Lika na dlanu ...

srijeda, 28.06.2006.

Ličani na Titaniku ...




"Titanik"… čuveni britanski prekooceanski brod koji je potonuo na svom prvom putovanju.
Ovo kobno putovanje završilo se u noći između 14. i 15. aprila 1912. godine, pošto je brod udario na ploveću santu leda, južno od Nove zemlje. Međutim, malo je poznato da je među više od 1.500 nastradalih osoba bilo i 15 Ličana , koje je siromaštvo i oskudica natjerala na put u svijet u potrazi za boljim životom.
. Olupina broda pronađena je 1985. godine na dubini od 4.000 metara, a jedna francusko-američka ekspedicija uspjela je da istraži ostatke broda 1986/1987. godine, koristeći novu tehnologiju za podmorska istraživanja. Postojale su čak i priče o tome da će ponovo biti izvučen na svjetlost dana.
U doba kada je napravljen, "Titanik" je bio najveći ploveći objekat koji je ikada sagrađen; ne samo što je bio najveći već je bio opremljen i najboljim performansama - ili se bar tako vjerovalo. Bio je vlasništvo korporacije "Whitestar". Nažalost, ova kompanija danas više ne postoji. O njemu su snimljeni brojni filmovi, dokumentarne serije i ispričane razne priče. "Titanik" je bio jedan od najčuvenijih brodova u povijesti.. Tragedija koja je zadesila njega i njegove putnike nikada neće biti zaboravljena.

Ovu kratku sagu o Titaniku posvecujem našim nastradalim zemljacima koji nikada nisu stigli

- 16:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.06.2006.

Lička narodna nošnja



LIČKA NARODNA NOŠNJA

Kad se pomisli na svježinu ličkih ljeta a posebno na hladne i snježnje zime, bit će jasno da je u nekadašnjoj odjeći prevladavala vuna. Od najjeftinije ovčje vune tkali su, a zatim bojili u crno tkanine za ženske suknje. S gornjim djelom krojenim o obliku prsluka, suknje su dopirale do gležanja, a oblačile se preko bijele platnene košulje. U struku su ih stezali lijeoim pojasom, također tkanim od raznobojne vune. No, posebno se isticala vunena pregača čiji je središnji dio bio ukrašen tkanim kvadratima, rombovima i sličnim likovima, te s triju strana još optočen ukrasnim trakama i dugačkim vunenim resama. Od takvih ukrasnih vunenih tkanina bile su izrađene i torbe koje su još resili velikim vunenim kitama i izvezenim trakama. torrbe su žene i djevojke nosile kad bi odlazile od kuće. U nju bi smještale opet klupka vune, jer su bile vične da u hodu pletu bilo čarape bilo rukavice ili štogod drugo. Posebnoj ljepoti ovih starinskih odjevnih predmeta pridonose zagasiti tonovi nastali od boja koje su žene same pripremale od kore drveta ili nekih biljaka. I muške su hlače, uskih nogavica s potpetkom ispod stopala,krojili od suknene tkanine. Preko platnene košulje muškarci su rado nosili pleteni đemper od doaće bijele vune s rubovima optočenim crnim ili crvenim suknom, pa i baršumom. Kao i njihovi susjedi u dalmatinskom zaleđu, u svečanim su prilikama nosili su prsluk sprijeda prekriven metalnim pločicama. Posebno je poznato muško pokrivalo, crvena lička kapa s čijeg obodavisi kita s dugačkim crnim nitima . S obzirom na klimu, ne začuđuje da su ličani kroz cijelu godinu oblačili kožuh. Zimi bi ga nosili s krznom iznutra , a ljeti bi ga preokrenuli pa je krzno bilo izvana. Od kože svojih ovaca izrađivali su i obuću. To su bili opanci s gornjim dijelom isprepletenim tankim kožnim vrpcama,koji su zbog svoje elastičnosti bili pogodni za hodanje po krševitom tlu.

- 16:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 16.06.2006.

Ličko zlato 2 ...

KISELI KUPUS



Za kiseljenje kupusa su vam potrebni slijedeći rekviziti:
1. Bačva
2. Kupus onaj pravi lički
3. Sol
4. Poteži kamen
5. Okrugla daska, poveči tanjur
6. Kratak, uzak, i čvrst nož za vadjenje srca kupusa
7. Voda
Kupus kiselite na slijedeči nain:

1. Kupus kiselimo kad je več hladnije vrijeme. Topal preiod može da pokvari kupus u bačvi.
Friško ubrani kupus se ostavi da odstoji 2-3 dana vani, da se provjetri.



