz u podzemnu. Guzva je i ljudi su gledali u nas sto smo zastopali prolaz, a sto je jos gore ne znamo engleski, pa smo s jednom policajkom pricali i rukama i nogama sto je veoma tezak fizicki posao. Neugodnost je rijesila sluzbenica podzemne sa svojim kljucem. Kada se vagoni pomalo prazne u njih ulaze prosjaci.
U Astoriji smo u nekoj velikoj vocarnici kupovali voce kod Japanaca, a ja sam morao na zahod. Dok sam objasnio da mi je muka i sto trebam, zene koje tu rade su se hihotale ali su me ipak uputile na WC koji je za razliku od prednjeg uredenog dijela veoma neuredan.
Temperature su od -7 i -8 ispod celzijusove nule. U Astoriji ima dosta nasih lokala, a mi smo navratili u "Valentino" koji drzi jedan nas covjek iz Livna. Kada smo bili u Hudson Valey, obilazeci okolinu, vidjeli smo puno divljih zivotinja koje razmnozavaju radi lova. Sve kuce i svi objekti podsjecaju donekle na one iz kaubojskih filmova.
U jednom gradicu, imenom Kingstone se nalazi puno prodajnih objekata: supermarketa, robnih kuca i megamarketa. Cijene su razlicite, od robe iz Hong-Konga do poznatih marki kao u reportazama Gorana Milica.
Spremamo se na jedno Hrvatsko - Grcko vjencanje gdje ce biti oko 300 Grka i svega 50-ak Hrvata. Vjencanje ce obaviti pravoslavni paroh Grcko - pravoslavne crkve i katolicki svecenik. Gotovo bi se reklo - ekumensko vjencanje. Veliki pozdrav iz Amerike... "
- 14:50 -
Komentiraj (4) - Isprintaj - &

četvrtak, 15.02.2007.

