Lika na dlanu ...

Ovo pravo etno blago skupio je još davne 1934.god. Dragoslav Aleksić u svojoj knjizi "Ličanke"

GORANE, HVALA NA KNJIZI!


Nema moga sinoćnjega prelca,
Pomrčina, pa se boji zeca.

Sjedi dečko i podbočio se,
Za djevojkom ožalostio se.

Drugarice, eto ti ga vraže,
Kad poljubi onda drugom kaže.

Čuješ dečko u oči ti velim,
Da se s tobom šaliti ne želim.

Dečko žuti brzo se naljuti,
A garavi to je dečko pravi.

Oj, Nikola, moj dukate žuti,
Ljubit ću te, nek se nana ljuti.

Imam dragog, ime mu je Ive,
Sve sam cure zavadila š njime.

Oj, ti mali, u crvenoj kapi,
Volim tebi, kao svome tati.

Kiša pada, ja pokiso mlada,
Dragi, đe si, kišobran donesi.

Bilo vedro, pa se naoblači,
Bio dobar, pa se izopači.

Eto, vlaka, preko ravne Like,
I u njemu najmilije dike.

Moj Milane, jabuko sa grane,
Ljubila bi te, al ne smijem od nane.

Moje oči ne vide u mraku,
Mjesto cure,ja poljubi baku.

Svekrvico, koprivo i trnje,
Kad te vidim srce mi pretrne.

Vatajte se curice do mene,
Dok se nisu povatale žene.

Znaš Udbino, kad si turska bila,
U tebi se crna kava pila.

Ao, Švico, među dvije vode,
U tebi su cure ko jagode.

Ja udovac, a žena mi živa,
To je samo moja pamet kriva.

Mene majka suvim sirom rani,
Da joj budem ljepša nego lani.

Bila bi se vjenčala još juče,
Ali popo izgubio ključe.

Što sam znala to sam ispjevala,
Što je ostalo ne bi u vreću stalo,
Ovo je malo iz torbe ispalo.

Ovo pravo etno blago skupio je još davne 1934.god. Dragoslav Aleksić u svojoj knjizi "Ličanke"



Odi pobro, da ga zapjevamo,
Milo mi je s tobom zapjevati,
Još milije rujno vino piti – oooo ....

*****

Mio brate, sve bi dao za te;
Do li konja i do li oružja –
Konja jašim, oružjem se branim – oooo ....

*****

Ne pjevamo što pjevati znamo,
Već pjevamo da vam otpjevamo;
Oder Mićo, da ga zarozgamo – oooo ....

*****

Dede brale da ga zapjevamo,
Muški, vučki, kako koji znade,
Što j u pjesmi, pjevati se mora,
Kom je teško, slušati ne mora – oooo ....

*****

Velebitu, ognjem izgorio,
Što si nama more zatvorio.
Da ne raste šenica bjelica,
Pa nam cvile žene i dječica – oooo ....

*****

Sada ćemo da ga zapjevamo,
Kako ćemo kad ne umijemo;
Bena bio ko bi zamjerio – oooo ....

*****

Vuk ne vije što je izgladnio,
Niti vije što je ižednio,
Već on vije da društvo savije – oooo ....

*****

Odi, brale, da ga zapjevamo,
Odavno ga zapjevali nismo,
Ti otalen, a ja ću odalen,
Ti potegni, a ja ću povući,
Da vidimo oćemo li moći – oooo ....

*****

Vuk magare na plot nagonio,
Ne bi l mago nogu salomio,
Odi pobro da ga zagrokćemo – oooo ....

*****

Lako ti je poznati bećara;
Oštra nosa, zavrčkani kosa,
Sitna oda, česta obziranja – oooo ....

*****

Velebitu, moj debeli lade,
Što po tebi kravarice rade?
Krše granje, od muva se brane – oooo ....

*****

Imam janje, svi ga moji znadu,
Ali mi ga voliti ne dadu,
Janje moje, ogledalo sjajno,
Mi ćemo se voliti potajno – oooo ....