2. Nakon što je kupus 2-3 dana "sazrio", kupus pripremamo za soljenje.
Uzmemo nož i kratkim potezima izvadimo srce kupusa koje može da se sitno isjecka i napravi friška salata. Srce kupusa je bogato vitaminima, i mineralima.
Poskidamo prljave i oštećene listove kupusa, manje fleke odstranimo nožem.



3. U udubljenje iz kojeg smo izvadili srce napunimo soli. Tako pripremljen kupus ostavimo još jedan dan da upije so. U najveću padelu uspemo ostatak soli i prokuhamo uz mješanje. Cilj ovoga je da vodu najoptimalnije zasitimo solju. Vodu ostaviti preko noći da se ohladi.



4. Kupus pažljivo poredamo u bačvu do vrha, da ga ne ozlijedimo naglim pokretima, jer svako utučeno mjesto sagnjije, što kupus čini gorkim.



5. Bačvu napunimo slanom vodom pazeći da je so u vodi dobro promješana, da ne padne na dno. Kupus pritisnemo kamenom. Bačvu još ne možemo poklopiti, ali za dva dana se kupus dovoljno slegne.



6. Ovako izgleda kupus nakon dva dana. Dovoljno sabijen da se može poklopiti.



7. Gotovo!

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 13.06.2006.

Ličko zlato ...



Što je lički krumpir?
1. Koja je najveća prehrambena vrijednost krumpira?
Krumpir je po svojoj zastupljenosti u prehrani drugi po važnosti izvor energije, iza žitarica.
Prehrambena vrijednost krumpira je gotovo nezamjenjiva. Sa 100-tinjak kalorija po krumpiru i praktički bez imalo masnoće, on može biti temelj svakog zdravog obroka. Krumpir je jedan od najboljih izvora C vitamina (26 mg u jednom prosječnom krumpiru) i vitamina B kompleksa (posebno vitamina B6).
Odličan je izvor vlakana (4,1 g po krumpiru), koji uravnotežuju probavu. Sadrži kalcij, željezo, jod, kalij i sumpor, koji neutraliziraju kiselost, sprečavaju bolesti štitne žlijezde, čir želuca i slabokrvnost.
Ima nekih zabluda o krumpiru: na primjer da deblja. Mogu reći samo da krumpir ima upola manje kalorija nego kruh i manje od 60% nego tjestenina. No, tu je izuzetak pommes fritess, kojega svi najviše vole!

2. Ima li krumpir ljekovita svojstva?
Protiv žgaravice i žestokog bola u želucu potrebno je naribati krumpir i ocjedititi. Sok treba razrijediti vodom: na jednu malu žlicu soka idu četiri velike žlice vode, od toga dvije tople. Piti prije i poslije jela.

3. Odakle je krumpir kao biljka?
Ja volim reći, a dobrim dijelom i jest tako: krumpir je, kao biljka, porijeklom iz Anda, iz područja Perua, područja kraj jezera Titicaca. To je jedna visoravan na velikoj nadmorskoj visini. To je pradomovina krumpira. Tamo su ga uzgajale Inke i odatle se on osvajanjem od strane Španjolaca 1570-tih prenio u Europu na dvor španjolskoga kralja Filipa II.