Kako sam Pobjedio rak



SVJEDOČENJE SVEĆENIKA KOJI JE PROŠAO KROZ NEIZLJEČIVU BOLEST

Kako sam pobijedio rak


Piše: mons. Marko JOSIPOVIĆ


Kad sam prije ljeta 1996. godine slušao kako je ovaj ili onaj čovjek, bio on meni poznat ili nepoznat, obolio od raka, sažalijevao sam takve ljude te ponekoga poznanika, pogođena takvom bolešću, znao i posjetiti, no nikada nisam pomišljao da bih jednoga dana i sam mogao biti jedan od njih. Nisam, doduše, izričito govorio, ali sam se ponašao kao da se takvo što meni ne može ni dogoditi. Vjerojatno da je takvo držanje karakteristično za većinu ljudi i da ja nisam usamljen slučaj. Međutim, dogodilo se upravo to.
Tijekom ljeta 1993., kad sam se nalazio u Aachenu s nakanom da za vrijeme praznika pomognem svome prijatelju župniku Heribertu Augustu u dušobrižničkom poslu, on je želio da me liječnici temeljito pregledaju i to mi je velikodušno omogućio u bolnici "Marienhospital". Razlog tome bila je činjenica što sam 1992. godine više od sedam mjeseci, sve dok u studenome te godine Vrhbosanska katolička bogoslovija nije bila izmještena u Bol na otoku Braču, živio u opkoljenom Sarajevu, u ratnim okolnostima, koje su mogle pogodovati raznim oboljenjima. Zbog toga je moj prijatelj insistirao da se dadem temeljito pregledati. Čak je mimo moga znanja za mene rezervirao sobu u bolnici.
Tom prigodom bijaše ustanovljeno, iako nisam osjećao bolove, da imam čir na dvanaesniku i, uz to, da imam proširene vene na nogama. Ovo zadnje sam i ja otprije znao, jer se moglo dobro vidjeti. Nikakva druga organska bolest, pogotovo bolest unutarnjih vitalnih organa nije bila utvrđena. Protiv čira na dvanaesniku propisali su mi nekakve tablete i to je - po kasnijem liječnikovu nalazu - uspješno bilo zaliječeno, a proširene vene na nogama bile su uspješno operirane. Sve se to dogodilo u srpnju-kolovozu 1993. Nakon toga vratio sam se u Bol na Braču, u dominikanski samostan, i bez zdravstvenih smetnji nastavio svoju djelatnost u izmještenoj Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji.
Kasnije, tijekom 1995, godine, znao sam imati bolove u leđima, ali se ta bol polagano premještala u područje trbuha. Bolovi su koji puta bili vrlo jaki i znali satima trajati. Nažalost, nisam tražio liječničku pomoć. Pomišljao sam da mi je zbog novih preuzetih odgovornih obveza i zbog brige koju su uzrokovala nepovoljna ratna i politička zbivanja, vezana za BiH i vlastitu mjesnu Crkvu, ponovno "proradio" čir na dvanaesniku. Jedna od časnih sestara, djelatnica Bogoslovije, ponudila mi je neke kapsule protiv čira. I doista, svaki puta kad sam osjetio bol, uzeo bih jednu kapsulu i bol bi nakon pola sata prošla, tako da sam poslije toga i po dva mjeseca znao biti miran i bez problema.
Za Petrovo 1996. trebao sam biti u Sarajevu na svećeničkom ređenju. S Bola sam krenuo 27. lipnja i, stigavši navečer u Sarajevo, osjetio sam vrlo jaku bol otprilike na području slijepoga crijeva. Bio sam uvjeren da je ono u pitanju. Odlučio sam potražiti sutradan liječničku pomoć.
Pregledao me u bolničkom centru "Sv. Vinko" prof. dr. Dinko Radnić, kirurg. Odredio je da odmah pođem u bolnicu na Koševu jer trebam odmah biti operiran. Nije govorio što bi mogao biti razlog, a ja sam - kao laik za medicinu - i dalje mislio na slijepo crijevo. Istog popodneva toga 28. lipnja 1996. operirao me sam prof. Radnić. Relativno brzo sam se oporavio i dobro osjećao, a rečeno mi je da je odstranjeno slijepo crijevo ali da je bilo "još toga". Predloženo mi je da liječenje nastavim negdje u inozemstvu gdje su bolnice opremljenije nego u razorenom Sarajevu. U kratkom opisu operacije, koji mi je predan pri odlasku iz Sarajeva, navedeno je da sam između donjeg pola desnog bubrega i debelog crijeva imao tumor veličine dvije muške šake, koji je bio perforirao i krvario u abdomen. Ako se ne varam, spominjano je da se radilo o "neurosarkomu".
Vijest o mojoj teškoj bolesti vrlo brzo se proširila naročito u svećeničkim i redovničkim krugovima. Svi su moji poznanici bili pogođeni i bili su spremni pomoći mi na bilo koji način. Za vjernike, molitva je dragocjeno sredstvo. Poznato mi je da su za moje ozdravljenje molili ne samo oni koji me poznaju nego i mnogi drugi.
Koncem srpnja 1996. otputovao sam u Njemačku, u Aachen. Ubrzo sam smješten u bolnicu "Marienhospital" i tijekom nekoliko dana temeljito bio pregledan. Nalazi su bili uredni. Istodobno su bili analizirani uzorci tkiva izvađeni pri operaciji u Sarajevu i utvrđeno je da se radi o "Leiomyosarkomu". Medicinari patolozi u Aachenu tvrdili su, međutim, da tumor nije cjelovito odstranjen. Zbog toga su me liječnici Marienhospitala uputili u kliniku za terapiju zračenjem na sveučilišnoj klinici "Klinikum". Prihvatio sam terapiju zračenja koja je počela 12. kolovoza 1996.
