Lika na dlanu ...

Moji prsti nemaju papilarne linije,
za mene ne važi daktiloskopija.
Kamen je moja legitimacija
u milijardu kopija.
Ostavih u zavičaju kuću, djecu i ženu,
prste i mladost u srcu planina - na kamenu.

Pričat ću vam visoku priču najvećih dubina,
o cvjetu plamena u truplu planina,
o vatrenom oraču u kamenu
minersku bajku plamenu!

Bili su mineri gole ćuskije, bez exploziva
mineri stari crnog baruta
mineri snažni Hutmanova bata
mineri praskavog pamuka
mineri amonijeve salitre
mineri opasnosti, briga i muka.

Mudri je Nobel 1867, izmislio dinamit.
Brinjacima, i svim odvažnim i hrabrim
plameno ralo dao da oru brazde najdublje
kroz srca planine - pravo.

Fejus, tunel kroz truplo Alpi
12 kilometara i 200 metara dug:
prva velika minerska škola.
14 zima, proljeća, ljeta i jeseni
trajala pod nebom od kamena.
Od 1857. do 1871.- noć.
Pod minerskom lampom zaradih
diplomu najhrabrijeg
Brinju i meni.
Vratih se da bih morao ponovo....
i ponovo poć.

U Gotthardu kroz trbušinu Alpi
stazu od 14 kilometara i 900 metara
s plamenom na rukama
s gromovima u ušima
s kamenom na plućima
trčali smo 9 godina.
Bila je to planina
bila je to brzina
bila je to dubina
nečuvena grmljavina-jezovita.
Tako mi Nobela, i dinamita!!!!

To su bile škole najveće;
uspona hrabrih i nesretne sreće.

Usponi mogu biti i u rupama
ako se čvrstoća dokazuje mukama
ako se vatra zgrće golim rukama
tijelo rasteže kranovima
i srce čupa kukama
ako se druguje s kamenim pticama
vatrom, čelikom i grom-žicama,
a nostalgija dušu para
za Brinjem, curama i tamburama.
Prešo sam kontinente
preplovio oceane
sve planine prosvrdlao
ubijan sam bezbroj puta
ali nikad nisam pao!!!

Poslušajte riječi reske
iz Kamene bajke tvrde,
ove šiljak imenice
od kojih se srce steže,
uši glume,
dlanovi bez kože bride.

*****

Ima ljepote. Ima. Ima
U srcima. U vatrištima.

Dušu brinjsku mini dati,
na strašnom mjestu postojati,
našu pjesmu zapjevati.

Gdje se ona zaorila
planina se rastvorila,
uzdigla nas u junake,
rodnoj LIKI kruna bila.

Internacionalna pjesma u nama;
radnička svjetlost luč.
Ona je pismo budućima,
i ptica rada zlatopera.

U ruži mog minerskog srca
gnijezdo je savila ova ptica.

Njen pjev, slobode svita
čini me jačim od dinamita.

Ovo je dio poeme "Brinjski miner" J.S.Price