Lika na dlanu ...

subota, 27.05.2006.

Ličko osvježenje za ljeto ...

SOK OD BAZGE

25 velikih cvjetova bazge
4 l prokuhane hladne vode
3 kilograma šećera
sok od 10 limuna (može i limuntus)

Cvjetovi se namoče u vodi i ostave 24 sata. Nakon toga se cvjetovi ocijede, a u tekućinu se doda šećer. Dobro izmješati, dok se šećer ne istopi. Zatim dodamo limunov sok. Ako sirup napunimo u sterilizirane boce, možemo ga skladištiti duže vrijeme.

- 09:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

SOK OD DRENJINA



4,5 l vode
2 kg zrelih drenjina
1 kg šećera
Priprema
U lonac sipati 3 l vode i staviti da provri. Drenjine oprati, isjeckati i dodati provreloj vodi. Kuhati 20 min. i ostaviti da se ohladi i ispasirati ih (tečnost ne bacati). Drenjine tj. masu koja ostane u presi, ili gazi, naliti s ostatkom vode, vratiti da se kuha još 15 min.

Ostaviti da se ohladi i ponovo ispasirati. Pomješati obadvije tečnosti, dodati šećer i na smanjenoj temperaturi, uz mješanje sačekati da se šećer rastopi. Pojačati temperaturu i kuhati još 10 min. Flaše oprati, sterilizirati i u njih, još vruć, sok sipati. Zatvoriti hermetičkim zatvaračima i ostavi do upotrebe.

P. S. Kada se flaša otvori, držati je u frižideru. Sok u otvorenoj flaši (onaj koji se upotrebljava) može dvije nedjelje da stoji da se nepokvari. Zato je najbolje male flaše puniti. Pri piću, sok se rastvara običnom ili mineralnom vodom.

- 09:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2006.

Priče iz davnine ...

Kuha se ručak ...



U dugim zimskim noćima se tka ...




A, za zimu valja pripremiti i kace za kiseli kupus ...


- 12:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 24.05.2006.

Divlja svinja

NAZIV: Divlja svinja (Sus scrofa)

OPIS: Vole se kaljužati i češati o drveće. Štete rješavamo sadnjom jednogodišnjih remiza u šumskim kompleksima, ogradama, električnim pastirima i pravilnim odstrjelom.
IZGLED:

Divlja svinja je predak pitome svinje te je sličnost među njima u globalu velika, iako su selekcijom od divlje svinje dobivene pasmine koje se u izvjesnom smislu i razlikuju. Tijelo divlje svinje je svijeno i snažno, glava je klinasta i završava tupom njuškom. Uši u pravili stoje uspravno. Očni otvori su mali i kosi . Visina iznosi 90-100 cm, duljina 110-155 cm, a rep je dug 15-20 cm. Mužjak može doseći težinu preko 200 kg (i do 300 kg), a ženke do 15o kg. Tijelo im je pokriveno oštrim tvrdim čekinjama. Zimi se ispod čekinja nalazi sloj guste vunaste dlake koju nazivamo malje. Boja čekinja je smeđe-sive, tamnosiva ili mrka do crna. Praščići su žućkasto kestenjave boje, a sa svake strane tijela nalaze se po dvije tamne uzdužne pruge. Mužjaka nazivamo vepar, ženku krmača, mlade do godinu dana prasad, a od godine do dvije godine nazimad.

RASPROSTRANJENOST:



U Hrvatskoj skoro i nema lovišta gdje se ne nalazi divlja svinja. Poslije Drugog svjetskog rata procijenilo se da je bilo u hrvatskim lovištima cca 300 kom. divljih svinja. Danas se procjenjuje da u Hrvatskoj imamo preko 10.000 komada divljih svinja. Razlog tome je prvenstveno zaštita domaćih svinja preventivnim cijepljenjem protiv zaraznih bolesti , posebice svinjske kuge. Nekada se vršila ispaša domaćih svinja u šumama (žirenje) te su se bolesti s domaćih prenosile na divlje svinje, koje nitko nije liječio i kad ih je zahvatila epidemija, stradale se u velikom broju i sporo se oporavljao njihov fond.
STANIŠTE: Divlje svinje najrađe se zadržavaju u vlažnim šumama listača, kroz koje prolaze vodotoci ili su plavljene ili ima močavara i ritova. Stanovnici su šuma, no u danim prilikama dobro se snalaze u velikim kompleksima trske , šaša i poljoprivrednih monokultura, pogotovo ako kroz njih prolaze kanali. U šumama divlje svinje imaju biocenotsku ulogu kao uništavatelji mnogobrojnih ličinaka i kukuljica. Divlje svinje su svežderi pa se hrane biljnom i životinjskom hranom. Jedu travu, zeljasto bilje, gljive, jagode, divlje voće, šumsko sjeme (žir, kesten, bukvica), žitarice (osim ječma), okopavine, korijenje, gomolje, zatim puževe, žabe, ranjene životinje, nejaku mladunčad itd...