Budući da mi je u više navrata spominjana sumnja da je pri operaciji u Sarajevu odstranjeno cijelo zloćudno tkivo, te da zbog toga možda terapija zračenja neće donijeti željene rezultate, predložio sam da me se ponovno operira i eventualno preostalo zloćudno tkivo izvadi, te tako otklone sve sumnje. Bilo je to važno i za mene osobno. Terapija zračenja je prekinuta 29. kolovoza 1996. a već sutradan 30. kolovoza operirao me je prof. dr. V. Schumpelick, direktor kirurške klinike. Nakon operacije ispričano mi je da sam i intraoperativno primio određenu dozu zračenja, a patološki nalaz ukazuje da nema tragova malignosti, što znači da je prof. Radnić u Sarajevu temeljito obavio operaciju izvadivši cjelovito perforirani tumor. To mi je naknadno i pismeno potvrđeno. Nakon oporavka od operacije nastavljena je terapija zračenja prema prije utvrđenom programu. Završila je 2. listopada 1996. Ubrzo sam se vratio u domovinu (prvo u Bol, a 16. listopada s cijelom Bogoslovijom u Sarajevo) i nastavio s radom, uvjeren da su otklonjene sve mogućnosti da se tumor ponovno pojavi.
Pod konac 1996. osjetio sam neke promjene u abdominalnom predjelu te sam se podvrgao pregledima i kontrolama na Radiologiji kliničkog centra koševske bolnice u Sarajevu. Nalazi CT kontrole, koju je napravila uvažena prof. dr. Lidija Licinder, ukazivali su na prisutnost tumoroidnog tkiva, a to je za mene značilo da trebam što prije ići na operaciju. Početkom 1997. krenuo sam iz Sarajeva za Njemačku, opet u Aachen. Pripravni pregledi u "Marienhospitalu" pokazali su postojanje tumora te me je prof. dr. K. Nagel 24. siječnja 1997. operirao. Po njegovu uvjerenju, a vidljivo je to i iz opisa operacije i otpusnice, radilo se o metastazama, no on je odstranio sve što je smatrao malignim. Ponovno sam vjerovao da se tumor definitivno neće vratiti.
Vrativši se u Sarajevo nakon oporavka, dr. Sonja Ljiljak mi je ponudila na čitanje fotokopiju knjige Rudolfa Breussa o "totalnoj terapiji" protiv raka i leukemije. Knjigu sam pročitao, ali sam smatrao da je to za mene nepotrebno...
Međutim, sredinom travnja 1997. ponovno je utvrđeno da u mom abdomenu postoje metastaze. Pregled je obavljen u "Marienhospitalu" u Aachenu, a na operaciju sam u istu bolnicu došao u svibnju iste godine. Operiran sam 21. svibnja 1997. Neposredno prije te operacije svom sam prijatelju župniku Heribertu Augustu, vrlo zabrinutom za moju sudbinu, otvoreno rekao da ću, ako preživim tu operaciju i kad se malo oporavim, napraviti terapiju prema uputama Rudolfa Breussa, jer ne želim čekati sljedeću operaciju pri kojoj se može dogoditi da mi bude odstranjen neki od vitalnih organa bez kojega se ne može koliko-toliko uredno živjeti. Operacija je bila vrlo teška. Trajala oko deset sati, a neki kažu da sam je jedva preživio. Izvađene su mi 2/3 želudca, slezena i ponovno dio debelog i tankog crijeva itd. Prema kasnijim tvrdnjama najbližih prijatelja, koji su mojim dopuštenjem mogli imati izravne informacije od kirurga prof. Nagela, očekivalo se da ću se najkasnije u studenom 1997. preseliti na drugi svijet.
Prije povratka u Sarajevo, posjetio sam u Dürenu jednog bioenergetičara, koji je predložio i sa mnom počeo izvoditi svojevrsnu akupunkturu na glavi s različitim bojama svjetlosti. Kad sam ga pitao koliko vremena trebam prakticirati tu terapiju, rekao je jedan, dva mjeseca, odnosno dok ne ozdravim. Za mene je to bilo prvi put da mi netko rekne, makar na indirektan način, da imam šanse opet ozdraviti. Na njegov sam prijedlog ponio sa sobom aparat za tu akupunkturu i sestre su mi je u Bogosloviji nastavile praviti otprilike tri mjeseca. Ne znam je li to imalo kakve pozitivne i korisne učinke.
Na temelju iskustva, uvjeren da ću uskoro ponovno morati na operaciju, vjerojatno opasniju nego onu od 21. svibnja, otprilike šest tjedana nakon operacije, točnije 9. srpnja 1997. odlučio sam početi terapiju gladovanja prema metodi Rudolfa Breussa. Onima koji su primili zračenje ili kemoterapiju Breuss ne jamči uspjeh, jer te terapije silno iscrpe organizam i smanje imunitet pacijenta. On zapravo i ne niječe uspjeh i korist, nego tvrdi da je u mnogim slučajevima ipak učinkovita, tako da vrijedi pokušati, pogotovo ako čovjek nema drugog izbora. Prema Breussovu mišljenju "totalna terapija" ne može naškoditi ako se pravilno primjenjuje.