*****

Odi, kume, da deremo june,
Deri, kume, ne uvaj se u me,
Ništa bolje nego zapjevati – oooo ....

*****

Evo nama pjesme na poštenje,
Kod kuće nam zdravlje i veselje;
U polju nam rodila šenica,
I u kući sva zdrava dječica – oooo ....



Fotografije na ovom postu uzete su sa sajta KUD-a Perušić

Autohtoni lički žičani instrument, najčešće sa što manje žica. Majstori ovog instrumenta redovito ga nose na tzv. prela gdje djevojke predu tzv. kudilju, a mladići pjevaju podoknice, naravno ličke. Mudre glave zborile su da je u Liku došla u vrijeme kada su njeni izmučeni te progonjeni žitelji u Slavoniji obavljali jednostavnije poslove. Kao napomenu moramo navesti i nepobitnu činjenicu kako je Leo Fender (poznati graditelj Fender Stratocaster i Telecaster gitara) pokrao vrat i glavu te konjić iste od ličkih doseljenika u Minnessotu, o čemu zbori i Branimir Johnny Štulić. Inače, najpoznatiji graditelj dangubica bio je Nikola Šporčić iz Kompolja. Dangubica je idealna za jam session, osobito za izvedbe dobro nam poznatih ličkih pjesama "Pjevaj mi pjevaj sokole" i "Pregazit ću Kapelu, ličku goru zelenu".

SALAMA

Uša Dane u mesnicu pa mu salama zapne za oko. Upitaće on mesara:
- Ma kakav ti je to kulen?
Mesar odgovori: - To ti je salama moj zemljače.
- El to za jesti? priupita Dane
- Nego što - odgovori mesar.
- A kako se to jede? opet će Dane.
- To ti je bar lako, malo kruva pa malo salame
i tako redom.
-Nareži ti meni te salame i napiši na papir kako se jede
jer ja sam zaboravan- reče mu Dane.
Mesar posluša Danu i napisa recept na papir. Dane ga stavi u džep i ode.

Doša on kući i dok je rasprema konja kuja zgrabi salamu iz kola i ode u šljivar, a Dane će na to:
„Nosi, nosi ... ne znaš ti kako se to jede, recept je u džepu”.


BRIJANJE

U Brlogu živjeli dvojica komšija, Mane i Dane - Mane bogat, a Dane siromah.
Mane svako malo pa u Njemačku i nazad. Nova kuća, novi mercedes, pare... Pita njega jednom Dane: "Boga ti Mane bi li ti meni reka kako si se ti obogatio da i ja probam". Mane ne pristade od prve ali nakon Daninog upornog navaljivanja pristane da mu oda tajnu.
Ja ti, moj Dane, odem u Njemačku i sa otpada nakupim par vreca žileta pa ih uvezem preko granice i prodajem Ličanima.
Dane, sav preneražen, ne verujući Mani upita ga: " pa ko je lud da kupuje polovne žilete od tebe"?
-Ličani, odgovara Mane.
Briga Ličanina je li žilet oštar ili tup, i onako poslije svakog brijanja Ličanin ostane krvav!



KLETVA

Mane iz Dolova volio je otići od kuće i motike i zasjedati po birtijama
i sijelima, bogami preskakati i tudje plotove i uzimati zabranjeno
voce. Zena ga je preklinjala da se ostavi praznih odanja i da se
privati posla.Kad u tome nije uspjela digla je ruke od njega.
jednog dana izasla je pred kucu odakle puca vidik prema brdima.
Preko livade odao je Mane sporo i otegnutog koraka, kao sjena.

O Mane, da Bog da ne dosa kuci! - viknu zena koliko je grlo nosi.
Kad je dosao do nje na dobacaj kamenom, Mane joj
uvredjeno odgovori: J**o ga Bog , zašto mi to njesi rekla kad sam
prolazio pored Marine kuće ! Sad mi se daleko vraćati...