- 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 23.05.2006.

Zemlja vukova ...

Prema legendi nekoć davno, nakon što su se udružili u prvi čopor vukovi zapjevaše beskrajnu pjesmu sreće... Tajanstvena glazba privuće mjesec koji se u želji da što bolje čuje pjesmu posve zaobli. Ponosni na taj uspjeh vukovi stadoše pjevati s dvostrukim žarom...




JESTE LI ZNALI ZA OVO ...???

Koliko ima vrsta vukova?
Postoje tri vrste vukova. Sivi vuk Canis lupus, Crveni vuk Canis rufus i Etiopijski vuk Canis simensis. Uz tri temeljne vrste vuka postoje i brojne podvrste sivog vuka.

Koliko dugo vukovi žive?
Vukovi prosječno žive 8 do 9 godina ( u divljini ). U zatočeništvu ponekad znaju doživjeti i do 18 godina.

Koliko se brzo vukovi kreću?
Ako kaskaju kreću se od 8 do 16 km na sat. Ako trče mogu prevaliti i do 45 km na sat. Obično dnevno prevale oko 35 km u potrazi za hranom. U Dalmatinskoj zagori vukovi prelaze u prosjeku 2.5 km/dan.

Koliko zubi imaju vukovi?
Vukovi imaju 42 zuba.



Koliko mladunčadi imaju vukovi u jednom leglu?
Obično 4 do 6 mladunca.

Da li se samo majka brine za mladunčad?
Ne. Svi članovi čopora se brinu za mladunčad, čuvaju ih i hrane.

Kolika je jakost čeljusti vuka?
Pritisak vučje čeljusti iznosi 300 kg po cm2, što je dva puta jače od Njemačkog ovčara. Vukovi mogu smrviti velike kosti u par ugriza.

Zašto vukovi žive u čoporima?
Vukovi su društvene životinje. Zajednički život u čoporu koristi im radi lakšeg preživljavanja i pronalaženja hrane. Da bi lovili veliki plijen, predatori moraju biti ili veliki skoro kao i plijen (primjer su zvijeri porodice mačaka), ali mogu biti i manji, pa loviti u skupini (vukovi, afrički divlji psi), što je i razlog njihova evolucijskog uspjeha. Osim što mogu uhvatiti veći plijen, zato jer su u skupini, mogu veliki plijen odmah i pojesti, odnosno potpuno ga iskoristiti.
Hijerarhija u čoporu neutralizira agresivnost, smanjuje konflikte i promovira socijalni red.

Zašto vukovi zavijaju na mjesec?
Vukovi ne zavijaju na mjesec. Zavijaju kao znak svog prisustva, nakon što su ulovili plijen ili kako bi se ponovo okupili. Katkad zavijaju i u znak žalosti, kao kod Perkovića 1996. kad je skupina lovaca poubijala šest vukova. Te noći ostatak čopora žalosno je zavijao duboko u noć…

Da li je istina da vukovi napadaju ljude?
Nikada nije dokumentiran ni zabilježen napad zdravog vuka na čovjeka. Vukovi su po svojoj prirodi životinje koje izbjegavaju bilo kakav kontakt s ljudima. Zapravo su poprilično stidljivi.


- 10:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.05.2006.

Lički pršut ...

A, što kažete na ovo ...???








- 11:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

Cerovačke pećine ...




Od brojnih zanimljivih i dostupnih špilja na području našeg krša koje se ističu svojom ljepotom i koje se konačno uređuju za posjet turista, na prvom su mjestu Cerovačke pećine u Lici kod Gračaca. Cerovačke pećine - Gornja i Donja - od 1961. godine posebnom su odredbom Zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu zaštićene kao spomenik prirode.
Zavod je 1967. g. angažirao stručnjake da izrade prijedlog o uređenju špilje pazeći da se što manje naruši prirodni izgled podzemnog ambijenta. Na temelju izrađene studije utrošena su određena sredstva za obnovu puteva, stepenica i ostale radove. Tako su danas Cerovačke pećine otvorene za posjetioce.