Nakon 42 dana terapije gladovanja, kad sam bio vrlo "mršav" mnogi su mislili da ću ubrzo umrijeti. Nekoliko dana kasnije laborant gosp. Veselko Dizdar izvadio mi je i analizirao krv, te na opće čuđenje ustanovio vrlo dobre vrijednosti izuzev visinu željeza. Mene je i inače pratila oskudica željeza u krvi. Nedugo nakon primijenjene Breussove "totalne terapije" obavljen je u Sarajevu CT pregled abdomena. Ustanovljena je opet prisutnost tumoroidnog tkiva, ali ne u velikoj mjeri kao prije. Terapija nije potpuno uspjela vjerojatno zbog primjene terapije zračenja koja je umanjila obrambenu moć mog organizma. Režim ishrane nakon terapije gladovanja bio je vrlo strog: najviše sam konzumirao povrće i voće, pretežno sirovo, te u malim količinama kruh od integralnih žitarica, potpuno izbjegavajući masnoće, šećer, sol i hranu od bijelog brašna.
Telefonom sam razgovarao s gosp. Josinom Gabre koji živi u Torontu. On mi je preporučio da trošim čaj taheebo, da u ishrani izbjegavam svinjetinu, govedinu, suhomesnatu hranu itd. No, sada smatram da je u tom trenutku za mene najvažnija bila njegova izjava da on, slušajući moj glas, vjeruje da imam šansu ozdraviti. To mi je bila važna riječ čovjeka koji je i sam prošao put liječenja i nadvladavanja bolesti raka (objavio je knjigu: "Kako sam pobijedio rak i kako ga vi možete izbjeći"). U međuvremenu počeo sam trošiti i tzv. Goldenove preparate.
CT nalaz u proljeće 1998. pokazao je da se tumoroidno tkivo u mom abdomenu dalje razvija. Zato sam ponovno započeo strogu "totalnu terapiju" prema metodi Rudolfa Breussa. Uzimao sam osim propisanih čajeva i soka od povrća također čaj taheebo. Nakon 25 dana stroge terapije, kad je vaga pokazivala da imam svega 58 kg, dr. Sonja Ljiljak, koja me je vjerno pratila i bila mi vrlo važan oslonac, tražila je od mene da prekinem s gladovanjem, jer bi po njezinu mišljenju nastavak terapije mogao dovesti do neželjenih posljedica. Osim toga, ona je mislila da je ovom dodatnom terapijom od 25 dana zaustavljen daljnji proces napredovanja tumora. I CT snimke su to uglavnom potvrdile.
Koncem kolovoza 1998. u Aachenu sam se dogovorio s prof. dr. K. Nagelom, koji me je bio već dva puta operirao, da nakon kontrole koja je trebala biti načinjena tri mjeseca kasnije odlučimo što ćemo dalje poduzeti. Složili smo se, na njegov prijedlog, da se ponovno podvrgnem operaciji u slučaju da nalaz pokaže napredovanje tumora, ali da se dadem operirati također u slučaju da se pokaže da tumor ne raste. U prosincu 1998. u Sarajevu je napravljena CT snimka koja je pokazala da u usporedbi s nalazom prethodnog snimanja nema promjena veličine postojećih komada tumora. Telefonom sam to prenio prof. Nagelu i dogovorili smo se da početkom 1999. godine dođem na operaciju. Želio je iz moje utrobe izvaditi postojeće tumoroidno tkivo.
Novu operaciju u "Marienhospitalu" prof. Nagel je obavio 11. siječnja 1999. Nakon operacije ispričao mi je kako je izvadio 12 sumnjivih uzoraka, od kojih su njih 8 bili zloćudni. Međutim, od tih 8 zloćudnih uzoraka, tri su bila mrtva, osušena, a ostali zakržljali, te da je to njima liječnicima neobjašnjivo. Kasnije CT kontrole, kojima se podvrgavam otprilike svaka tri mjeseca, bilo u Sarajevu ili u Aachenu, pokazuju da su nalazi uredni, štoviše da se ne ustanovljuje postojanje temeljne bolesti, a ja se osobno osjećam vrlo dobro. U međuvremenu nastavio sam se hraniti kao što sam to činio i prije pojave bolesti. Možda to i nije dobro! Vjerojatno bi bilo razboritije nastaviti s oprezom u ishrani. U svakom slučaju, kad me netko pita jesam li ozdravio, redovito odgovaram da su u zadnje vrijeme nalazi uredni i da se ja dobro osjećam, ali da ne znam jesam li ozdravio ili nisam.
Toliko otprilike mogu i znam kazati o putu bolesti i liječenja koji sam prošao. Mnogi su me pratili na mom putu, svojom molitvom i svojom požrtvovnošću. Svima sam duboko zahvalan. Činjenice da mi je predložena Breussova terapija, da se već dugo vremena dobro osjećam, da ne izgledam kao bolesnik, da su CT nalazi dobri itd. zacijelo nisu bez Božjeg prsta. Ne bih mogao reći da je ovaj ili onaj svetac ili kandidat za oltar kod Boga posredovao za moje zdravlje, jer se u svojim osobnim molitvama, izuzev Gospi, rijetko povjeravam zagovoru svetaca. Moja osobna molitva za zdravlje uglavnom "ide" izravno Bogu... I ne mogu dovoljno iskazati zahvalnost Bogu za dar života, što se dobro osjećam, što mogu raditi...