4. Što je lički krumpir: posebna sorta krumpira, bilo koja sorta krumpira, ali koja je uzgojena u Lici ili nešto treće?
Lički krumpir nije bilo koja sorta uzgojena u Lici. Za njega se koriste sorte koje su same po sebi kvalitetnije: imaju veći postotak suhe tvari – minerala, vitamina, a uzgojem u Lici taj je udio još za 20-tak posto viši nego da se te iste, kvalitetnije sorte uzgajaju negdje drugdje. Upravo je to činjenica na kojoj mi zasnivamo zaštitu ličkog krumpira kao proizvoda s geografskim porijeklom.
Da biste u takvoj kategoriji zaštitili neki proizvod, vi morate dokazati da je on poseban u odnosu na isti proizvod iz nekog drugog područja. U njoj su, na primjer, zaštićeni šampanjac, parma sir, parma pršut – za kojega ste vjerojatno čuli, onda konjak... Znate li da se šampanjac ne možete proizvesti nigdje drugdje, nego u Francuskoj, u pokrajini Champagne, svi ostali proizvode pjenušac. I tako ima mnogo proizvoda.
Nažalost, u Hrvatskoj ima svega nekoliko proizvoda koji imaju zaštitu te kategorije. To je slavonski domaći kulen, ili kulin, kako Slavonci kažu, paški sir, istarski pršut te jedno maslinovo ulje iz Istre. Lički krumpir bi trebao biti peti zaštićeni proizvod u toj kategoriji. Ja mislim da ćemo to postići ove godine.
Ta zaštita ima reciprocitet u preko osamdeset zemalja svijeta: sve zemlje Europske unije su potpisale taj sporazum i još brojne druge. Znači, ako lički krumpir zaštitite u Hrvatskoj, on će biti zaštićen u svim zemljama Europske unije te određenim brojem ostalih zemalja svijeta, koje su potpisale Madridsku povelju.



5. Zašto je to lički krumpir? Po čemu se on razlikuje od ostalih?
Prije svega se razlikuje, što sam već spomenuo, po svojoj kvaliteti – po većem postotku suhe tvari, znači minerala i vitamina. Tu je ključna razlika ličkog krumpira u odnosu na krumpir uzgojen na nekim drugim područjima.

6. Koji to posebni uvjeti za uzgoj krumpira postoje u Lici?
To je prije svega klima koja je uvjetovana nadmorskom visinom, a ključni element su temperaturne razlike između noći i dana gdje se temperatura tijekom noći poprilično spušta u odnosu na dnevnu temperaturu tako da se usporava vegetacija i na taj način krumpir skuplja više suhe tvari.
Sve to uvjetuje višu kvalitetu s jedne strane, a s druge strane usporava njegov rast te mu je i prinos znatno niži.


7. Ima li posebnosti pri uzgoju: načinu sadnje, obrade, vađenja, skladištenja?
Ima. Treba reći da uzgoj krumpira u Lici ima tradicionalnu dimenziju. Znači, da se u plodoredu i obradi tla i u gnojidbi koristi organsko gnojivo, stajski gnoj. Dakle, ta proizvodnja nije intenzivirana ni izbliza kao u nekim dijelovima Europe, gdje su površine veće, gdje se proizvodi samo s ciljem što većeg prinosa, odnosnio što većeg profita.
Proizvodnja je kod nas u Lici zadržala tu jednu tradicionalnu dimenziju koju ćemo mi u zaštiti definirati i staviti je kao uvjet za proizvodnju ličkog krumpira.

8. Koja je povijest krumpira u Lici?
Pretpostavlja se da su krumpir u Liku donijeli graničari. Kako je u vrijeme Austro-ugarske taj prostor bio organiziran kao Vojna krajina, svi radnosposobni muškarci su ujedno bili i vojnici, po potrebi – nekad su bili vojnici, a kad se nije trebalo boriti, onda su bili seljaci. Tako je jedna satnija 1769. dobila sjeme krumpira i prvi put u Lici zasadila krumpir.
U Hrvatsku je on donesen nekoliko godina prije, u Gorski kotar, u Staru Sušicu.



Proizvodnja
9. Proizvodnja takvog ličkoga krumpira u Lici: da li već postoji i ako postoji, gdje?
Marija Terezija je dekratom odredila da se na svim područjima gdje žitarice slabije uspijevaju, uzgaja krumpir. To je bilo na brdsko-planinskim područjima kao što je Lika.
Tako da se krumpir u Lici uzgaja, može se reći, već 250 godina i on je prehranio mnoge generacije Ličana. Relativno lako se uzgaja i ima veliku hranjivu vrijednost.
U cijeloj Lici postoji proizvodnja krumpira. Većim dijelom je to proizvodnja za osobne potrebe. U Lici je krumpir kao u Indiji sveta krava! Sve se može desiti, ali ne smije se desiti da se ne posadi krumpir! Kao da ljudi smatraju da neće preživjeti zimu ako ne zasade krumpir. To je tako ostalo u podsvjesti, kad je bila takva situacija, odnosno krumpir je značio egzistenciju.
Ratom i nekim promjenama koje su se desila na tržištu, organizirani plasman krumpira nije postojao četrnaest godina. Prošle godine PZ Lovinac je ponovno pokrenula organiziranu proizvodnju krumpira. Dakle, uz spomenutu zaštitu ličkog krumpira, radimo i organiziranu proizvodnju za tržište. Tako da lički krumpir možete već sada kupiti u Konzumu...
Većina proizvodnje se vrši u okolici Gospića, gdje su tradicionalno najveći proizvođači ličkog krumpira. Tamo je i prije rata postojala tržišno orijentirana proizvodnja, dok se u drugim djelovima Like više proizvodilo za vlastite potrebe.