Gornja Cerovačka pećina nalazi se iznad željezničke pruge i ukupna joj dužina iznosi 1295 metara.
Kroz ulaz dolazimo u početnu duguljastu dvoranu, kojoj je tlo pokriveno humusom i siparom. Stijene i strop ove dvorane crni su od čađe, jer je taj dio pećine služio kao sklonište u II svjetskom ratu.
Iz te dvorane pećina se proteže dalje prema zapadu hodnikom u kojem se na 170. metru nalaze lijepo razvijene subterene škrape, koje nesumnjivo dokazuju veliku starost Gornje Cerovačke. Na 300. metru hodnik se proširuje u dvoranu većih dimenzija (Velika dvorana). S južne strane dvorane nalazi se zatrpana jama, a to je u stvari ždrijelo ponora, koji je bio hidrološki aktivan u ranijoj fazi ove pećine. Sjeverozapadno od jezerca na 400. m dužine vodi široki hodnik do dvorane, kojoj je tlo pokriveno sigastom korom u obliku ploče. Ispod ploče nalazi se crvenkasta ilovača prepuna kostiju i zubi pećinskih medvjeda, a otkriveni su i vrlo značajni paleoantropološki i paleolitski nalazi. Na 560. m nalazi se velika urušena vrtača, koja se pri dnu nastavlja u duboku jamu. Druga je takva jama na 720. m i one su veza između Gornje i Donje Cerovačke. Dalje se hodnik proširuje i postepeno se diže. Na tom dijelu nalaze se najljepše sigaste tvorevine (Bijela kristalna dvorana). Na samom završetku pećine nalazi se niski kanal u obliku sifona.
Osim glavnog hodnika na 237. m odvaja se sporedni kanal nazvan "Medvjeđi rov". U njemu su otkrivene brojne kosti pećinskih medvjeda.






Donja Cerovačka pećina znatno je veća od Gornje i ukupna joj je dužina 2510 m što ju čini šestom po dužini u Hrvatskoj.
Ulaz je malenih dimenzija, jer je obzidan kamenjem i zatvoren željeznim vratima. Po tlu u početnom dijelu pećine sve do 100. m leži velika količina fragmenata keramike (lonaca i vrčeva), koja po tipu, načinu izrade i ornamenici pripada Japodima - najbrojnijem ilirskom plemenu, koje je u pretpovijesti naseljavalo Liku.
Na 800. m splet hodnika i kanala grana se u dva kraka.
Prvi, koji kreće prema sjeveru i sjeverozapadu, započinje uskim kanalom. Tim kanalom poslije 60. m dolazimo u Medvjeđu dvoranu koja je glavno nalazište pećinskih medvjeda u Donjoj Cerovačkoj. Dalje se pećina nastavlja prema sjeveru.
Drugi splet hodnika skreće prema jugozapadu i jugu. To je glavni pećinski jodnik i kroz njega su u geološkoj prošlosti tekle vode s Gračačkog polja kroz unutrašnjost Velebita prema rijeci Zrmanji i moru. Taj hodnik završava niskim sifonalnim kanalom, koji je posve ispunjen sigom.

- 12:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 19.05.2006.

Sir škripavac





Može se pripravljati od ovčjega ili kravljeg mlijeka, a pod zubima škripi dok se jede pa je po tomu i nazvan.
Svježe pomuzeno mlijeko procijedi se kroz gazu i zagrije na 36 °C. U tijeku zagrijavanja na 5 - 8 litara mlijeka ubaci se šaka soli i veća žlica tvorničkog sirila. Sve se dobro promiješa i ostavi 45 minuta kako bi se mlijeko podsirilo. Gruš se usitni velikim kuhinjskim nožem na veličinu kukuruznih zrnaca, promiješa i ostavi 5 minuta. Zatim se ponovno usitni i ostavi da se slegne još 5 minuta.
U cjedilo se uloži gaza i na nju istrese gruš, kako bi se procijedio. Krajevi gaze prebace se preko grude sira. Obruč od kalupa za tortu stavi se u oprani i osušeni sudoper, a djelomice ocijedeni gruš s gazom stavi u njega i ostavi 30 minuta. Zatim se gaza sa sirom izvadi, a sir odmota i ponovno položi u kalup, ali suprotnom stranom. Kalup se pokrije i ostavi jedan dan.
Cijela površina odstajalog sira natrlja se solju i vrati u kalup te ostavi još 24 sata. Gotovi sir škripavac izvadi se iz kalupa i stavi tri tjedna na zrenje, na 16 - 18 °C. Na čistu daščicu stavi se sir i pokrije sitom na kojem će se u tijeku zrenja stalno mijenjati mokra gaza ili kuhinjska krpa, radi održavanja vlage. Sirutkom preostalom od pripravljanja nekog drugog sira, 3 – 5 puta škripavac se opere. U tijeku zrenja poprimit će lijepu žutu koru i bit će izrazito ugodna okusa i mirisa.