Kalendar sv. Ante za 2002. godinu

- 17:47 -
Komentiraj (5) - Isprintaj - &

četvrtak, 08.02.2007.

Pozdrav sa sjevera Njemačke

Rendsburg leži na rijeci Eider u sjevernoj Njemačkoj na kanalu koji povezuje Sjeverno i Istocno more (Baltik).
Pisani podatci o Rendsburgu oko 1100-te godine kao o utvrdi na otoku reijeke Eider. Tu su prolazili i kontrolirali
se svi sjevernonjemački kopneni i rijecni putevi.

Kanal koji povezuje Sjeverno i Istočno more, je jedan od najvecih inžinjersko-građeviskih poduhvata.
Gradnja je poćela 1895 zavrsila nekoliko godina kasnije u duljini od 99 km. Na samom kanalu je izgradenj
impozantna gradevina zvana "Rendsburški visoki most", i povezuje Rendsburg sa kopnom.

Služi za potrebe zeljeznice i na njemu je montirana viseća skela koja vec sto godina vozi po istom
voznom redu. Duzina je 2486 metara, a visina 42 metra.

...most...



Projektant se ubio nekoliko dana prije puštanja u promet iz straha da most nece biti u funkciji.


Marienkirche Rendsburg (Evangelistička Crkva u Rendsburgu, izgradena pocetkom 13 stoljeća.)

Evangelistička Crkva u Rendsburgu


Kanalom kroz sijevernu Njemačku prode veliki broj brodova iz cjelog svijeta, a cijena jednog prolaza (ovisno o masi i velicini broda) se krece od 50 000 EU pa na dalje.


tata na kanalu!


U starija vremena podrucje je bilo naseljeno keltima, a kasnije vikinškim plemenima. Predpostavlja se da lesevi pronađeni u naslagama mulja u blizini Rendsburga u vrlo dobro očuvanom stanju pripadaju Keltima.