10. Koliko bi se ličkoga krumpira u najpovoljnijim uvjetima moglo proizvesti u Lici?
To je malo teško pitanje, ali sigurno velike količine. Proizvodnja, koju smo organizirali prošle godine iznosila je 200-tinjak tona. Ove godine planiramo proizvodnju od 500 tona... Naša strategija je polagan povratak ličkog krumpira na tržište, uz pomno organiziran marketing i vraćanje povjerenja kupaca u lički krumpir, jer uvelike su ljudi u ovih proteklih petnaestak godina izvarani te više ne znaju što je lički krumpir niti vejruju da stvarno postoji.
Tako da je jedan od načih glavnih zadataka vraanje povjerenja kupaca.
Naš je plan kroz nekoliko godina razviti započeti projekt, a to bi značilo da proizvedemo 4 000 – 5 000 tona ličkog krumpira godišnje. Što je u principu malo, ako se gleda ukupna potrošnja krumpira u Hrvatskoj, nekih 1-2% potreba hrvatskog tržišta.U prosjeku se pojede 63 kg krumpira po stanovniku, a to bi bilo 270 000 000 kg.

11. Kako se uzgaja lički krumpir?
Lički krumpir se uzgaja korištenjem moderne mehanizacije jednim dijelom, a jednim dijelom i oslanjanjem na tradiciju. Jedna od bitnih stvari u proizvodnji krumpira u Lici je da u plodoredu, odnosno u gnojidbi tla primjenjujemo barem svake treće godine organsku gnojidbu, znači stajski gnoj, kako bismo poboljšali strukturu tla jer je poznato da se samo mineralnim gnojem ne može nadomjestiti ono što biljke koje uzgajamo, iznesu iz tla, odnosno osiromaše ga. Tako da je potrebno vršiti organsku gnojidbu, koja povećava sadržaj humusa u tlu koji pozitivno utječe na kvalitetu krumpira.

12. Postoje li mjesta najpogodnija za njegovo uzgajanje (krška polja, ponikve...)?
Pa eto, to su neka idealna mjesta za njegovo uzgajanje. Postoji još nekoliko lokaliteta u Lici, koji su malo bolja za uzgoj ličkog krumpira, osobito oa uzgoj sjemenskog krumpira. Na primjer Mazinsko polje kod Gračaca....Ali sva lička polja su idealna za krumpir..

13. Zahtijeva li uzgoj ličkog krumpira mnogo radne snage?
Da. Upravo zbog tog tradicionalnog uzgoja potrebno je nešto više radne snage nego za konvencionlni uzgoj krumpira.



Na tržištu
14. Koja su tradicionalna lička jela od krumpira?
Pole. To je najpoznatije ličko jelo od krumpira. One se u Lici rade od velikih krumpira. Prerežu se veliki krumpiri na pola, posole, protrljaju polovice međusobno te zatim stave u pećnicu. Peku se 40 minuta na 200 şc. Prava lička večera su pole i slanina s crvenim ili bijelim lukom. To je dobro protiv prehlade!
Međutim, nezamisliv je svaki lički ručak bez krumpira, on je glavni prilog, zato sam vam govorio o krumpiru kao o ličkoj ,,svetoj kravi''.
Najčešće se ipak koristi krumpir kuhan pod ljuskom, koji je glavni prilog uz lički lonac.

- 08:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 09.06.2006.

Genij sa našeg kamenjara ...



