Loši glumci, loše predstave

utorak, 27.09.2016.

Pozdrav i dobrodošli na moj blog.
Znate što me muči posljednjih dana? Zapravo, čitavo vrijeme, ali posljednjih dana malo više. Licemjerni i dvolični, trolični ljudi.
Ono kada ti glume prijatelje samo ako nešto od tebe trebaju, ako si im koristan za bilo što.

Odeš na kavu i onda te na kavi ni ne pita kako si, što je kod tebe novo. Ne, samo ti indirektno daje do znanja zašto joj trebaš. U međuvremenu se nalazi s nekim drugim na kavi i priča kako si ti ovakav, onakav, kako se samo žališ, kako je čula ovo, kako je čula ono o tebi, pa užas kako je tako nešto mogla i sl. Tu priča ne staje. Tri dana nakon ode na kavu s trećom osobom i da samo znate što onda priča o prethodne dvije. Pogodite. sigurno ne spomene uspjehe na faksu, poslu, obitelji. Ako i spomene, sve je to preko veze, sigurno.
Ti joj za to vrijeme pomogneš s time što je trebalo, radiš nesvjesno budalu od sebe. Javiš da je ''sve sređeno'' i ona zove na cugu da ti se zahvali.
Jao baš si super, hvala ti do neba za to. Super mi je kako ti sve sama postižeš trudom i radom. Dugujem ti.
Duguješ, da, ali ne uslugu ni slično. Duguješ mi da se, oprostite dragi moji na izrazu, ne posereš po meni prvom prilikom.

Osoba sam koja će stvarno ako može pomoći na bezbroj načina, neću te tražiti uslugu natrag. Neću te smatrati svojim dužnikom. Jedino što ja zauzvrat tražim je da me ne blatiš okolo. Da ne iskaljuješ svoje frustracije preko mene koja sam ti pomogla.
Svi mi tračamo, to je ljudski i ne lažimo se. Realno, čuješ nešto i podijeliš to s najbližima, ali barem ja, toj osobi onda ne glumim ne znam kakvo prijateljstvo, bliskost, povezanost ili ljubav.
Ne pokažem ni uvijek otvoreno da mi netko ne paše ( iako ja to teško susprežem ) jer vidim da je netko samo prolazan u mom životu i nema potrebe za ''neprijateljstvima''.
Svatko s kim se ja družim, a pod time mislim na ljude s kojima se čujem skoro na dnevnoj bazi i s kojima stvarno o nečem mogu razgovarati, nije bio predmetom trača od mene. Nijedne ružne riječi iza leđa. Odgovorno to tvrdim. Ne bih mogla tim ljudima gledati u lice, a par sati prije sam govorila ružne stvari o njima.
Zanima me i kako te treće osobe, koje uvijek upijaju tračeve o drugima ne shvaćaju da nakon što oni upiju te riječi postaju dijelom začaranoga kruga i da su oni slijedeći na tapeti?
Odluka koju sam (napokon) donijela je i da od danas, nemam više posla ni sa ljudima koji me trebaju periodično. Ne srećo, nećeš mi se javiti samo da me iskoristiš, a prije toga se nismo čuli godinu dana. Nećeš, pod cijenu da ''izgubim'' sve te poznanike s kojima izmijenim par riječi na cesti ako se sretnemo. I da, pod cijenu da se proširi trač o meni. Samo daj, više o sebi govoriš.
Svaka slučajnost sa stvarnim osobama (ni)je slučajna.

Do čitanja!