Image and video hosting by TinyPic


Jedno od mnogobrojnih mumificiranih tjela iskopano iz mulja u okolini Rendsburga.
- 23:17 -
Komentiraj (4) - Isprintaj - &
Anti je danas šesnaesti dan,i osjeća se vrlo dobro.Izgubio je nešto preko dvanaest kila.Jedno jutro se nije osjećao dobro jer navečer nije uzeo onaj minimum Medrola,pa veli da mu sve trave nisu bile na broju.Pokušao je da vidi da li može bez medrola,jer je sve ostale medikamente odbacio i za sada može bez njih.Uglavnom ,radi se o tabletama za hipertenziju,odnosno protiv povišenog tlaka,gastal,neki biljni preparati za prostatu.Kao teži tjelesni invalid,sa oštećenjima stopala i gležnjeva uz veću kilažu bio je slabije pokretan,no sada se kaže:"Osjećam kao leptir."Svaki dan povećava broj sati na zraku i veći krug kretanja.Veli da će ako skine još ovoliko kila početi trčati.Ovaj tjedan ima neke pretrage i redovite kontrole pa će mo steći nekakve spoznaje o njegovom zdravstvenom stanju.Ja ću biti odsutan dva tjedna ali vjerujem da ću nekako kontaktirati s njim.Kolegica koja je razmišljala o terapiji po Breusu je za sada odustala od toga.Razumijem ju i zbog složene situacije u kojoj se nalazi bilo bi to veoma teško.Nekad se moraju poklopiti i svi uvjeti da bi se čovjek upustio u kako vele moja djeca "takvu avanturu",jer bi morao biti dovoljno lud ili neznalica ili biti doveden pred zid.Ta terapija se čuva za nedaj Bože.Tako izgleda,ali ja tvrdim suprotno,osobno bih mogao ići na posao najmanje dvadeset i jedan dan i gladovati ,odnosno provoditi terapiju,bez ikakvog opterećenja.Kroz terapiju se dobije takva neviđena snaga koju nemaš kada živiš u nekim normalnim okolnostima,jer ovo ipak nisu redovite okolnosti.Ali ta snaga i energija su tako poduzimljive da čovjek unese puno novih odluka ili zahvata u svoj život osim same terapije.Govorim o svom životu.O kompjuterima i računalstvu nisam znao ništa.Počeo sam učiti s terapijom.Istovremeno sam počeo pisati blog.Mnogi misle koji su odrastali s tim a što ti je to ,neko mudro slovo.Za mene je bilo.Doduše ni sad neznam puno toga ali učim.Počeo sam se baviti pčelarstvom.Pripremam teren da bi se bavio i pužarstvom.Postupno nabavljam materijale za cjelogodišnju proizvodnju puževa u plastenicima sa grijanjem na solarnu energiju.Tu ne žurim .Neću dizati kredite ,puno toga sam pravim.I još nekih sitnih projekata koje riješavam u hodu a usput se zabavljam.Za doktoricu koja veli zašto modificirana terapija po Breusu.Na ovim prostorima se u početku mogla naći knjiga srpskih izdavača pod nazivom Modificirana terapija raka i leukemije ,što je i originalan naslov ranijih izdanja austrijskih izdavača.Doktorica mi je postavila pitanje o kilaži.Kile vraćamo postupno i supruga i ja.Supruga ima nešto preko sedamdeset, a visoka je 172cm .ja sam visok 186cm a imam 87 kila.Jutros smo se vagali u pudžami.Svaki dan pređemo od 8 do 10 kilometara.U prehrani pazimo da ne unosimo govedinu,svinjetinu,suhomesnate proizvode konzerviranu hranu i tri bijele opasnosti što minimalnije;bijelo brašno šećer i sol.Nevjerojatno puno toga ostane za jesti da bi se čovjek stigao udebljati za par dana.mnogi od navedenih artikala izazivaju ovisnost pogotovu konzervirani proizvodi.

al sam nakitio post.
Image and video hosting by TinyPic

- 09:49 -
Komentiraj (0) - Isprintaj - &

ponedjeljak, 05.02.2007.

Danas sam sreo jednu kolegicu čiji je otac operirao tumor na debelom crijevu,koji se kako kaže raspršio na okolne čvoriće i jetru.Čula je za moj put liječenja pa veli da bi to bilo čudesno kada bi se tako moglo liječiti.Čudesno je bilo kada su ljudi počeli otkrivati prostor oko sebe, kada su počeli dolaziti do prvih znanstvenih spoznaja,otkriće korišćenja vatre, kotač,parni stroj,električna energija i čitav niz drugih spoznaja u području raznih prirodnih i društvenih znanosti,koje su u večini slučajeva zasnovane na iskustvu ljudi koji i nisu morali biti školovani znanstvenici.Takav je slučaj sa Rudolfom Breusom.Da ne objašnjavam prolpžit ću jednu zgodnu priču za objašnjenje.