Hrvatski pronalazač, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla je rođen 9./10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljan kod Gospića. Teslin otac Milutin bio je svećenik, a majka Georgina Mandić (zvana Đuka) neobrazovana ali veoma inteligentna žena. Nikola Tesla je bio sanjar s poetskom crtom, kako je sazrijevao svojim ranijim kvalitetama dodavao je samodisciplinu i želju za preciznošću. Tesla je pohađao njemačku osnovnu školu u Smiljanu, a istu je završio u Gospiću. Nakon toga upisao se u Nižu realnu gimnaziju u Rakovcu kod Karlovca. Baš kao i svako dijete slobodno vrijeme najviše je volio provoditi s prijateljima. No, uživao je u hvatanju ptica (ljubav prema pticama pratiće ga čitav život) i čitanju. U vrijeme puberteta volio se kartati ali tako zarađeni novac nikada nije nosio kući već ga je poklanjao drugima. Nakon završetka gimnazije Nikola se dvije godine nije školovao. Roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenika ali on se tome protivio i upisao se na studij tehničkih znanosti u Grazu (Tehničko sveučilište). Kasnije će u Pragu studirati tehniku. Nakon završetka studija zaposlio se u telefonskom društvu i priključivao telefone po kućama..



Jedno vrijeme radio je kao inžinjer Telefonskog društva u Budimpešti. Nakon Budimpešte zaposlenik je Edisonove tvrtke (Continental Edison Company) u Parizu. Godine 1883. na zadatku u Strasbourgu izvan radnog vremena konstruira prvi indukcijski motor. Godinu dana kasnije - 1884. odlazi u Sjedinjene Države i postaje američki državljanin. U New York je stigao s četiri centa u džepu, nekoliko vlastitih pjesama i proračunima za leteći stroj. Prvo zaposlenje u Sjedinjenim Državama našao je ponovo u tvrtki Thomasa Edisona, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti u načinu rada, što je vodilo ka neizbježnom sukobu. U svibnju 1885., George Westinghouse, glava Westinghouse Electric Company iz Pittsburga kupuje prava na Teslin patent višefaznog sistema naizmjenično pokretnog dinama, transformatora i motora. Ta transakcija dovela je do velikog sukoba između Edisonovog direktnog sistema i Tesla-Westinghouseovog izmjeničnog pristupa u kojem je ovaj drugi odnio pobjedu. Tesla uskoro osniva vlastiti laboratorij u New Yorku 1887. gdje je radi do svoje smrti 1943. godine. Tada je napokon uspio izumiti elektro-magnetski motor koji će biti osnova svih strojeva koji se pokreću izmjenjivom strujom. Nastavio je stvarati važne izume kao što je npr. visokofrekventni elektricitet. U svom laboratoriju eksperimentirao je sa sjenografom, slično onome što je činio Wilhelm Röntgen kada je 1895. otkrio X-zrake. Pored toga radio je na svjetiljki s karobonskim dugmetom i različitim tipovima svjetla. Godine 1891. izumio je Teslin navoj, indukcijski navoj često korišten u radio tehnologiji. Dvije godine kasnije - 1893. u Chichagu je održan Expo, a izrada sistema osvjetljivanja povjerena je Tesli. Tesla je također predvodio i konstrukciju pogona hidrocentrale na Nijagarinim slapovima 1896. godine. Tesla je nastavio s novim izumima, kao što su bežični prijenos električne energije i radijsko upravljanje letjelicama. Također je osmislio preteče radara, iskorištavanje solarne energije, radio komunkaciju s drugim planetama itd.



U Colorado Springsu, gdje je boravio od svibnja 1899. do rane 1900., Tesla je došao do vjerovatno svog najvećeg otkrića - stacionarnih valova. Pomoću ovog otkrića dokazao je da Zemlja može poslužiti kao vodič i može reagirati kao glazbena viljuška na električne vibracije na određenoj frekvenciji. Također je upalio 200 žarulja koje nisu bile povezane žicom na udaljenosti od 40 kilometara, a koje su svaka pojedinačno osvijetljavale krug od 41 metra oko sebe. U to vrijeme bio je posve siguran da prima signale s druge planete, a zbog čega je bio ismijavan. Vračajući se 1900. u New York Tesla je s kapitalom američkog financijera J. Pierre Pont Morgana od 150.000 USD započeo konstrukciju tornja koji bi bežičnim putem odašiljao signale. Tesla je tvrdio da je zajam osigurao tako što je 51 % prava na svoje patente na polju telefonije i telegrafije ustupio Morganu. Pomoću tog tornja želio je osigurati slanje slika, poruka, vremenskih prognoza i burzovnih izvještaja bežičnim putem. Projekt je napušten zbog financijske panike, problema s radnom snagom i Morganovim odustajanjem od projekta. To je bio najveći Teslin poraz. Tesla je tada svoj rad presumjerio na turbine i druge projekte. Zbog nedostatka novca njegove ideje su ostale u bilježnicama koje se još uvijek proučavaju. Godine 1917. Tesla je odlikovan Edisonovom medaljom, najvećim odlikovanjem Američkog instituta elektroinženjera.

- 17:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 02.06.2006.

Ličko prelo

Kada dođu duge zimske noći najljepše je druženje na prelu ...




A, na prelo se obično dolazilo u ličkoj narodnoj nošnji ...


Prela se vuna, komušao kukuruz ... ali i pjevalo i plesalo ...

A, zima steže li steže ...

- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.06.2006.

POVIJEST... Japodi u Lici

U Primorju današnje Hrvatske — a djelomice takodjer u susjednoj Istri i Dalmaciji — stanovalo je ilirsko pleme Liburni.

Njima na sjeveru spominju se hrabri Japodi.

Karlo dr. Patsoh; »Japodi«. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini za god. 1896. Sime Ljubić: »Japudija«. Viestnik hrv. arheološkoga društva g. 1885.

Ovi stanovahu po svoj prilici u Gorskom kotaru, zatim na sjevernoj padini Velike i Male Kapele, te u Lici, Gackoj i Krbavi, a takodjer u zapadnom dijelu današnje Bosne. Japodi bijahu podijeljeni u više plemena. Od ovih spominju se poimence Moentinci, Arupinci i Posenci. Osvojivši Istru, raširiše Rimljani svoju vlast do Liburna i Japoda. Već godine 129. prije Isusa vidimo Rimljane u ratu s Japodima i Libur­nima; rimske su vojske vodili Sempronije Tuditan i Tiberije Pandusa. Čini se, da Rimljani nijesu ovdje uspjeli, jer Japode nalazimo kasnije po­sve neodvisne od republike rimske
.

Japodska posuda


Čudimo se, što nije ove krajeve osvojio slavni Julije Cezar, koji bijaše deset godina (59.-50. prije Isusa) upravitelj ilirske pokrajine i sjeverne Italije (cisalpinske Galije). Dogo­dilo se upravo obratno: rimska je republika tada izgubila i Dalmaciju! Dok je naime Cezar osvajao današnju Francusku (transalpinsku Galiju), dignu se Dalmatinci, te Liburnima otmu grad Promonu. Liburni se sada dobrovoljno podvrgnu Rimljanima, da od njih dobiju pomoći protiv Dal­matinaca. Cezar je doista od Dalmatinaca zatražio, neka Liburnima vrate Promonu. Kada se Dalmatinci ne htjedoše odazvati tomu nalogu, pošalje Cezar god. 50. protiv njih jaku vojsku. Dalmatinci sasijeku rimsku vojsku, te se proglase slobodnima. Dobro im dodje, što je u rimskoj državi na­stao gradjanski rat izmedju Pompeja i Cezara. Za trajanja toga rata uni­štiše Dalmatinci god. 48. kod grada Sinoda 15 kohorta pješaka i 3000 ko­njanika, koje htjede Cezarov prijatelj Gabinije iz Italije kopnenim putem kroz Iliriju odvesti u Makedoniju protiv Pompeja. Dalmatinci su god. 44. iza smrti Cezarove svladali i prokonzula Vatinija. Ništa nije polučio ni Cezarov ubojica Bruto, komu je senat podijelio upravu Ilirije. Nova epoha u povijesti naših krajeva počinje se istom godine 40., kada je provincija Ilirik zapala triumvira Oktavijana Augusta. Već god. 39. šalje Oktavijan u Dalmaciju veliku vojsku i jako brodovlje pod vod­stvom Asinija Polliona. Ovaj zauzme Salonu i pokori Dalmaciju, čemu se u velike radovahu Rimljani. Kasnije dodje u Italiju sam Oktavijan, koji redomice svlada ostala ilirska plemena, a Jadransko more očisti od gu­sara. Sada je došao red na Japode. Ovi bijahu tako moćni, da su tečajem posljednjih 20 godina dvaput protjerali rimske vojske, pa su onda oplije­nili rimsku koloniju Trst, a navaljivali čak na Akvileju. Bez osobita otpora pokore se Oktavijanu neka japodska plemena. Oktavijan zauzme japod­ske gradove Arupium (danas Prozor kod Otočca) i Terponos, koje ne htjede spaliti, da Japode lakše sklone na predaju. Ipak je Oktavijan kasnije imao krvavih borba, osobito kad je opsjedao Metulum (danas Čakovac kod Ogulina). Opsada ovoga grada bijaše dugotrajna i teška, jer su Me­tuljani imali posebne strojeve, s kojima ubijahu Rimljane. Sam Oktavijan desio se u pogibelji života, jer je pao s nekoga mosta, pa slomio desnu nogu i obadvije ruke. Rimljani su Metulum zauzeli više prijevarom nego li silom oružja. Grad bude uništen vatrom. Ovo je tako uplašilo druge Japode, da se Rimljanima pokoriše dobrovoljno.


Moj Velebit

Sjeverno od Japoda stanovahu Panonci u današnjoj Hrvatskoj i Sla­voniji, te u susjednim dijelovima Kranjske, Štajerske i Ugarske. Poput Ilira bijahu Panonci podijeljeni u mnogo plemena. Tako su Kolapijani i Brajci stanovali u Pokuplju, Segešćani i Varcijani u Posavini, Odrijaci u Turopolju, Kotorani u Medjumurju, Jasi izmedju Save i Drave od Varaž­dina do Daruvara, a Kornokati, Srijemci i Amantini u istočnoj Slavoniji. Neki historičari drže, da je medju Panoncima bilo već u davno doba ta­kodjer Slavena. Sigurno je pak to, da se u ovim krajevima oko godine 280. prije Isusa naseliše Gali ili Kelti, koji su istodobno ratovali na Bal­kanskom poluotoku. Gala nije bilo mnogo, te se valjda rasplinuše medju Panoncima; jedini im je trag ostao na ušću Save u Dunav, gdje se spo­minje galsko pleme Skordisci. Rimljani su dvaput prije Oktavijana pokušali, da pokore Panonce; ali ne postigoše nikakovih uspjeha. Kada je dakle Oktavijan svladao Ja­pode, odluči se takodjer za vojnu na Panonce.


Japodski grob

On je doduše znao, da Pa­nonci mogu na oružje dići 100.000 vojnika; ipak se odvažio na taj rat po­najviše zato, što Panonci ne bijahu složni, te je svako pleme živjelo za sebe. Oktavijan provali u Pokuplje, gdje je 8 dana palio sela panonska. Tako dopre Oktavijan do ušća Kupe u Savu, gdje je stajao velik grad Sisak, središte plemena Segešćana. Oktavijan htjede Sisak zauzeti, da ovdje podigne rimsku tvrdjavu i žitnicu za dalnje ratove svoje. Opsada Siska trajala je mjesec dana. Grad se napokon morade predati, jer su Rimljani raspršili panonske čete, koje potekoše u pomoć Sisku. Oktavijan poštedi Sisak, te u grad stavi jaku posadu od 25 kohorta (12.000 pješaka). Iz Siska raširila se rimska vlast malo po malo u da­našnjoj Hrvatskoj i Slavoniji izmedju Save i Drave. Ipak nije narod bio zadovoljan s rimskom upravom, osobito poslije godine 30. prije Isusa, kada se rimska republika pretvorila u carstvo, te je Oktavijan postao prvim carem rimskim.


Piplica

Nezadovoljni bijahu ne samo Panonci, već tako­djer Iliri i Japodi. Svi ovi narodi složno dignu ustanak 6. godine poslije rodjenja Isusova. Suvremeni rimski historičar veli, da je oružje pogra­bilo 800.000 ljudi, koje su vodili Bato i Pines. Ljuto se uplašio car Okta­vijan. Zato sastavi golemu vojsku (15 legija), da uguši ustanak. Rimljane je isprvice vodio Tiberije (potonji car), a poslije njega Germanik. Stra­hovita je borba potrajala 4 godine, te su Rimljani istom godine 9. poslije Isusa konačno pokorili o

- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #