baš jadno...
baš se jadno osječam u zadnje vrijeme...boli me glava cijelo vrijeme...i ma koliko tableta popijem ne prestaje me boljet...pa sam odlučila da ih neću ni pit...još mi samo fali da se predoziram...ova cijela situacija je sjebana..nešto mi tu ne štima...i sutra moram u školu...vidjet jesu mi odobrili zamolbu i ak jesu odma moram odgovarat...ali stvar je u tome što če doć sara i njena stara u školu na razgovor kod raske...ja ništa nesmijem reć sari...a vidjet če me u školi sutra...uf...užasno se osječam...i danas me stara naživcirala...naljutila se na mene bezveze...i kak bi ja trebala naućit iz fizike ono što su oni radili cijele godine u jednom danu...pa mislim ak nisam dosad naučila i ak sam dva puta pala onda ni neću naućit...nije da ne želim...ja oču to naučit al nemogu to sve naučit u jednom danu..a tu je još i kemija...gadovi...ovih par dana uopće nisam mogla spavat...nemogu zaspat zbog svega toga...razmišljam o tome cijeli dan i cijelu noć...ubit će me ta škola..nemam živaca više...uopće ne želim razgovarat s nikime...nemam snage ni volje za razgovor...ne želim izlazit...ne želim ni zapalit...ne želim ni jest...a ipak sve to radim...osiječam se tako jadno...najradije bi se zavukla u neki kutak i nestala...dobro jučer je situacija bila kritična...nisam imala više snage...nisam se mogla smirit i živčanila sam cijelo vrijeme...malo je falilo da ne poludim i da ne porazbijam sve oko sebe...svakakve stvari su mi padale na pamet...danas je sve smireno...ali ipak...nemogu više...moram nekako prestat razmišljat o svemu tome ali nemogu...i sad ču morat učit cijelu prokletu noć...a znam ak padnem i treću put razočarat ču starce...meni bi bilo puno lakše da ja nemoram sutra odlazit tamo i po treči put odgovarat jer mi to jede živce...ali ipak ne želim razočarat starce...zato ču otić tamo...tako mi je sad svejedno oču proć il past...tako mi je svejedno šta če bit s mojim životom...uz ovo sa školom jebe me još toliko stvari...i nitko me nikad nije pitao što bi ja htjela...uvijek sam morala udovoljavat nekome...bili to moji starci, netko iz moje obitelji, ili ljudi koji me okružuju...svi su uvijek zahtjevali nešto od mene...i neželim ispast sebična...ali bar jednom bi htjela da nešto bude po mojem...da napravim nešto za sebe...možda nije sve tak crno kako ja to vidim ali nakupilo se dosta toga, muči me još milijun stvari, i kad se sve to nakupi onda stvari izgledaju još gore...nemogu više ni razmišljat...sad idem popušit jednu...danas sam popušila samo dvije cigarete...inaće popušim oko 20...nešto čudno mi se događa...aj ljudi kissam vas sve...
29.08.2006. | 20:48 | 24 K | P | # | ^