GLEDAJ KAMO IDEŠ

U Japanu su se u ono vrijeme ,upotrebljavale svijetiljke od bambusa zaštićene kartonom ,u kojima su gorjele svijeće.Nekom slijepcu koji je posjetio prijatelja,ovaj je na odlasku dao takvu svijetiljku da je ponese kući."Meni ne koristi svijetiljka ",reče slijepac,"svijetlo i noć su za mene ista stvar".
"Znam da ne koristi tebi ",odgovori prijatelj,"ali bez svijetiljke mogao bi se neko zaletjeti u tebe,zato je uzmi".
Slijepac se tako uputi sa svijetiljkom,ali nije daleko odmakao kadli se sudari sa nekim i začuje zapomaganje.Gledaj kamo ideš"!povika slijepac."Zar ne vidiš svijetiljku?"
"Tvoja je svijetiljka ugašena brate",odgovori putnik sa kojim se sudario.

Japanska narodna


Tko ne poznaje ohole ljude koji drsko hode svijetom ne opažajući da su slijepci oni koji nose ugašene svijetiljke?!
Pa ipak mnogi od njih traže da ih oslovljavaju s:"učitelju","doktore","uvaženi"

Komentar ;Brune Ferera u knjzi "Priče izpustinje"

Image and video hosting by TinyPic

Slijedećih nekoliko postova pokušat ću urediti sa sjavera NJemačke,točnije sa kanala koji povezuje Baltičko i Sjeverno more i iz New Yorka.
- 20:48 -
Komentiraj (3) - Isprintaj - &

petak, 02.02.2007.

ANTIN DESETI DAN

U jednom od prethodnih postova sam spomenuo kako je jedan dobar čovjek krenuo sa Breusovom terapijom gladovanja.Prije dvadesetak godina je stradao na građevini i ostao teži tjelesni invalid.Zbog infekcije i bolova liječili su ga kroz duži vremenski period različitim vrstama antibiotika i voltarenima.Tim postupcima mu je stradala slezena ,i dobio je trombocitopeniju.U međuvremenu je dobio i karcinom na prostati koji je liječio na različite načine, između ostalog i kristaloterapijom, da bi tek nekakve rezultate dala hormonska terapija.Ante je izgubio deset kila ali uz ovo liječenje još uvijek uzima ali u smanjenom obliku Medrol jer mu trombociti strahovito padaju.Stalno kontrolira krvnu sliku pa će smanjenim unosom pokušati korigirati medrol do prestanka unosa.

TROMBOCITOPENIJA UZROKOVANA LIJEKOVIMA

Mnogi lijekovi uzrokuju smanjenje broja trombocita.Lijekovi koji dokazano izazivaju trombocitopeniju su:citozin,arabinozid,daunorubicin,ciklofosfamid,busulfan,metotrksat,6-merkatopurin,vinka-alkaloidi,tiazidi,etanol,estrogeni,neki antibiotici(sulfasalazin,novobiocin,p-aminosalicilat),kindin,kinin,sedativi,apronalid,karbamazepin,lijekovi koji sadrže arsen,digitoksin,metildopa,stibofen.
Lijekovi za koje postoji sumnja da izazivaju trombocitopeniju su:salicilati,klorpropramid,klorkin,soli zlata,insekticidi,sulfonamidi.Pijenje alkohola u velikim količinama ima sličan učinak na potiskivanje rad koštane srži.Od hrane jedenje boba može izazvati trombocitopeniju.Najbolji dokaz o krivnji lijeka je nagli porast trombocita nakon prestanka uzimanja lijeka.

Dakle oprezno sa lijekovima ,konzultirati se sa liječnikom ukoliko i oni ne pogriješe kao u slučaju Ante.Ante je liječen u Njemačkoj gdje su liječnici a i struka na jednom modernijem nivou i opremljeniji su ,međutim kad je "auslender" u pitanju dopuštaju si da ne opterete državu sa troškovima.Srećom da su to iznimke a ne pravila.

podatke o trombocitopeniji sam uzeo sa Medicina.hr
Image and video hosting by TinyPic
- 16:07 -
Komentiraj (0) - Isprintaj - &

četvrtak, 01.02.2007.

jupiii

nalaz
Nalazi su gotovi i ja sam presretan!
Nalaz u prilogu.
- 15:15 -
Komentiraj (5) - Isprintaj - &

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se