Lika na dlanu ...

Jedan od svakako najljepših događaja u svakoj obitelji bilo je rođenje djeteta.
Žene su se uglavnom porađale kod kuće, a porod bi obavljale starije žene iz susjedstva. Ja znam da je moja baka bila ta „babica“ i ona je porodila gotovo sve žene u selu. I nijedna beba joj nije umrla. Što se danas zna često dešavati i u porodilištu. Znam kako je baka kasnije pričala da je najvažnije bilo samo da ima tople i vruće vode, čistih plata i da se pravilno uveže djetetu pupak.
Znalo se često i pripucati u zrak kada se dijete rodi. To bi uglavnom uradio djetetov djed ili otac. Da se razglasi po selu djetetovo rođenje.
Nakon rođenja djeteta svaku noć u kući bi gorjela lampa (lućerda) i sve tako do djetetovog krštenja. Krštenje je obično bilo 8-15 dana nakon djetetovog rođenja. Na taj dan dijete je dobivalo ime koje je obično bilo nasljedno, a vezano je za ime strica, ujaka, djeda, tetke, kume, kuma ... Na dan krštenja zakazivale su se i babine koje su bile uglavnom mjesec dana nakon rođenja djeteta. Tada bi se u kući novorođenčeta okupljala rodbina, prijatelji i kumovi da proslave rođenje. Na babine se donosila hrana, piće, kolači i novac.
Dijete bi se uglavnom hranilo majčinim mlijekom, a ako ga majka nije imala rado bi priskočila u pomoć neka druga žena iz same obitelji ili susjedstva koja je isto imala malu bebu i imala je mlijeka. Poslije bi se razblaživalo kravlje mlijeko i davalo djetetu. I čaj od kamilice. A, onda i sve drugo .... pomalo. Od natopljenog kruha u mlijeku, blage pileće juhice, izmrvljenih iznutrica, juhice od graha, kašaste palente i mlijeka .... i sve tako dok ne stasa u pravoga Ličanina.

Ovaj post je spoj prethodna dva. Govori o prelijepom običaju sklapanja braka ispod plitvičkih slapova. O tome su pjevali i naši "Likosi" iz Gospića. Pogledajte i poslušajte ....


Preuzeto sa YouTube

Zahvaljujem se g-dinu Iliji Bolti
lika.anti.virus

Naši običaji ....




Nakon što bi se zavoljeli mladić i djevojka, roditelji djevojke odlazili su do kuće mladića i njegovih roditelja da se upoznaju i da vide gdje će im se udati kćer. Ta posjeta zvala se Oblažaj. Poslije su mladićevi roditelji odlazili k djevojci, da razgovaraju s njezinim roditeljima o mirazu, zarukama i svadbi. Za miraz roditelji su se često pogađali. Ako bi se o svemu lijepo dogovorili ugovarale bi se zaruke. Zaruke bi obično trajale jedan do dva mjeseca. Na zarukama je mladić davao djevojci prsten ili gotov novac, što je bio češći slučaj.
Na svadbu se najprije odlazilo k djevojci s nekoliko okićenih konjskih kola i to u poslijepodnevnim satima. Svadba je trajala čitave noći i sljedeći dan do 9-10 sati, a zatim su svatovi odlazili kući mladoženje i veselje se nastavljalo. Vjenčanje se obavljalo kasnije i to na dan kad se obavljala crkvena služba, ili kad je bio neki vjerski praznik.
U novi dom mlada je nosila pored miraza robu (namještaj i krevetninu) i to 15 do 30 dana iza svadbe.
Bilo je slučajeva da su roditelji mladiću izabirali djevojku i nagovarali sina da je uzme. Isto tako roditelji djevojke nagovarali su kćer da uzme mladića kojega oni žele. Razlozi za ovakvo odabiranje djevojke ili mladića bilo je bogatstvo.
Već od malih nogu majke i bake spremale su svoje kćerke i unuke za udaju. Spremala se tzv.dota. Tkalo se, plelo i vezlo za njih. Tkale su se šarenice, biljci, plate, peškiri i košulje. Plele bi se čarape i maje. Otkani peškiri bi se ukrasili heklanom čipkom i izvezli bi se razni motivi na njima. Ruže, cvijeće, granje .... Znao bi se izvesti i tekst, npr. „Oj djevere, dušo moja, daruje te snaša tvoja“ i sl. Takvim peškirima bi se ukrašavala kola i konji u svatovima. Ali i kumovi.
Mladoženja bi obično nosio bijelu otkanu košulju i crni ukrašeni prsluk. Mlada otkanu bijelu košulju i suknju ili haljinu.
Mlada bi obično darivala sve ukućane sa nekim odjevnim predmetom. Svekar bi obično dobio košulje i čarape, svekrva peškire i šarenice.
Trpeza na svadbi je bila svečana. Jeo bi se pršut i sir, kuhala se kokošija juha, peklo bi se pečenje i pržili uštipci. Po vino se išlo u Dalmaciju, a šljivovice bi bilo na točenje. Naravno, uz sve to služio se i mirisni kruh pečen ispod pekve.
Za muziku bi bio zadužen netko tko zna svirati .... usnu harmoniku, tamburicu ili pravu harmoniku.
I tako bi veselje uz jelo i piće potrajalo sve do ujutro.

Eto, tako je bilo nekada ..... da se ne zaboravi!

Lički dragulj ...

Izabrali ste sliku mjeseca.


Andrija Matijević

Izabrali ste fotografiju mjeseca.



Damir Klašnja