- 13:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Domaći kruh



Jel vam miriši ...

Sastojci:
1 kg brašna
0,5-0,6 l vode
0,02 kg kvasca;
0,02 kg šećera
0,03 kg ulja
0,02 kg soli

Opis:
Kvasac otopiti u mlakoj vodi, dodati malo brašna, izmiješati i ostaviti na toplom mjestu da se digne. U drugoj posudi pripremiti prosijano brašno, vodu, šećer, ulje, sol te dodati kvasac i umijesiti tijesto. Ostaviti oko 30 - 40 minuta da naraste, zatim ponovno malo premijesiti, oblikovati željeni oblik, staviti u posudu za pečenje i ponovno ostaviti da se digne oko 50%.
Tako pripremljeno tijesto za kruh peći u pećnici na temperaturi 200 – 220°C oko
40 minuta.
Ako odlučite kruh ispeći pod pekom treba ga peći 1,5 – 2 sata.
Napomena: Ovim postupkom može se prigotoviti kruh od brašna tip 400, 500, 600 i 800.

- 13:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Rijeka Gacka tiho teče ...












- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2006.

Lički kupus




POTREBNO:
1,5 kg kiselog kupusa
1 kg suhog mesa
200 g suhe slanine
1/2 kg krumpira


NACIN PRIPREME:
Glavicu kiselog kupus isijecite na rezance. Krumpir ogulite i isijecite na kolutice, a suho meso i slaninu na deblje ploške. U lonac stavljajte red kupusa, red krumpira pa zatim red mesa i tako dok ne potrošite sve namjernice pazeci da red završite slaganjem slanine. Nalijte sa malo vode, poklopite i kuhajte na laganoj vatri 3-4 sata.

- 13:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ličke šnicle




Potrebno je:
juneće (goveđe) meso od buta isječeno na šnicle
veza peršunovog lista
par češnjeva bijelog luka
jaja za pohanje
mrvice
Priprema:
Juneće (goveđe) šnicle posoliti, posuti mrvicama i lagano izlupati tučkom sa obje strane, povremeno dodajući po malo mrvica. Šnicle umakati u umućena jaja, pa u mrvice i ispržiti na ulju. Redati ih u vatrostalnu zdjelu i posipati sitno sjeckanim peršunovim listom i bijelim lukom.
Kad se slože sve šnicle, naliti juhom ili ako nemate juhu staviti u posudu vodu da provri i dodati jednu žlicu vegete i naliti šnicle da ogreznu.Zapeći u pećnici oko pola sata i služiti uz krumpir pire ili pečeni krumpir.

- 13:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 17.05.2006.

Prirodne ljepote Like ...

- 16:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Plitvice ...

- 14:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 14:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dolina Gacke ...

- 14:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 16.05.2006.

Lički medvjed


Pa, pogledajte ih ... zar nisu lijepi ..???


U Hrvatskoj su smeđi medvjedi (ursus arctos) rasprostranjeni na skoro 16 000 km2, ali trajno borave na oko 10 000 km2, većinom u Gorskom kotaru i Lici. Procjenjuje se da se njihov broj kreće između 400 i 600, a životni prostor im se u prosjeku kreće od 100 do 300 km2. Uglavnom jedu biljnu hranu, zatim kukce i druge beskralješnjake te lešine životina. Životni vijek medvjeda ovisi, naravno, o raznim činiteljima, ali u prosjeku dožive više od 20 godina. Medvjedi još uvijek imaju status lovne divljači i godišnje ih se ubije oko 10% procijenjene populacije. Osim zbog lova (bilo legalnog bilo ilegalnog), dio medvjeda strada i u prometu, na cestama i željezničkim prugama. Cilj navedenog projekta je ne samo zaštititi medvjede već i promicati tradicionalne vrijednosti putem ekoturizma. U realizaciji projekta sudjelovalo je i lokalno stanovništvo. Za sada u utočištu žive četiri medvjedića, koja su smještena u dva ograđena prostora u blizini njihovog prirodnog staništa

- 12:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #